DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 244     <-- 244 -->        PDF

nost mnogobrojnih tila i tvari osržavanja predstavljaju zapreku za penetraciju
sredstava za impregnaciju.


Svakako, da naši rezultati predstavljaju, zajedno s rezultatima B en
i ć-a (2), prvi korak k boljem upoznavanju svojstava smeđe srži našeg
jasena, te da je taj rad potrebno nastaviti, tim više, jer ni u inozemstvu
nisu ta pitanja kod jasena istražena. Ne treba zaboraviti, da je za nasu
republiku jasen jedna vrlo važna vrsta drveta, koja nalazi svestranu primjenu,
a i izvozi se. U daljim ćemo radovima nastojati istražiti utjecaj vremena
obaranja na otpornost, zatim utjecaj staništa, starosti, stupnja osrže
nj a i t. d., što sve sigurno ima velik utjecaj na otpornost prema gljivama,
uzročnicima truleži, kao što je to poznato za ostale vrste drveta. Mi smo za
sada ispitali samo otpornost srži i bijeli u zimskoj sječi, što je u stvari
i najvažnije, ali će biti interesantno utvrditi, da li se i kako ta otpornost
tokom vegetacije mijenja.


Još nekoliko razmatranja o problemu osrženja. Kao što smo već u
uvodu istaknuli, nije do sada, prema podacima s kojima raspolažemo,
istraživano pitanje uzroka osrženja jasena. Kod bukve se smatra pojava
crvene srži kao patološka pojava odn. kao antitoksična i antiinfekcijska
reakcija dotičnog drveta. Prema novijim rezultatima Zycha-e (13) radi
se u prvom redu o abiotskim faktorima, koji uzrokuju osrženje bukve. Mi
smo mišljenja, da se i kod jasena radi o jednom patološkom procesu, budući
da pojava obojene srži ne dolazi kod svih stabala. Istina, u jasena dolazi
fiziološka srž, ali se ona znatno razlikuje od obojene srži, jer prelazi njezin
promjer, a u njoj nema onih supstanci — sržnih tvari — koje dolaze u obojenom
dijelu drveta. Sigurne znakove srži (u smislu definicije koju smo
ranije dali) čine tek zajedno tile, prisustvo obojenih sržnih tvari u stanicama
(a kod »pravih« sržnih vrsta, kao hrasta i pit. kestena i u samim
membranama), te prisustvo škroba u akumulacionom tkivu (zrakama
srčike i drvnom parenhimu). Prema tomu, premda su Molle r i Gra m


(10) utvrdili da u anatomskom pogledu nema nikakvih razlika između obojene
i neobojene srži (smeđe i fiziološke), budući da obje sadrže tile, ne
možemo se složiti s mišljenjem, da je pojava obojen e srži u jasena
»normalna« pojava, jer pod pojavom »normalne« srži razumijevamo samo
onu srž, koja se kod pojedinih vrsta drveća javlja redovito, u svih individua
bez izuzetaka. To se, dakle, odnosi na obojenu srž hrasta, pit. kestena,
a isto tako i na fiziološku (a neobojenu) srž u jasena. U »pravih« sržnih
vrsta postoje nasljedni faktori koji uvjetuju tvorbu srži bez utjecaja vanjskih
biotskih i abiotskih faktora. Naprotiv, u jasena dolazi do tvorbe obojene
srži samo u slučaju djelovanja nama još za sada nedovoljno poznatih
biotskih ili abiotskih faktora što znači, da u njegovoj nasljednoj masi postoji
samo mogućnos t nastupa takove reakcije drveta. U smislu
Gäumann-a (7) u prvom se slučaju radi o preinfekcijskoj, a u jasena
o postinfekcijskoj reakciji, što znači, da je srž u jasena mnogo specifičnija
(u smislu svrhe te reakcije drveta), nego što je to slučaj u »pravih« sržnih
vrsta, gdje tvorba srži nema neku određenu specifičnu reakciju. To isto
vrijedi i za bukvu. Istina, za jasen nam još nije uspjelo dokazati, o kojem
se faktoru primarno radi, koji tu sposobnost reakcije dovodi do izražaja.
U svakom slučaju sve indicije govore, da se i kod jasena radi prvenstveno
o abiotskom faktoru, a ne o gljivama, jednako kao što je to i kod
bukve dokazano. Pregledom stabala jasena sa srži rijetko nalazimo znakove