DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 280 <-- 280 --> PDF |
žetve za jednu drugu vrst iste porodice. Dokazano je također da uništavajući gusjenice borov a četnjak a (Cnethocampa pityocampa Schiff.) kad su već u 3. stadiju, uništavamo i tahine, koje ih parazitiraju (Biliotti, 1952.). Do sada smo smatrali, da je puštanje svinja u šumu radi uništenja kukuljica nekih Tentredinid a (Diprion pini L.) veoma korisno, a sada znamo da one unište i veliki dio kukuljica korisnih insekata. Mi još nismo na čistu koliko pridonašamo uništavanju gu b a r a (Lymantria dispar) uništavajući jajna legla u godinama kada su ona intenzivno parazitirana. Prema Marchalu paraziti maslinove mušice žive također na račun nekih insekata koji žive na h r a s t u i š i p k u. Stoga suBerl.ese i S i 1 v estr i preporučivali da se ove vrste čuvaju u blizini maslinjaka. Naročito je važno poznavati biologiju i ekologiju polientomofaga. Amerikanci su dali veliku važnost studiju fitofagnih insekata na korovima oko pamučnih polja. Mnogi od tih fitofaga imaju iste parazite kao i pamučna pipa. Ovakovih bi primjera mogli nabrojiti mnogo, no već iz ovo nekoliko nabrojenih, možemo vidjeti da je biocen prva stvar koju trebamo proučiti ako se hoćemo boriti sa uspjehom protiv nekoga štetnika. I primjena kemijske metode mora da ima svoje temeljito opravdanje i zahtijeva studij biocentskog kompleksa. Ovo je naročito važno kad se radi o suzbijanju štetnika u šumama, gdje je biocen kud i kamo složeniji nego na nekoj poljoprivrednoj kulutri. Kod svakog tretiranja većih šumskih površina bez prethodnih studija biocena, možemo sumnjati u uspjeh, i napredno šumsko gospodarstvo se ne će lako upuštati u ovako laičko rješavanje problema zaštite šuma. Ne želimo reći da kemijsko suzbijanje treba a priori odbaciti. Kod današnjeg stanja nauke o zaštiti šuma to bi bilo štetno za šumarstvo (i za poljoprivredu). No ta upotreba mora biti racionalna, t. j . mora da se temelji na prije izloženim studijima. Poznat nam je veliki broj primjera, koji ukazuju na negativne strane upotrebe insekticida. Do sada još nije dovoljno istraženo kakove su posljedice ogromnog nagomilavanja toksičkih materija u tlu za mikroorganizme koje u njemu žive kao i za same biljke. Poznato nam je naprotiv da se u prirodi selekcijom stvaraju rezistentne rase, koje su otporne na insekticide. U nekim slučajevima »polivalentnost« jednog insekticida može biti prednost ali i njegov nedostatak. Dobro je ako insekticid djeluje na više štetnika, no nije dobro ako djeluje na štetnike i parazite u isti mah. Selektivni insekticidi također imaju svoj nedostatak. Uništavaju samo jednog štetnika, pa se drugi razmnažaju u još jačoj mjeri. Tako je pretjerana upotreba DDT-a u voćnjacima imala za posljedicu premnožavanje crveno g pauka , opasnog štetnika kulturnog bilja, koji je rezistentan na djelovanje ovog insekticida. Tendencija potpunog uništavanja štetnika kemijskim sredstvima, ukoliko je praktički uopće moguća, nije niti svrsishodna. Naša je težnja reducirati broj štetnika na nivo koji nije opasan za šume ili poljoprivredne kulture, jer ne treba zaboraviti da insekti postaju tek prenamnožavanjem štetni, i da je u nekim slučajevima njihovo prisustvo potrebno. Može li se na pr. poreći da neki insekti koji žive na račun voća nisu i korisni, jer reducirajući broj plodova stvaraju uslove za bolji kvalitet voća. Giba n (1952.) je postavio pitanje direktnog i indirektnog djelovanja insekticida na ptice i divljač.* Uz pitanje doziranja potrebno je proučiti pitanje »kritične povr * Ptice se hrane zatrovanim insektima što svakako nije bez posljedica za njih. |