DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 241     <-- 241 -->        PDF

je, da ni količina sržnih tvari ni broj tila nisu u drvetu posvuda jednaki,
nego različiti, pa. je prema tomu logično, da će se daščice pojedinog drveta
različito odnositi prema pojedinoj gljivi, a da i unutar jednog stabla ima
u tom pogledu znatnih varijacija. Ove činjenice, dolaze još više do izražaja
kod fakultativno sržnih vrsta tipa jasena ili bukve. Srž se kod ovih vrsta
razvija samo pod određenim uslovima djelovanja biotskih ili abiotskih
faktora, kao spontana reakcija živih stanica. Prema tomu obojena srž u
ovih vrsta nije statički, nego dinamički proces, koji u svakom stablu —
individuu ima svoj određeni tok i intenzitet u kvalitativnom i kvantitativnom
smislu, što> znači, da ni stupanj otpornosti pojedinih stabala ne može
biti potpuno ili približno jednak. (Već različit raspored, obim, dužina, intenzitet
boje i drugi morfološki znaci govore u prilog našem mišljenju). Dakako,
da je kemijskim putem te diference vrlo teško dokazati.


Mi predpostavljamo, analogno, kao što Gäuman n (6) iznosi za
bukvu, da tvorba srži ima 3 stadija:
a) početni stadij, gdje dolaze do izražaja samo antitoksične reakcije.
Otpornost manja;
b) završetak procesa osržavanja — to je maksimum otpornosti, gdje
dolaze do izražaja antiinfekcijske i antitoksične reakcije;
c) starenje, postepena degradacija sržnih tvari i, prema tomu, manja
otpornost prema gljivama — razaračima drveta.


Ovo je mišljenje prihvatljivo, uzmemo li u obzir da je tvorba srži u
jasena živi proces, jer svaki takav proces mora imati svoj početak, maksimum
i završetak. Mi do danas općenito poznajemo vrlo malo fiziologiju
osržavanja, a da bismo mogli znati odnosno utvrditi, o kojem se stadiju
u pojedinom drvetu radi. Stoga je i razumljiv i različiti intenzitet razaranja
drvne tvari, dobiven kod pojedinih stabala. Podršku našem mišljenju
naročito nam pruža tabela 3, iz koje je vidljivo, u kojoj mjeri može varirati
relativno, razaranje srži, na pr. u trupca 1 ono iznosi 50,7%, a u trupca
2—90,2%, što znači, da se srž u ova dva trupca nalazi u vrlo različitim stadijima
razvitka, premda to nije uočljivo, što uvjetuje i različitu otpornost.


Kako je iz svih tabela, a naročito iz tab. 2 i 3, vidljivo, dobili smo vrlo
interesantne rezultate.


1. Kao najvažniji rezultat možemo smatrati činjenicu, da je osrženi
dio jasena otpornij i od bijeli prema gljivama, uzročnicima truleži.
2. Nadalje interesantna je činjenica, da više ili manje za jasen specifične
gljive, koje-kod nas dolaze često na stojećem jasenu kao Pholiota
squarrosa i Polyporus hispidus, razaraju mrtvo jasenovo drvo (srž i bijel)
mnogo polaganije nego na pr. Polystictus versicolor, što govori, da su te
dvije gljive specifični razarači stojećeg jasena.
3. Od svih u pokus uzetih gljiva najjače odnosno najbrže razara jasenovo
drvo (i srž i bijel odnosno neosrženo drvo) Polystictus versicolor, koja
je kod nas na svim listaeama u oborenom i prerađenom stanju vrlo česta.
I na jasenovom oborenom odnosno prerađenom drvetu nalazimo u praksi
vrlo često ovu gljivu, što se možemo lako uvjeriti pregledom stovarišta
naših šumarija i drvno-industrijskih poduzeća. Kako» je iz tabela vidljivo,
i prema ovom najopasnijem razaraču srž je jasena otpornija od bijeli odnosno
od neosrženog drveta.
Ostale gljive razaraju jasenovo drvo, bez razlike radi li se o srži i bijeli
ili o neosrženom drvu, mnogo polaganije. Po brzini razaranja slijedi, su


597