DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 205 <-- 205 --> PDF |
kvalificiranih stručnjaka. Iste godine osnovana je i lovna grupa pri Institutu za šumarska i drvno industrijska istraživanja u Ljubljani, a pri Institutu za naučna istraživanja u šumarstvu u Sarajevu osnovana je lovna referada. Na zajedničkom interinstitutskom savjetovanju svih instituta za naučna istraživanja u šumarstvu preporučeno je svim institutima, da se i kod onih kod kojih ne postoji još ni referada za istraživanja u lovstvu ona čim prije osnuje. Možemo očekivati da će se i to ubrzo ostvariti. U sklopu šumarskog fpkulteta u Skoplju postoji također grupa za lovstvo, koju sačinjavaju profesor lovstva na fakultetu i profesor ekonomskih nauka na tom fakultetu. U današnjoj našoj već velikoj decentralizaciji narodne vlasti i opće uprave, a koja .će se još jače proširivati i produbljivati, ostaje na vrhu državne i republičke uprave premalo lica, koja se mogu baviti općom problematikom lovne privrede u operativnom smislu. Dužnost je tih rukovodilaca da postave osnovne smjernice i kostur lovno privredne politike i da prate da se ta osnovna načela ostvaruju. Zato u budućem razvoju lovne privrede imaju Instituti koji se bave naučnim istraživanjima u lovstvu, da odigraju vrlo važnu ulogu. Prema tome primarni su zadaci takovih instituta, da pruže pomoć lovnoj operativi u radu za napredak i razvoj lovne privrede. Lovna operativa treba opet da tu pomoć traži od instituta. U drugom redu ti instituti treba da se bave i strogo naučnim istraživanjima u lovstvu kako bi na osnovu rezultata takovog rada naša lovna praksa imala koristi a i nauka općenito. Moramo ići ukorak sa srodnim institutima u lovno naprednim zemljama Evrope. Instituti treba da daju smjernice za izradu perspektivnih planova, za izradu dugoročnih elaborata (gospodarskih osnova) za pojedina lovišta (državna i društvena) na osnovu kojih uređanih elaborata će se ubuduće gospodariti u lovištu. Instituti treba da odrede areale za mogućnost rasprostianjenja pojedinih vrsta divljači. Nema smisla gubiti vrijeme, trošiti novac i gurati pojedinu vrst divljači u neko lovište, ako za to nema uslova, a na oko se čini da ima. Instituti treba da izvrše redomestikaciju i unošenje u pojedina lovišta onih vrsta divljači, koje se nekulturnim odnosom čovjeka prema divljači ili ranijim velikim nemirom posve strijebljene ili tako proređerie da im prijeti posvemašnje istrebljenje. Treba ispitati, da nije neka vrsta nestala radi nepovoljnih prirodnih uslova. Ovo se naročito odnosi na divokoze, tetrebe, planinske jelene i dr. Naročito mnogo posla imat će instituti u područjima nekadašnjeg regalnog sistema određivanjem područja koja za koju vrst divljači odgovaraju, radi njihovog unošenja. Instituti treba da daju smjernice za selekciju kod visoke divljači, te za obnovu krvi kod niske i visoke divljači, da daju smjernice za umjetni uzgoj pojedinih vrsta divljači u ograđenim lovištima i uređajima, za higijensko-sanitarno uređenje lovišta, za otkrivanje žarišta zaraznih bolesti i sprečavanje njihovog širenja i t. d., i t. d. Vidi se da su pred institutima vrlo krupni, važni i opsežni zadaci. U mnogim danas vrlo naprednim zemljama u pogledu lovne privrede u Evropi djeluju intenzivno takovi instituti već više decenija. Glavna je zasluga baš tih instituta da je u tim zemljama lovna privreda na zavidnoj visini. Svake godine održava se u drugoj zemlji godišnje međunarodno savjetovanje naučnih radnika na istraživanjima u lovstvu, gdje se iznose dostignuća i rezultati rada pojedinih instituta iz pojedinih područja lovstva i lovnih nauka. Takovo savjetovanje održano je prošle godine u Gracu gdje su učestvovali predstavnici iz 10 evropskih zemalja. Na tom savjetovanju |