DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 244 <-- 244 --> PDF |
nost mnogobrojnih tila i tvari osržavanja predstavljaju zapreku za penetraciju sredstava za impregnaciju. Svakako, da naši rezultati predstavljaju, zajedno s rezultatima B en i ć-a (2), prvi korak k boljem upoznavanju svojstava smeđe srži našeg jasena, te da je taj rad potrebno nastaviti, tim više, jer ni u inozemstvu nisu ta pitanja kod jasena istražena. Ne treba zaboraviti, da je za nasu republiku jasen jedna vrlo važna vrsta drveta, koja nalazi svestranu primjenu, a i izvozi se. U daljim ćemo radovima nastojati istražiti utjecaj vremena obaranja na otpornost, zatim utjecaj staništa, starosti, stupnja osrže nj a i t. d., što sve sigurno ima velik utjecaj na otpornost prema gljivama, uzročnicima truleži, kao što je to poznato za ostale vrste drveta. Mi smo za sada ispitali samo otpornost srži i bijeli u zimskoj sječi, što je u stvari i najvažnije, ali će biti interesantno utvrditi, da li se i kako ta otpornost tokom vegetacije mijenja. Još nekoliko razmatranja o problemu osrženja. Kao što smo već u uvodu istaknuli, nije do sada, prema podacima s kojima raspolažemo, istraživano pitanje uzroka osrženja jasena. Kod bukve se smatra pojava crvene srži kao patološka pojava odn. kao antitoksična i antiinfekcijska reakcija dotičnog drveta. Prema novijim rezultatima Zycha-e (13) radi se u prvom redu o abiotskim faktorima, koji uzrokuju osrženje bukve. Mi smo mišljenja, da se i kod jasena radi o jednom patološkom procesu, budući da pojava obojene srži ne dolazi kod svih stabala. Istina, u jasena dolazi fiziološka srž, ali se ona znatno razlikuje od obojene srži, jer prelazi njezin promjer, a u njoj nema onih supstanci — sržnih tvari — koje dolaze u obojenom dijelu drveta. Sigurne znakove srži (u smislu definicije koju smo ranije dali) čine tek zajedno tile, prisustvo obojenih sržnih tvari u stanicama (a kod »pravih« sržnih vrsta, kao hrasta i pit. kestena i u samim membranama), te prisustvo škroba u akumulacionom tkivu (zrakama srčike i drvnom parenhimu). Prema tomu, premda su Molle r i Gra m (10) utvrdili da u anatomskom pogledu nema nikakvih razlika između obojene i neobojene srži (smeđe i fiziološke), budući da obje sadrže tile, ne možemo se složiti s mišljenjem, da je pojava obojen e srži u jasena »normalna« pojava, jer pod pojavom »normalne« srži razumijevamo samo onu srž, koja se kod pojedinih vrsta drveća javlja redovito, u svih individua bez izuzetaka. To se, dakle, odnosi na obojenu srž hrasta, pit. kestena, a isto tako i na fiziološku (a neobojenu) srž u jasena. U »pravih« sržnih vrsta postoje nasljedni faktori koji uvjetuju tvorbu srži bez utjecaja vanjskih biotskih i abiotskih faktora. Naprotiv, u jasena dolazi do tvorbe obojene srži samo u slučaju djelovanja nama još za sada nedovoljno poznatih biotskih ili abiotskih faktora što znači, da u njegovoj nasljednoj masi postoji samo mogućnos t nastupa takove reakcije drveta. U smislu Gäumann-a (7) u prvom se slučaju radi o preinfekcijskoj, a u jasena o postinfekcijskoj reakciji, što znači, da je srž u jasena mnogo specifičnija (u smislu svrhe te reakcije drveta), nego što je to slučaj u »pravih« sržnih vrsta, gdje tvorba srži nema neku određenu specifičnu reakciju. To isto vrijedi i za bukvu. Istina, za jasen nam još nije uspjelo dokazati, o kojem se faktoru primarno radi, koji tu sposobnost reakcije dovodi do izražaja. U svakom slučaju sve indicije govore, da se i kod jasena radi prvenstveno o abiotskom faktoru, a ne o gljivama, jednako kao što je to i kod bukve dokazano. Pregledom stabala jasena sa srži rijetko nalazimo znakove |