DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 199 <-- 199 --> PDF |
Zato je bilo potrebno prvo izlučiti i pravilno arondirati lovišta kao lovno gospodarske jedinice, jasnih međa i granica, kojima se može uspješno lovno gospodariti. U područjima ranijeg zakupnog sistema, gdje je postojala u tom pravcu izvjesna tradicija, išlo je to lako. Lovišta su se lako formirala i povukle granice. U tim krajevima obrazovala su se lovišta na principu: što je manja površina, intenzivnije je gospodarenje. Zato je na području NRH uzet princip za nizinska lovišta minimalna površina 2.500 ha, a u brdskim i planinskim 4.500 ha. U predjelima bivšeg regalnog sistema trebalo je u prvi mah izlučiti lovišta tako, da se ona podudaraju sa granicom kotara (sreza). Kasnije kada su to lovci prihvatili, dijelila su se tako velika kotarska (sreska) lovišta na više lovnih površina (lovišta) unutar kotara (sreza). Državnim uzgojnim lovištima upravljali su kroz protekli period od 10 godina stručnjaci šumarske struke, češće reorganizacije u šumarstvu nisu ometale rad u uzgojnim lovištima. Većina državnih uzgojnih lovišta koristila je veća financijska sred stva, dodijeljena specijalno u tu svrhu ona su ispunila svoj zadatak i danas predstavljaju jake lovno ekonomske centre. Ostalim lovnim površinama lovištima van državnog sektora, uprav ljaju i na njima gospodare lovačke organizacije (društva), koje su bile u svom prvom početku rada učlanjene i usko povezane sa svojim republičkim savezima lovačkih društava, a republički savezi učlanjeni su u Glavni lo vački savez FNRJ u Beogradu. Tako je preko republičkih saveza učlanjeno u Glavni lovački savez preko 100.000 lovaca. Savezi su u proteklom periodu razvoja lovne privrede odigrali važnu ulogu. Decentralizacijom narodne vlasti i uprave kroz protekli jubilarni period, pristupilo se i decentralizaciji republičkh saveza na kotarske (sreske) lovačke organizacije, na koje su prenesene i sve kompetencije republičkih saveza za uređenje i unapređenje lovišta u njima, a koje vode k unapređenju lovne privrede svakog kotara (sreza). Glavni lovački savez je danas ^stručno lovačko reprezentativno tijelo društvenih organizacija FNRJ prema međunarodnoj lovačkoj organizaciji, te lovačkih organizacija pojedinih zemalja van naših granica. Prema tuzemstvu prati razvoj lovne privrede na području pojedinih republičkih saveza lovačkih društava, daje pomoć za što brže unapređenje lovne privrede pojedinim savezima, naročito u tom pogledu slabijim republikama, pomaže u realiziranju postavke opće lovne politike FNRJ. Republički savezi lovačkih društava u novoj decentralističkoj fazi na šeg društvenog uređenja također se brinu i pomažu ostvarenje osnovne lovne politike na svom području, a u onim granicama, mogućnostima te kapacitetima koliko to prirodni uslovi jedne republike dozvoljavaju. Po mažu u radu kotarskim lovačkim savezima na ostvarenju njihovih zadataka. Iz dosadašnjeg izlaganja vidi se, da je iza Oslobođenja preuzeto pri lično nesređeno i haotično stanje na polju lovstva. Zato je bilo nužno po trebno pored čisto zakonskih propisa i mjera, donijeti još i čitav niz mjera i propisa društvenog karaktera, koji su išli zatim da se izradi lik novog narodnog lovca. Takovom lovcu potrebna je za rad na polju lovne privrede solidna stručna sprema, kako bi se mogao intenzivno i sa razumijevanjem posvetiti uzgoju, zaštiti i racionalnom odstrelu divljači. Napredan lovac mora da ima razumijevanja za divljač, mora imati kulturan stav i odnos |