DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 23 <-- 23 --> PDF |
svijetla, pojedina stabla i grupe stabalaca počela su naglo širiti prostrane grane, što redovno čine gotovo sve listače (horizontalno širenje) za razliku od četinjača, koje idu uvis (vertikalno širenje). Dobrih kvalitetnih mladika ... . vidi tabelu 3, 4, 5 na velikim i cjelovitim šumskim površinama, nalazimo uistinu danas vrlo malo,. Hrastovih dobrih i jednolikih mladika, kod kojih se ističe terminalni vrh imade na pomenutom području šuma vrlo malo (vidi tab. 6) Nejednolikih mladika, koji obično ne potječu od jednog uroda sjemena, u kojima prevladavaju stabalca raznih dimenzija, počam od slabijih šiba pa do jakog pruća, dapače i kolja, koji nisu gusto sklopljeni, već rijetki, kod kojih su već sada došla do izražaja prejaka stabalca, pojedinačni štetni predrasti i grupe predrasta, ima razmjerno: daleko više (vidi tabelu 7 i 8, 9 i 10, 11) Kod ovih nejednolikih mladika koji potječu uglavnom od ranije naseljenih stabalaca i grupa stabala niklih iz sjemena i panja (zastarčeni mladici) prevladavaju uzgojno lošija stabla i grupe stabala, između kojih se nalazi razmjerno malo dobra mladika bilo pojedinačno ili u grupama. Krošnja ovih mladika obzirom, na nejednoličnu starost i visinu, već sada čine jaku isprekidanost sklopa. Loših mladika, rijetko sklopljenih, niskog uzrasta, granatih grmolikih i deformiranih krošanja, stabala koja potječu od srednjeg uroda sjemena (međuuroda) i od izbojaka iz panja — što većim dijelom spada u zastarčeni mladik, koji je trebalo posjeći prije provađanja progalno-naplodnog si jeka — ima razmjerno dosta. Mladici ubrzo prelaze u guštike, kod kojih se naročito jako zapaža daljnje prirodno izlučivanje stabalca koja imaju podjednaka, ili jednaka uzgojna svojstva u pogledu otpornosti prema podnašanju zasjene, potrebi minimalnog svijetla i minimalnih hraniva i t. d. U gušticima, u prvoj snažnijoj zajednici, borba za potrebe života postaje viši faktor za opstanak i razvitak individua. Posljedice borbe za svijetlo, za raširenje stabalaca u širinu i visinu, očituju se u ovoj razvojnoj stepenici u vrlo jakom biološkom izlučivanju stabala prema njihovoj snazi-i jačini, u svrstavanju stabalaca u slojeve — etaže prema visini i uzrastu. To je treća i najvažnija etapa u prirodnom razvitku mladika iza prelaza u guštike bez utjecaja čovjeka. Dakle čitavi život u gušticima odvija se u znaku zaista jake borbe u kojoj mnoga stabla moraju podleći, nestati, i svoja mjesta prepustiti drugim uzgojno jačim stablima. Nas naročito zanima zakonitost borbe stabala, koja se ispoljava u natjecanju, konkurenciji, i težnji svakog stabla — individua, da sebi osigura najpotrebnije uslove za život, prostor, svijetlo i hranu. Velika prednost stabala u borbi za opstanak leži u mogućnosti podnašanja zasjene i brzini rastenja, u sposobnosti otpora protiv opasnosti koja dolaze od vanjskih utjecaja, kao i od napada raznih organskih štetočina. Međusobna je borba stabala to jača, što je više individua — stabala s jednakim ili podjednakim životnim zahtjevima na istoj površini, živa bića s različitim zahtjevima na hranjiva i vlagu tla, na svijetlo, daleko se lakše međusobno podnose i kod znatno većeg broja stabala na jedinici površine, nego što toi može mnogo manji broj stabala na istoj jedinici površine s jednakim, podjednakim ili sličnim uslovima života. |