DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 281     <-- 281 -->        PDF

1


šine« iznad koje se ne bi smjelo dopustiti kemijsko tretiranje. Ovo pitanje
je kod nas od velike važnosti, kada se u slučaju gradacije gubara radi o
površinama koje prelaze nekoliko stotina hiljada hektara.


Ako tome još spomenemo štetno djelovanje otrova (naročito novih sintetičko
organskih insekticida) na sisavce: životinje i ljude, onda nam se
čini posve opravdanim traženje novih puteva u suzbijanju štetnika.


No nije lagano naći način kako upotrebiti korisne insekte protiv štetnih,
jer to predstavlja rezultat temeljitog a često i dugotrajnog studija. Od 270
slučajeva biološke borbe koji su do danas primjenjeni, tek nekih 30 imalo
je potpuni uspjeh, 40 nepotpuni, a svi ostali slučajevi nisu uspjeli. Može li to
da nas obeshrabri? Dodamo li da je neuspjeh imao svoj razlog u činjenici
da nismo dovoljno proučili biocen, da nismo uzeli sve faktore u obzir, moramo
shvatiti da se ne smije napustiti neki korisni princip koji je u izvjesnim
slučajevima zatajio, samo usljed nepotpunosti našeg znanja ili studija.


Biološka metoda borbe protiv štetnika je metoda kojoj se u svijetu
poklanja velika pažnja. To dokazuje veliki broj poznatih imena, naučenjaka
svjetskog glasa kao što su: Marchai, B erlese, Silvestri, Howard
u prošlosti te: Balachowsky, Vayssiere, Trouvelot,
R u s s o i dr. u našoj epohi, koji čine velike napore da se kemijska intervencija
provodi u razumnim granicama i da se pokloni veća pažnja biološkoj
borbi.


Koji biljni i životinjski organizmi dolaze u obzir za biološku borbu protiv
štetnih insekata?


Ne želimo ovdje raspravljati o mogućnostima borbe protiv štetnika
koristeći se životinjama (vertebratama), iako je to od naročitog značenja
za šumarstvo s obzirom na to da među šumske štetnike pored insekata spada
veliki broj životinjskih vrsta, i da je umjetno razmnažanje viših životinja
mnogo jednostavniji problem od onoga koga predstavlja uzgoj insekata ili
mikroorganizama. No i ovdje se mora problem proučiti kompleksno i ne
smijemo se zadovoljiti nekim rješenjem, koji bi bio rezultat površnog studija.
U našim razmatranjima obuhvatit ćemo ukratko predatore i entomofage
(Insecta), a zatim ćemo se zadržati na patogenim mikroorganizmima:
gljivama, bakterijama, sporozama i virusima.


Predatori i entomofagi


U borbi protiv štetnih insekata njihovim prirodnim neprijateljima:
predatorima i entomofagima, ne smijemo se oslanjati samo na zaštitu i
favoriziranje korisnih predatora ili entomofaga, već naša nastojanja moraju
biti usmjerena ka umjetnom razmnažanju tih insekata i njihovom puštanju
u prirodu, sa svrhom da ograniče broj štetnika. Ovdje nije mjesto da nabrajamo
veliki broj primjera o uzgajanju predatora i entomofaga, koji poslije
sa uspjehom reduciraju broj štetnika u prirodi. U ovome je bilo neuspjeha
ali i značajnih uspjeha. Ipak je od važnosti spomenuti, da je u
izgledu veći uspjeh ako se radi o vrstama, koje se introduciraju u krajeve
u kojima do tada nisu egzistirali, kao što to pokazuje klasični primjer sa
suzbijanjem štitaste uši leer y a purehas i u Kaliforniji sa buba marom,
Novius cardinalis. Danas je teško govoriti da je karantenska
služba u mogućnosti spriječiti uvoz štetnika iz jednih krajeva u druge. Pre