DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 228     <-- 228 -->        PDF

Kada koru na napadnutim mjestima odignemo, tada zapažamo u bjelici
cik-cak hodnike, koje su izbušile ličinke Agrilusa, te njihovu u tim prohodima
karakteristično stiješnjenu pilotinu.


- Štete, koje nastaju napadajem bukovog krasnika uvelike se povećavaju
tim, što se na tim mjestima inficira drvo gljivom, koja uzrokuje bijelu
trulež. Pošto se drvo ispod kore tek postepeno isušuje, tu su prilike za
rast gljive osobito povoljne tako, da se ona vrlo brzo širi.
Promatrajući područje napadaja bukovog krasnika na Učki možemo
uglavnom doći do zaključka, koji se slažu sa zapažanjima Vietinghoff -
Riescha i Viete-a. I tu su bila napadnuta stabla na južnim i zapadnim
stranama, kao i na onim sjevernim ekspozicijama do kojih su dopirale
sunčane zrake, štete su primijećene na staništima svih boniteta, ali su na
siromašnim i suhim staništima južnih i zapadnih ekspozicija, te na glavicama
i grebenima bile daleko intenzivnije. Najveće štete su na kamenitim
yapnenastim pećinastim tlima, na kojima su stare sastojine naglo progaljene.
I tu je zapaženo, da su pojedina osamljena stabla i grupe izdvojenih
starih stabala, te rubovi sastojina bili redovno jače napadnuti.


V


SI. 5. Učka. Suhovrha stabla u jako proga-
Ijenoj bukovoj sastojim. Foto: Z. Vajda


Izvjesno je, da gradacija bukovog krasnika na Učki nije bila uvjetovana
isključivo nepovoljnim klimatskim faktorima. Mnogo je tomu pridonio
i način gospodarenja sa tim šumama, t. j . što su te sastojine unazad
30 godina naglo i jako progaljivane. Koliko odlučno djeluju vremenske prilike
na gradaciju bukovog krasnika i sušenje bukava govori činjenica, što
je uslijed vlažnog proljeća godine 1954. sušenje prestalo.


Pregledavajući te sastojine mjeseca srpnja te godine mogli smo ustanoviti
suhe vrhove i grane, koje su se još prošlih godina osušile. Novih
sušaca i novih suhih grana nismo mogli zapaziti. Preostali dijelovi krošanja
stabala, koja su se ranije počela sušiti, ponovo su obrasli gustim lišćem
zdrave zelene boje i potjerali nove snažne izbojke. Ličinke bukovog krasnika
rijetko smo gdje mogli pronaći.


Prema raspoloživim podacima i našim istraživanjima možemo zaključiti
da je kod sušenja bukovih sastojina na Učki posljednjeg decenija
odlučnu ulogu imala pojava ekstremno toplih i suhih proljeća i ljeta (osobito
u godinama 1945., 1946., 1947., 1949., 1950. i 1952.). Takvih suša
nije bilo u posljednjih 50 godina. Uslijed istovremenog neracionalnog po