DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 281 <-- 281 --> PDF |
1 šine« iznad koje se ne bi smjelo dopustiti kemijsko tretiranje. Ovo pitanje je kod nas od velike važnosti, kada se u slučaju gradacije gubara radi o površinama koje prelaze nekoliko stotina hiljada hektara. Ako tome još spomenemo štetno djelovanje otrova (naročito novih sintetičko organskih insekticida) na sisavce: životinje i ljude, onda nam se čini posve opravdanim traženje novih puteva u suzbijanju štetnika. No nije lagano naći način kako upotrebiti korisne insekte protiv štetnih, jer to predstavlja rezultat temeljitog a često i dugotrajnog studija. Od 270 slučajeva biološke borbe koji su do danas primjenjeni, tek nekih 30 imalo je potpuni uspjeh, 40 nepotpuni, a svi ostali slučajevi nisu uspjeli. Može li to da nas obeshrabri? Dodamo li da je neuspjeh imao svoj razlog u činjenici da nismo dovoljno proučili biocen, da nismo uzeli sve faktore u obzir, moramo shvatiti da se ne smije napustiti neki korisni princip koji je u izvjesnim slučajevima zatajio, samo usljed nepotpunosti našeg znanja ili studija. Biološka metoda borbe protiv štetnika je metoda kojoj se u svijetu poklanja velika pažnja. To dokazuje veliki broj poznatih imena, naučenjaka svjetskog glasa kao što su: Marchai, B erlese, Silvestri, Howard u prošlosti te: Balachowsky, Vayssiere, Trouvelot, R u s s o i dr. u našoj epohi, koji čine velike napore da se kemijska intervencija provodi u razumnim granicama i da se pokloni veća pažnja biološkoj borbi. Koji biljni i životinjski organizmi dolaze u obzir za biološku borbu protiv štetnih insekata? Ne želimo ovdje raspravljati o mogućnostima borbe protiv štetnika koristeći se životinjama (vertebratama), iako je to od naročitog značenja za šumarstvo s obzirom na to da među šumske štetnike pored insekata spada veliki broj životinjskih vrsta, i da je umjetno razmnažanje viših životinja mnogo jednostavniji problem od onoga koga predstavlja uzgoj insekata ili mikroorganizama. No i ovdje se mora problem proučiti kompleksno i ne smijemo se zadovoljiti nekim rješenjem, koji bi bio rezultat površnog studija. U našim razmatranjima obuhvatit ćemo ukratko predatore i entomofage (Insecta), a zatim ćemo se zadržati na patogenim mikroorganizmima: gljivama, bakterijama, sporozama i virusima. Predatori i entomofagi U borbi protiv štetnih insekata njihovim prirodnim neprijateljima: predatorima i entomofagima, ne smijemo se oslanjati samo na zaštitu i favoriziranje korisnih predatora ili entomofaga, već naša nastojanja moraju biti usmjerena ka umjetnom razmnažanju tih insekata i njihovom puštanju u prirodu, sa svrhom da ograniče broj štetnika. Ovdje nije mjesto da nabrajamo veliki broj primjera o uzgajanju predatora i entomofaga, koji poslije sa uspjehom reduciraju broj štetnika u prirodi. U ovome je bilo neuspjeha ali i značajnih uspjeha. Ipak je od važnosti spomenuti, da je u izgledu veći uspjeh ako se radi o vrstama, koje se introduciraju u krajeve u kojima do tada nisu egzistirali, kao što to pokazuje klasični primjer sa suzbijanjem štitaste uši leer y a purehas i u Kaliforniji sa buba marom, Novius cardinalis. Danas je teško govoriti da je karantenska služba u mogućnosti spriječiti uvoz štetnika iz jednih krajeva u druge. Pre |