DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 242 <-- 242 --> PDF |
marno uzevši, Daldinia concentrica i Polyporus adustus, a Coniophora cerebella, Photiota squarrosa i Polyporus hispidus razaraju jasenovo drvo razmjerno polagano. Stoga nam naši pokusi potvrđuju, da je Polystictus versicolor najjači razarač mrtvog jasenovog drveta. Jedino P. adustus razara podjednako srž i bijel, ali on nije čest na jasenu. 4. Interesantna je činjenica, da je u prosjeku drvo neosrženih stabala jače razoreno od bijeli osrženih stabala. Mi pretpostavljamo, da se kod stabala sa smeđom srži procesi osržavanja — tvorba tila, izlučivanje sržnih tvari i njihovo ulaganje u stanice — odigravaju i na granici smeđe srži SI. 5. Djelovanje Coniopho rae cerebellae na daščice jasena. i bijeli. Srž se polagano proširuje, te su procesi osržavanja u bijeli blizu granice srži u toku i intenzivniji, nego što je slučaj s neosrženim drvetom, gdje nema procesa osržavanja u smislu obojenja. I ako su istraživanja Bosshard a (3) dokazala, da pojedine procese osržavanja nalazimo i u bijelom jasenu (tvorba tila) tako da se sve fiziološke funkcije svode na nekoliko vanjskih godova, a ostali je dio drveta fiziološka srž, to ipak smatramo, da postoji znatna razlika u intenzitetu tih procesa u stablu sa odn. bez srži, uslijed čega dolazi i do razlika u otpornosti. Daljim istraživanjima pokušat ćemo dokazati naše mišljenje. U svakom slučaju i ovu činjenicu, |