DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 23     <-- 23 -->        PDF

svijetla, pojedina stabla i grupe stabalaca počela su naglo širiti prostrane
grane, što redovno čine gotovo sve listače (horizontalno širenje) za razliku
od četinjača, koje idu uvis (vertikalno širenje).


Dobrih kvalitetnih mladika ... . vidi tabelu 3, 4, 5 na velikim
i cjelovitim šumskim površinama, nalazimo uistinu danas vrlo malo,.
Hrastovih dobrih i jednolikih mladika, kod kojih se ističe terminalni
vrh imade na pomenutom području šuma vrlo malo (vidi tab. 6)


Nejednolikih mladika, koji obično ne potječu od jednog uroda sjemena,
u kojima prevladavaju stabalca raznih dimenzija, počam od slabijih šiba
pa do jakog pruća, dapače i kolja, koji nisu gusto sklopljeni, već rijetki,
kod kojih su već sada došla do izražaja prejaka stabalca, pojedinačni štetni
predrasti i grupe predrasta, ima razmjerno: daleko više
(vidi tabelu 7 i 8, 9 i 10, 11) Kod ovih nejednolikih mladika koji potječu
uglavnom od ranije naseljenih stabalaca i grupa stabala niklih iz sjemena
i panja (zastarčeni mladici) prevladavaju uzgojno lošija stabla i grupe
stabala, između kojih se nalazi razmjerno malo dobra mladika bilo pojedinačno
ili u grupama. Krošnja ovih mladika obzirom, na nejednoličnu starost
i visinu, već sada čine jaku isprekidanost sklopa.


Loših mladika, rijetko sklopljenih, niskog uzrasta, granatih grmolikih


i deformiranih krošanja, stabala koja potječu od srednjeg uroda sjemena
(međuuroda) i od izbojaka iz panja — što većim dijelom spada u zastarčeni
mladik, koji je trebalo posjeći prije provađanja progalno-naplodnog
si jeka — ima razmjerno dosta.


Mladici ubrzo prelaze u guštike, kod kojih se naročito jako zapaža daljnje
prirodno izlučivanje stabalca koja imaju podjednaka, ili jednaka uzgojna
svojstva u pogledu otpornosti prema podnašanju zasjene, potrebi minimalnog
svijetla i minimalnih hraniva i t. d.


U gušticima, u prvoj snažnijoj zajednici, borba za potrebe života postaje
viši faktor za opstanak i razvitak individua.


Posljedice borbe za svijetlo, za raširenje stabalaca u širinu i visinu,
očituju se u ovoj razvojnoj stepenici u vrlo jakom biološkom izlučivanju
stabala prema njihovoj snazi-i jačini, u svrstavanju stabalaca u slojeve —
etaže prema visini i uzrastu. To je treća i najvažnija etapa u prirodnom
razvitku mladika iza prelaza u guštike bez utjecaja čovjeka.


Dakle čitavi život u gušticima odvija se u znaku zaista jake borbe u
kojoj mnoga stabla moraju podleći, nestati, i svoja mjesta prepustiti drugim
uzgojno jačim stablima.


Nas naročito zanima zakonitost borbe stabala, koja se ispoljava u natjecanju,
konkurenciji, i težnji svakog stabla — individua, da sebi osigura
najpotrebnije uslove za život, prostor, svijetlo i hranu. Velika prednost stabala
u borbi za opstanak leži u mogućnosti podnašanja zasjene i brzini rastenja,
u sposobnosti otpora protiv opasnosti koja dolaze od vanjskih utjecaja,
kao i od napada raznih organskih štetočina.


Međusobna je borba stabala to jača, što je više individua — stabala
s jednakim ili podjednakim životnim zahtjevima na istoj površini, živa bića
s različitim zahtjevima na hranjiva i vlagu tla, na svijetlo, daleko se lakše
međusobno podnose i kod znatno većeg broja stabala na jedinici površine,
nego što toi može mnogo manji broj stabala na istoj jedinici površine
s jednakim, podjednakim ili sličnim uslovima života.