DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 198 <-- 198 --> PDF |
krivična djela, predviđa i novi krivični zakon od 2. III. 1951 svojim članom 247, koji nosi ime »Nezakoniti lov«, stroge novčane kazne i dulji zatvor za prestupnike. Stupanjem na snagu novih zakona o lovu unificiran je sistem lovljenja na području FNRJ. Nestalo je regalno´g sistema, uveden je jedinstven za kupni sistem. Pored novog zakona o lovu, donesen je ubrzo iza Oslobođenja i novi Zakon o držanju i nošenju oružja, kao i čitav niz zakonskih propisa koji u pojedinostima tumače nove zakone. Odmah iza Oslobođenja osjeća se nagli priliv lovaca u lovačke organi zacije na području cijele FNRJ. Tako je samo na području NR Hrvatske od predratnih 5—6.000 lovaca učlanjenih u Savez lovačkih društava u Za grebu (približno današnje opdručje NRH) porastao taj broj do 1947 na cea 25.000. Tako nagli porast broja lovaca povlačio je za sobom čitav niz novih problema: kako što pravilnije organizirati toliki broj lovaca, kako spriječiti prekomjeran odstrel plemenite divljači i sačuvati lovišta od devastacije, jer je vrlo velikom broju novih lovaca manjkala lovna disciplina, osnovno stručno znanje za učestvovanje i rad u lovnoj privredi, kao i svijest da divljač treba štititi i uzgajati i da joj u kritičnim momentima treba pomagati. Zato su odgovorni faktori i lica za lovnu privredu imala pune ruke posla kako u državnom, tako i u sektoru društvenih organizacija. Rad u državnom sektoru bio je u prvom početku nešto lakši, jer je na terenu postojao stručni šumarski aparat, uhodan kroz više decenija, kao jaka stručna organizacija u čiju nadležnost je pala i dužnost upravljanja i gospodarenja sa državnim lovištima. Takav aparat mogao je u prvi kraj da zadovolji i preuzme dužnost i brigu za lovnu privredu. Zato se je brzo mogao obrazovati veći broj državnih uzgojnih lovišta na području gotovo svih narodnih republika. Na području bivšeg regalnog sistema manje. Namjena tih lovišta bila je, uzgojiti što više divljači, koja će se širiti u prazna lovišta. Izlučena državna uzgojna lovišta obuhvaćaju uglavnom veće šumske komplekse, koji pružaju povoljne uslove prvenstveno za uzgoj visoke divljači (jelena, srna, divokoza i dr.). Takova lovišta zahtijevaju do njihovog punog saniranja i uređenja velika financijska sredstva, što je lovačkim društvima kao zakupnicima i jedinim mogućim ovlaštenicima lova bilo nemoguće podnijeti, bar u prvo vrijeme iza Oslobođenja. Takovih državnih uzgojnih lovišta izlučeno je samo na području NR Hrvatske 34 sa cea 22% lovne površine u odnosu na ukupnu lovnu površinu NRH. Od toga su dva lovišta prepuštena na upravljanje i gospodarenje Savezu lovačkih društava NRH (Kunjevci i Radinje). U drugim narodnim republikama taj % izlučenih državnih lovišta je nešto manji. Preostatak od cea 80% lovnih površina na području NRH (a slično i u ostalim narodnim republikama) dato je lovačkim organizacijama na upravljanje i gospodarenje. Kao što je svaki početak težak, tako je bilo teško i pokretanje konstruktivnog rada i zalaganja na polju lovne privrede u novom duhu i na novim principima. Na području bivšeg regala bilo je to kud i kamo* teže, jer su lovci sa tog područja naučili da love ne samo na području svog sela, općine, kotara (sreza), nego su bili naučili da u sezoni lova zalaze na područje čitavog niza kotareva. 554 |