DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 219 <-- 219 --> PDF |
živih panjeva; jer oni se vrlo polagano raspadaju i tako se povećava ukupan broj panjeva. — Te pojave imaju pozitivne i negativne utjecaje u sastojini, te se u gospodarskom smislu mogu očitovati kao štete i koristi. U vezi s time iznijet ćemo neke činjenice i pretpostavke. štete štete od navedenih pojava odnose se na uzgajanje, zaštitu i iskorišćavanje šuma te na izgradnju puteva i izvlačenje drveta. Trulina, što nastaje raspadanjem panjeva poboljšava ne samo fizikalna svojstva tla nego i kemijska te mikrobiološku aktivnost (Ma fan 1939). Naprotiv živi panjevi polagano trunu, pa veliki broj takvih indirektno umanjuje kvantitet i kvalitet navedenih pedogenetskih procesa. Oni onemogućuju i brže truljenje korijenja a tim i dreniranje tla; zato umanjuju mogućnost održavanja boljeg kapaciteta za vodu i zrak. Dalje trulo korijenje panjeva utječe, da korijenje živog drveća lakše prodire u dublje horizonte tla uz kanale i kroz njih, što nastaju nakon dovršenog procesa truljenja. Veliki broj živih panjeva i mreže njihovog korijenja umanjuje prostor u pedosferi. I ne samo to. Pod utjecajem transpiracijskog aparata drveća, s kojim je to korijenje panjeva sraslo, vjerovatno se izvlače izvjesne količine vlage iz tla. Tako se umanjuje mogućnost za pomlađivanje, napose u čistim i pretežno čistim sastojinama četinjača. Sličnu pretpostavku iznio je Zent gra f (1950) također za jelu. Naročito na sušim staništima i u vegetacijskim periodima s jakom sušom veliki broj živih panjeva može vrlo negativno utjecati na najosjetljiviju fazu razvitka sastojine, na podmlađivanje. Jela je u mladosti higrofilnija nego bukva, osjetljivija dakle na konkurenciju korijenja. Stoga bi izneseno gledište moglo dijelom objasniti problem nedovoljnog podmlađivanja jele u pojedinim sastojinama (š a f a r 1955). Možda bi se tako moglo također donekle osvijetliti i pitanje prirodne izmjene vrsta drveća (jele i bukve) u nekim planinskim šumama (ša f a r 1955). Putem sraslog korijenja mogu se prenositi pojedine bolesti od jednog drveta na drugo. Ako u sastojini ima mnogo živih panjeva, oni mrežom sraslog korijenja mogu služiti kao mostovi, da se infekcija kroz rizosferu prenese i na udaljenije drveće (na pr. crvena trulež smreke, napose u monokulturama; oboljenja na hrastu i drugim vrstama drveća). Na temelju ove hipoteze može se dijelom protumačiti činjenica o širenju žarišta nekih gljivičnih zaraza u pojedinim biogrupama drveća, kao i o širenju pojave sušenja okolnih stabala pod utjecajem udara groma u jedno stablo. Veliki broj živih panjeva otežava iskorišćavanje šuma. Većina panjeva nalazi se naime uz deblje drveće, pa se podsijecanje i prerezivanje ne može uvijek normalno obavljati. Zbog te smetnje gdjekad se pad obaranog stabla ne može uvijek pravilno usmjeriti, pa nastaju štete ili na obaranom stablu ili na preostalom drveću. Događa se i to, da se obarana stabla na panjevima prelome. Veće su i poteškoće kod izvlačenja trupaca, jer se panjeve mora zaobilaziti. Posljedica je, da se čine veće štete na mladom naraštaju i na žilištu odraslog drveća, otvaraju se tako mjesta za napadaj gljiva i insekata. Kod izgradnje puteva i vlaka treba iskrčiti mnogo paniev. |