DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 218 <-- 218 --> PDF |
duže. Na osnovu svojih i Wilbrandovi h opažanja isti pisac smatra, da se ta pojava može obrazložiti gustoćom i oblikom krošnje odnosno njenom osobinom da propušta veće ili manje količine oborina. Međusobno srašćivanje korijenja zbiva se i na drugim listačama. Pronađeni su takvi slučajevi na topolama, jasenu, hrastu meduncu, običnom i crnom grabu, brijestu, u rasadniku na platani. Sistematska istraživanja nismo vršili. Problem fizioloških odnosa sraslog korijenja Panj ne može prirašćivati, ako nema asimilacijskog aparata ili ako ga naknadno ne razvije. U protivnom slučaju taj se proces razvija, ako se asimilati pretaču iz živog drveća putem sraslog korijenja. Korijenje ne može međusobno srašćivati u mlađoj dobi, osim kad se mladi naraštaj razvija u vrlo gustom podzemnom sklopu. U mladosti korijenovi su ogranci vrlo plastični te lakše zaobilaze zapreke, što ih stvaraju korijenovi ogranci susjednih stabala. Naša istraživanja (1954) o razvitku jelovog mladika u prebornim šumama pokazala su, da se od 47 pojedinačno uzraslih jela, visine 4—5 m, korijenjem sraslo svega 6%; starost tih jela bila je 64, 83 i 87 godina. U toku rastenja korijenov sistem nailazi na razne zapreke. Ako te zapreke ne može mimoići, ogranci korijenja se s njima vrlo često srastu. To srašćivanje je fiziološko, ako je nastalo između iste vrste drveća, Ono je mehaničko, ako je zapreka bila druga vrsta drveća, kamen i si. Takva srašćivanja između drveća nastaju i nad zemljom, između stabala. Kod iste vrste drveća pod utjecajem rastenja, vjetra i dr. dijelovi se drveta međusobno pritištu i trljanjem skidaju periderm. Tako se stvara neposredna veza između kambijalnih slojeva, pa se postepeno razvija srašćivanje. Preduvjet fiziološkom srašćivanju je istovrsna plazma, kao bitni sastojak biljne stanice i nosilac osnovnih osobina biljnog organizma, Srašćivanje nad tlom gdjekad uzrokuje stvaranje dvostrukog srca na jačim deblima iste vrste drveća. Na osnovu iznesenog možemo zaključiti ovo: Istovrsno drveće, koje je korijenjem međusobno sraslo, zajednički prima i iskorišćuje hranljive supstance iz tla. Kad se jedno stablo obori, taj se zajednički život znatno prekida. Preostalo drveće, putem sraslog korijenja panjeva, dobiva prošireni sistem korijenja. Povećana je mehanička stabilnost drveća i za vrijeme života partnera i nakon obaranja jednog ili više partnera. Da li nakon obaranja partnera asimilacijski aparat preostalog, korijenjem sraslog, drveća može potpuno iskorišćivati povećane potencijalne mogućnosti, nastale proširenom mrežom korijenja? Da li se zbog povećane mreže korijenja povećava i površina asimilacijskog aparata? Da li povećana mreža korijenja omogućuje veće prirašćivanje drveća? Da li je povećana transpiracija, odnosno povećava li se oduzimanje talne vlage? Na ta pitanja moglo bi se odgovoriti tek nakon opsežnih sistematskih istraživanja i pokusa. Gospodarsko značenje sraslog korijenja Pojavi srašćivanja korijenja većinom ne pridaje se gospodarsko značenje. Ipak se to pitanje nužno pojavljuje u gospodarenju šumama, u kojima se navedena pojava više razvila. Napose je to važno, kad ima mnogo |