DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 209 <-- 209 --> PDF |
Završavajući taj prikaz, možemo zaključiti ovo: 1. međusobno srašćivanje korijenja opaženo je kod glavnih vrsta četinjača, a od listača na hrastu i brezi; 2. prirašćivanje panjeva i kalus nastaje najviše na panjevima jele i duglazije, manje na smrekovim, neznatno na ariševim, gotovo nikako na borovim, uopće se ne zbiva na panjevima listača; 3. postoji vjerojatnost, da se infekcija i udarac groma prenose od stabla na stablo posredstvom sraslog korijenja. Srašćivanje korijenja u prebornim šumama Gorskog Kotara Istraživanja obavljena su indirektno, na temelju pojave živih panjeva . Utvrđivali su se vanj ski izgled i starost novog sloj a drveta, nastalog debljinskim rastenjem panjeva, broj živih i mrtvih panjeva. Starost novog sloja drveta ispitivana je brojanjem novih godova. Odnos, broja živih i mrtvih panjeva u vezi njihove udaljenosti od stabala iste vrste drveća utvrđivao se na primjernim površinama; na temelju te metode ispitivana je pretpostavka o srašćivanju korijenja i na temelju brojčanih podataka izvršene su daljnje dedukcije. Jela Rastenje panjeva najznačajnije je na jeli (Abie s alba) . Stoga se naša istraživanja većinom odnose na tu vrstu drveća. Aktivnost kambija na panjevima oborenih jelovih stabala očituje se jasnije 6—12 godina iza sječe, kad se nakon odebljanja panja na isto toliki broj godova na njegovu obodu pojavi izraslina, te prerez postepeno dobiva oblik plitke posude. Stan dio drveta, uglavnom u središtu, sve više trune, dok je nova panjevina rezistentna abiotski i biotskim utjecajima. Prerezi mnogih tanjih panjeva posve su obrasli novim drvetom i korom. Ponekad se nailazi na batrljke, ostatke debelih korijenovih ogranaka, često u obliku trube, kojih su tanji krajevi srasli sa žilištem živog drveća. Prerezi debljih i od jelovih stabala više udaljenih panjeva većinom su manje obrasli ili uopće nemaju novi sloj drveta i kore. Broj živih panjeva u odnosu na broj svih vrlo je različit, ali prosječno je velik. U čistim i pretežno čistim jelovim sastojinama ima ih 30—60%, maksimalno i više. Starost . Novo drvo i kora razvija se između starog drveta i kore. Stari sloj drveta redovno ima šire godove, trune te je zato tamnije obojen. Makroskopski su razlike većinom posve očigledne. Po broju godova može se utvrditi starost nove tvorevine. Panjevi prirašćuju vrlo dugo, mnogi do pola stoljeća, pojedini i više. Rjeđi su primjerci sa starošću do sto godina, možda i više. Navest ćemo. samo nekoliko karakterističnih primjera. Panj promjera 70 cm imao je novih 76 godova, a debljina nove tvorevine bila je 34 mm. Posve šupalj panj, visok 3/4 m s promjerom oko 80 cm, imao je novi sloj drveta ispod oboda širok 8 cm, vijenac oboda bio je širok 17 cm i visok 18 cm, a starost nove tvorevine, koliko se pomoću lupe moglo približno očitati, iznosila je 90—100 godina. Tolika starost nove tvorevine na mnogim panjevima uzrokom je, da se u pojedinim sastojinama nalazi veliki broj .živih te svježih i mrtvih panjeva. Mnogi živi panjevi i kad prestanu prirašćivati vrlo su rezistetni, kako se moglo opaziti u predjelima, u kojima je jela nestala i posve prevladala starija bukva. 565 |