DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 208 <-- 208 --> PDF |
vanju jele u prebornim šumama, 2. kod proučavanja razvitka korijenovog sistema na odraslim jelama i na zastarčenom jelovom mladiku. Cilj je tih istraživanja, da se utvrdi, koliko je ta pojava rsprostranjena u našim šumama, na kojim vrstama drveća, te da li ona ima kakvo važnije biološko i gospodarsko značenje. Terenski radovi obavljeni su na temelju posve jednostavne metodike uzgredno uz druge radove i to u prebornim šumama Gorskog Kotara 1948—1950. godine na tlima vapnenačke i silikatne podloge; točnije u zajednicama Fagetum abietetosum Horv., Blechno A b i e t u m Hcrv., Fagetum montanum Horv. i Blechno, Fagetu m Horv. Iako izvana većinom nevidljivo, srašćivanje korijenja je već ranije mnogo opaženo, i to na nekim vanjskim pojavama i oblicima. Postoji o tome opsežna literatura, te ćemo je u posve kratkom pregledu iznijeti. Pregled literature Pojava srašćivanja korijenja, prirašćivanja i obrašćivanja panjeva poznata je već odavna. Prvi temeljiti opis dao je Göpper t (1842) u zajednici s jednim liječnikom. Na temelju historijskih dokumenata navodi se, da je već Theophras t (390´—305 nrije n. e., Hist, plant. III. 8. 1) poznavao tu pojavu, dalje da je Plini je (23—79 poslije n. e. poznavao obrašćivanje smrekovih panjeva, od kojih su Arkađani izrađivali vrčeve (krateres).* Na temelju detaljnijeg promatranja jele Gervi g (1868) je iskapanjem utvrdio, da ta pojava nastaje zbog sraslog korijenja panja i stabla, iz kojega panj crpi prerađene hranljive tvari. On ujedno time pobija mišljenje Hartig a o postojanju rezervnih tvari u panju, koje nakon obaranja stabla navodno omogućuju nastavak života panja, ali ipak posve ne isključuje ni tu mogućnost. I većina drugih autora (Pfeil I860, Hempel-Wilhelm 1889, Burkhard 1893, Hess 1905, Kirschner 1906, Klein 1908, Lorey 1913, Flury 1919, Vater 1927, Büsgen- Münch 1927, Fabicius 1930, Than er 1930, Welk 1942, Jugovidov 1950) smatraju, da je korijenje takvih panjeva odnosno bivših stabala sraslo s korijenjem susjednih stabala, iz kojih uzimaju organske tvari. Tu pojavu nastojali su osvijetliti i stariji fitopatolozi, ali u nekim novijim djelima (Küster 1925, Schwerdtfeger 1944) nema o njoj podataka; Sorauer (1909) drži, da pojavu mogu uzrokovati rezervne tvari, dok Nege r (1924) je obrazlaže kao neku vrstu parazitizma. U opsežnom prikazu Wichman n (1925) iznosi slučajeve srašćivanja korijenja za jelu, smreku, bor i ariš; nasuprot mišljenju Ne- g e r a on smatra, da bi bilo možda pravilnije ustvrditi da je panji simfoiont, jer on od »dojkinje« prima proizvedene asimilate, a za uzvrat njoj predaje hranjive tvairi iz tla; ujedno pretpostavlja mogućnost prenosa infekcije i udarca groma na okolna stabla. Büsgen-Münc h (1927) navodi, da prirašćivanje i prerašćivanje redovno nastaje na panjevima jele i duglazijß, često na smrekovim i ariševim, rijetko na borovim panjevima. Slično i neki drugi autori. Jabloko v (1950) je opazio žive borove panjeve i druge slične značajne pojave, te također iznosi mogućnost prenosa infekcije. Pojavu živih panjeva spomenuo je za jelu I. Horva t (1949). Opisuju je i Zentgraf (1950) i M i t eher 1 ich-Weihe (1952). Finski istraživač Laitakari (1927) opazio je kalus na panjevima smreke i ariša, a na panjevima bora ne, iako je korijenje bilo sraslo; istražujući korijenov sistem isti je pisac (1935) pronašao, da se korijenje breze također srašćuje. Kišpati ć (1955) na temelju strane literature navodi, kako se uzročnik sušenja hrastova (Chalara quercina) u SAD može širiti sa zaraženog hrasta na susjedni zdrav hrast preko sraslaca korijenja; u parkovima i drvoredima prekida se veza sraslog korijenja tako, da se posebnim plugom-nožem reže oko zaraženog stabla.* * Naknadno sam saznao i lično utvrdio, da se i kod nas u kućanstvu upotrebljava valjak novog drveta. U selu Kalanj kod Brinja u kući lugara Rumenovića već odavna upotrebljavaju takav valjak, pokriven dnom; kao mjeru od 20 litara za žito. Ta se mjera ne uteže, ne puca ni ne rastavlja. * Ne navodimo iscrpan popis literature zbog štednje na prostoru. Uopće čitav rad je obavljen u vrlo skraćenom i sažetom obliku. / |