DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 225     <-- 225 -->        PDF

kod mnogih poče se sušiti tanje grane, a u nekih i vrhovi. Takve se pojave
dakako nisu mogle primijetiti na dobrim tlima na sjeverozapadnim, sjevernim
i sjeveroistočnim ekspozicijama u zaklonjenim položajima i sjenovitim
uvalama. Ali i tu je učinjena griješka, što su se kvalitetno loša stabla
ostavljala, koja sada smetaju razvoju mlade bukove sastojine. Ukoliko se
gdegdje i na takvim mjestima nije razvio bukov pomladak i uzrasao mladik,
uzrok je trajno pašarenje. Nastup čitavog niza ekstremno sušnih proljeća
i ljeta, koja su se u tom području naročito očitovala od god. 1943. do
1952. morao je znatno potencirati štete nastale takvim nepravilnim gospodarenjem,
jer su štetne posljedice nepovoljnog utjecaja
klimatskih ekstrema bile to veće, što je intenzitet
sječa na istaknutim položajima bio jači.


Prema istraživanjima H. Zych e suša uzrokuju na bukvi, kao i na
drugimvrstama drveća sa tankom korom, naprijed već spomenuto lokalno
ugibanje kore. Ta pojava još do danas nije fiziološki objašnjena. Uslijed
povremenog manjka vode ugiba tkivo kore na lokalno ograničenim mjestima.
Na tim mjestima drvo dalje ne prirašćuje. Za vrijeme povišenog


SI. 3. Suhovrha bukva; stabla na rubu
»rogaljene sastojine. Foto-: Z. Vajda


pritiska sokova, prodre tekućina na tako oboljelim mjestima kroz pukotine
kore. Tu se brzo nasele tamno obojene gljive, pa tako nastane na tom mjestu
kore crna sluzava mrlja. U narednoj vegetacijskoj periodi
drvo nastoji da tu ranu zaraste. U koliko su te rane male, drvo uspijeva,
da ih bez ikakvih napadnih oznaka zacijeli, jer se kora na oboljelim mjestima
vrlo dugo drži. Uginule veće zone kore ne mogu tako brzo zarasti,
već se na oboljelim mjestima kora i drvo pod njima polagano osuši tako,
da mnogobrojne parazitarne gljive imaju priliku i dovoljno vremena da
prodru u drvo. Pod zaštitom kore, koja se u tom slučaju dugo drži debla,
prodire brzo bijela trulež u radijalnom smjeru u drvo, to brže, što je partija
uginule kore veća. Kora se odlupljuje od debla i počinje otpadati tek onda,
kada se zajedno sa drvetom kojeg pokriva — jako isuši. Površni promatrač
tek tada zapaža bolest, pa mu se čini da je napad bio iznenadan. Slične
pojave oboljenja uzrokuju i ekstremno hladne zime. Stabla, kojima su na
taj način uginule veće partije kore, napadnuta po gljivama bijele truleži


— brzo propadaju. Ovakvo ugibanje kore zapaženo je pretežno na starim
bukovim stablima, ali je ono zapaženo i na mlađim, pa i na granama. Zycha