DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 202     <-- 202 -->        PDF

za uništenu odraslu vučicu nagrada u visini od 25.000 dinara, za vuka i
mlado proporcionalno niže. Nagrade za uništene vukove u pojedinim republikama
su razne. Pored financijskih sredstava predviđenih za isplatu nagrada
isplaćivao je jedan dio, 2000 po uništenom vuku bez obzira na starost
i spol i Državni zavod za socijalno osiguranje, jer je i njemu bilo u interesu
da vukovi unište što manje osigurane sitne i krupne stoke.


Takovom planskom akcijom uništeno je od 1947 pa zaključno sa 1953
godinom vukova, kako slijedi:


1947 1948 1949 1950 1951 1952 1953 godina


1128 1265 1694 1570 3029 3902 2528 komada.


Rezultati tih akcija odražavaju se u znatnom porastu brojnog stanja
visoke plemenite divljači.
Upornim radom i zalaganjem odgovornih faktora državnog i društvenog
sektora postepeno je na terenu iza oslobođenja pa nadalje rasla svijest


o važnosti, razvoju i napretku lovne privrede. U nekim krajevima išlo je
to brže u nekim sporije, ali može se mirne duše reći, da danas nakon 10
godina iza Oslobođenja nema kraja koji nije zahvatio val koji ide za unapređenjem
lovne privrede. I pored toga u najvećem dijelu naše domovine
to što je dosada urađeno nije još ni izdaleka dosta; potrebno je još mnogo
truda i zalaganja dok se potpuno i u cijelosti unaprijedi naša lovna privreda.
Da bi se lovna privreda mogla razviti i unaprijediti do svog punog
kapaciteta i mogućnosti, potrebno je, pored stručnog znanja svijesti lovaca
za značaj i važnost lovne privrede, također razumijevanje, a još više kulturan
odnos cjelokupnog našeg življa, prvenstveno seoskog, prema našoj
divljači odnosno lovnoj privredi uopće.


Naš zemljoradnik prvenstveno, a također radnik i građanin mora biti
svijestan toga, da naša zajednica ima od lovne privrede vrlo velike koristi
i prihode (meso, krzna i kože, izvoz žive i odstreljene divljači, razne takse
i dr.), a indirektno time i svaki pojedinac. Zemljoradnik mora nadalje da
zna, da ako se lovci i lovne organizacije brinu za svoju divljač i ako je
preko zime hrane, da ona ne će biti i nije štetna za poljoprivredne i šumske
kulture. On mora da zna da su pojedine vrste divljači čak i vrlo korisne
kao na pr. fazan, a naročito poljska jarebica i jarebica kamenjarka, jer mu
čiste kulture od insekata i korova. Insekte i sjemenje korova upotrebljavaju
za hranu. Zato u budućem radu treba težište rada usmjeriti i u tom pravcu.


Da bi se stvorio kulturan odnos našeg življa prema lovnoj privredi
organizirana su u proteklom periodu mnoga predavanja i za građanstvo.
To treba i u buduće nastaviti i što više predavanja organizirati za školsku
omladinu (svih škola), vojsku i si. Pored navedenih predavanja, u istu
svrhu organiziran je i čitav niz lokalnih kotarskih lovačkih izložbi. Osim
tih kotarskih izložbi održana je i I republička lovačka izložba u Zagrebu
1953, a u 1954 i I-va jugoslavenska lovačka izložba. Ta izložba bila je zapravo
kod nas naša predizložba za veliku međunarodnu lovačku izložbu u
Düsseldorfu u Zapadnoj Njemačkoj koja je održana u jesen iste godine.
Na toj velikoj međunarodnoj izložbi u Düsseldorfu dostojno smo reprezentirali
našu zemlju izloženim trofej ama i materijalom. Od 537 izloženih jelenskih
trofeja iz raznih zemalja, trofeja našeg jelena (lovac Stefanović
Dragoslav) odnijela je svjetsko prvenstvo i bila izložena u počasnoj dvorani,
a ispred nje su sa velikim poštovanjem prolazili svi posjetioci izložbe,


558