DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 196 <-- 196 --> PDF |
odane ljude, koji će znati cijeniti i u privredi primijeniti na fakultetu stečeno iskustvo. Ovakav razvoj studentske organizacije, koja je direktno ili indirektno i u raznim vremenima različito sudjelovala u svim mogućim problemima fakulteta, a s druge strane cjelokupni razvoj društvenonpolitičkog sistema naše socijalističke zemlje, zahtijevao je neminovnu promjenu upravljanja sveučilištem pa prema tome i našim fakultetom. Stepen razvoja socijalizma i socijalističkih društvenih odnosa u našoj zemlji, neminovno je utjecao na ovakav razvoj na Sveučilištu. Uloga studentske organizacije u tome procesu bila je pozitivna i konstruktivna, tako da su studenti u njemu uvelike sudjelovali i bili pokretači mnogih pozitivnih akcija. Iz ovakvog razvoja društvenih snaga i odnosa na Fakultetu i Sveučilištu kao i cjelokupnom društvu uopće, proizišao je i Fakultetski savjet kao osnovni organ društvenog upravljanja, u kome pored nastavnog osoblja i predstavnika iz privrede, društvenih i političkih organizacija — sudjeluju i studenti preko svog izabranog predstavnika, kao ravnopravnog člana u tome organu. Ako povučemo paralelu između odnosa na Fakultetu neposredno pred rat i tokom rata s jedne strane, u prijelaznom periodu poslije oslobođenja zemlje i sadašnjeg stanja s druge strane i ako tome dodamo ulogu, djelatnost i razvoj studentske organizacije u cijelom tom razdoblju, možemo sa zadovoljstvom konstatirati, da je u ovom drugom razdoblju ona pronašla pravilan sadržaj i oblik rada, kako na političkoj tako isto na društvenoj, stručnoj, kulturnoj i sportskoj platformi. OSVRT NA STANJE I RAD NA POLJU LOVNE PRIVREDE OD OSLOBOĐENJA PA NADALJE Ing. Dušan Srdić — Zagreb an oslobođenja dočekalo je kod nas prilično haotično stanje na polju Dlovstva. Da bi se spriječilo nemilosrdno uništavanje divljači, što je posljedica svakog rata, bilo je nužno i hitno potrebno u svim našim narodnim republikama donijeti čitav niz pozitivnih zakonskih propisa, što je i učinjeno. Za vrijeme rata stradala je najviše visoka divljač, koja je bila znatno prorijeđena, jer se vrlo često morala odstreljivati za .prehranu boraca narodno oslobodilačke borbe. Stradala je i niska divljač, jer nije bilo vremena da se o njoj vodi računa. Jedna od prvih zakonskih mjera koja je iza oslobođenja uslijedila, a koja je išla za zaštitom i povećanjem brojnog stanja divljači, bila je »Naredba o zabrani lovljenja divljači visokog lova (jelena, srna, divokoza, muflona, kozoroga,).« Tu historijsku naredbu potpisao je u prvim počecima formiranja naše socijalističke FNRJ predsjednik republike maršal Josi p Bro z Tito . On je već tada kao ljubitelj prirode, divljači i lova udario prve temelje za napredak i razvoj lovstva kod nas. Njemu kao aktivnom lovcu imamo zahvaliti, da je lovstvo kod nas odmah iza Oslobođenja krenulo pravim putem i da se na lov već od prvog početka iza Oslobođenja |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 197 <-- 197 --> PDF |
gledalo sa privrednog- gledišta, što je bilo i podcrtano u zakonu o prvom petogodišnjem planu. Svi novi propisi i prije donošenja novog Zakona o lovu regulirali su mnoga pitanja kao i pitanje racionalnog odstrela, načina lovljenja proređenih vrsta divljači niskog lova (zečeva, fazana, poljskih jarebica, jarebica kamenjarki). Ti propisi vodili su računa i o tamanjenju grabežijivaca sa svrhom povećanja brojnog stanja plemenite divljači, o suzbijanju krivolovstva i t. d. Sve su to ipak bili privremeni propisi. Odmah poslije Oslobođenja nije bilo vremena, da se narodna vlast pozabavi detaljnije problemima lovstva. Trebalo je najprije obnoviti po okupatoru porušena sela i gradove, liječiti rane rata, pokrenuti druge važnije grane narodne privrede, pokrenuti i razvijati trgovinu i industriju. Ipak je već 3. XII. 1947 donesen novi Zakon o lovu FNRJ, a u smislu člana 44 t. 24 Ustava FNRJ. On je zapravo kao okvirni savezni zakon precizirao opća načela o uređenju lovišta, i gospodarenju u njima. Na osnovu toga zakona donijele su sve naše republike kasnije republičke zakone, imajući u vidu sve specifičnosti pojedinih republika. Lovne zakone su donijeli: NR Srbija 12. XI. 1948; NR Bosna i Hercegovina 17. XI. 1948; NR Crna Gora 25. I. 1949; NR Makedonija 19. IV. 1949 i NR Slovenija 11. V. 1949 i NR Hrvatska 19. X. 1949. Donošenjemn ovih zakona o lovu kako općeg za FNRJ, tako i republičkih, tačno je pricizirano šta i kako treba kod nas raditi na polju lovstva. Ti zakoni o lovu riješili su na savremen, potpuno demokratski način čitav niz pravnih pitanja. Svi ti zakoni baziraju se na pravnim, lovno tehničkim, ekonomskim i naučnim principima. Najznačajnija načela u našem novom lovnom zakonodavstvu su slijedeća: Divljač je opće narodna imovina Lov je grana narodne privrede Lovnom privredom upravlja država i stara se o njenom planskom podizanju Država daje pravo vršenja lova u pojedinim lovištima lovačkim društvima, privrednim poduzećima i ustanovama Svaki građanin može da se bavi lovom uz obavezno članstvo u nekoj lovačkoj organizaciji (lov. društvo, savez) Pojam prava lova uz ovlaštenje slijediti, ubijati i prisvajati si divljač, sadrži istodobno i obaveznu dužnost zaštite i uzgoja divljači Lov se može vršiti samo zakonom dozvoljenim načinima Ovlaštenici lova su dužni naknaditi svaku štetu, koju počine lovci ili divljač Za sve lovne prekršaje i krivična djela u vezi tih prekršajna propisane su oštre sankcije. Već iz iznešenih glavnih načela vidi se, da je zakonom zagarantovana velika demokratičnost i da je omogućeno svakom čestitom i poštenom građaninu da se bavi lovom. Time što je lov proglašen granom narodne privrede, zagarantovan je i njen pun razvoj i napredak. Iz samog zakona proističe čitav niz mjera za zaštitu i racionalan uzgoj divljači, a koju sam zakon proglašuje opće narodnom imovinom na svim lovnim površinama. Novo lovno zakonodavstvo predviđa stroge sankcije za sve prestupe lovnog zakona. Za veće lovne prekršaje koji se mogu okvalificirati kao 1Q Šumarski list 553 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 198 <-- 198 --> PDF |
krivična djela, predviđa i novi krivični zakon od 2. III. 1951 svojim članom 247, koji nosi ime »Nezakoniti lov«, stroge novčane kazne i dulji zatvor za prestupnike. Stupanjem na snagu novih zakona o lovu unificiran je sistem lovljenja na području FNRJ. Nestalo je regalno´g sistema, uveden je jedinstven za kupni sistem. Pored novog zakona o lovu, donesen je ubrzo iza Oslobođenja i novi Zakon o držanju i nošenju oružja, kao i čitav niz zakonskih propisa koji u pojedinostima tumače nove zakone. Odmah iza Oslobođenja osjeća se nagli priliv lovaca u lovačke organi zacije na području cijele FNRJ. Tako je samo na području NR Hrvatske od predratnih 5—6.000 lovaca učlanjenih u Savez lovačkih društava u Za grebu (približno današnje opdručje NRH) porastao taj broj do 1947 na cea 25.000. Tako nagli porast broja lovaca povlačio je za sobom čitav niz novih problema: kako što pravilnije organizirati toliki broj lovaca, kako spriječiti prekomjeran odstrel plemenite divljači i sačuvati lovišta od devastacije, jer je vrlo velikom broju novih lovaca manjkala lovna disciplina, osnovno stručno znanje za učestvovanje i rad u lovnoj privredi, kao i svijest da divljač treba štititi i uzgajati i da joj u kritičnim momentima treba pomagati. Zato su odgovorni faktori i lica za lovnu privredu imala pune ruke posla kako u državnom, tako i u sektoru društvenih organizacija. Rad u državnom sektoru bio je u prvom početku nešto lakši, jer je na terenu postojao stručni šumarski aparat, uhodan kroz više decenija, kao jaka stručna organizacija u čiju nadležnost je pala i dužnost upravljanja i gospodarenja sa državnim lovištima. Takav aparat mogao je u prvi kraj da zadovolji i preuzme dužnost i brigu za lovnu privredu. Zato se je brzo mogao obrazovati veći broj državnih uzgojnih lovišta na području gotovo svih narodnih republika. Na području bivšeg regalnog sistema manje. Namjena tih lovišta bila je, uzgojiti što više divljači, koja će se širiti u prazna lovišta. Izlučena državna uzgojna lovišta obuhvaćaju uglavnom veće šumske komplekse, koji pružaju povoljne uslove prvenstveno za uzgoj visoke divljači (jelena, srna, divokoza i dr.). Takova lovišta zahtijevaju do njihovog punog saniranja i uređenja velika financijska sredstva, što je lovačkim društvima kao zakupnicima i jedinim mogućim ovlaštenicima lova bilo nemoguće podnijeti, bar u prvo vrijeme iza Oslobođenja. Takovih državnih uzgojnih lovišta izlučeno je samo na području NR Hrvatske 34 sa cea 22% lovne površine u odnosu na ukupnu lovnu površinu NRH. Od toga su dva lovišta prepuštena na upravljanje i gospodarenje Savezu lovačkih društava NRH (Kunjevci i Radinje). U drugim narodnim republikama taj % izlučenih državnih lovišta je nešto manji. Preostatak od cea 80% lovnih površina na području NRH (a slično i u ostalim narodnim republikama) dato je lovačkim organizacijama na upravljanje i gospodarenje. Kao što je svaki početak težak, tako je bilo teško i pokretanje konstruktivnog rada i zalaganja na polju lovne privrede u novom duhu i na novim principima. Na području bivšeg regala bilo je to kud i kamo* teže, jer su lovci sa tog područja naučili da love ne samo na području svog sela, općine, kotara (sreza), nego su bili naučili da u sezoni lova zalaze na područje čitavog niza kotareva. 554 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 199 <-- 199 --> PDF |
Zato je bilo potrebno prvo izlučiti i pravilno arondirati lovišta kao lovno gospodarske jedinice, jasnih međa i granica, kojima se može uspješno lovno gospodariti. U područjima ranijeg zakupnog sistema, gdje je postojala u tom pravcu izvjesna tradicija, išlo je to lako. Lovišta su se lako formirala i povukle granice. U tim krajevima obrazovala su se lovišta na principu: što je manja površina, intenzivnije je gospodarenje. Zato je na području NRH uzet princip za nizinska lovišta minimalna površina 2.500 ha, a u brdskim i planinskim 4.500 ha. U predjelima bivšeg regalnog sistema trebalo je u prvi mah izlučiti lovišta tako, da se ona podudaraju sa granicom kotara (sreza). Kasnije kada su to lovci prihvatili, dijelila su se tako velika kotarska (sreska) lovišta na više lovnih površina (lovišta) unutar kotara (sreza). Državnim uzgojnim lovištima upravljali su kroz protekli period od 10 godina stručnjaci šumarske struke, češće reorganizacije u šumarstvu nisu ometale rad u uzgojnim lovištima. Većina državnih uzgojnih lovišta koristila je veća financijska sred stva, dodijeljena specijalno u tu svrhu ona su ispunila svoj zadatak i danas predstavljaju jake lovno ekonomske centre. Ostalim lovnim površinama lovištima van državnog sektora, uprav ljaju i na njima gospodare lovačke organizacije (društva), koje su bile u svom prvom početku rada učlanjene i usko povezane sa svojim republičkim savezima lovačkih društava, a republički savezi učlanjeni su u Glavni lo vački savez FNRJ u Beogradu. Tako je preko republičkih saveza učlanjeno u Glavni lovački savez preko 100.000 lovaca. Savezi su u proteklom periodu razvoja lovne privrede odigrali važnu ulogu. Decentralizacijom narodne vlasti i uprave kroz protekli jubilarni period, pristupilo se i decentralizaciji republičkh saveza na kotarske (sreske) lovačke organizacije, na koje su prenesene i sve kompetencije republičkih saveza za uređenje i unapređenje lovišta u njima, a koje vode k unapređenju lovne privrede svakog kotara (sreza). Glavni lovački savez je danas ^stručno lovačko reprezentativno tijelo društvenih organizacija FNRJ prema međunarodnoj lovačkoj organizaciji, te lovačkih organizacija pojedinih zemalja van naših granica. Prema tuzemstvu prati razvoj lovne privrede na području pojedinih republičkih saveza lovačkih društava, daje pomoć za što brže unapređenje lovne privrede pojedinim savezima, naročito u tom pogledu slabijim republikama, pomaže u realiziranju postavke opće lovne politike FNRJ. Republički savezi lovačkih društava u novoj decentralističkoj fazi na šeg društvenog uređenja također se brinu i pomažu ostvarenje osnovne lovne politike na svom području, a u onim granicama, mogućnostima te kapacitetima koliko to prirodni uslovi jedne republike dozvoljavaju. Po mažu u radu kotarskim lovačkim savezima na ostvarenju njihovih zadataka. Iz dosadašnjeg izlaganja vidi se, da je iza Oslobođenja preuzeto pri lično nesređeno i haotično stanje na polju lovstva. Zato je bilo nužno po trebno pored čisto zakonskih propisa i mjera, donijeti još i čitav niz mjera i propisa društvenog karaktera, koji su išli zatim da se izradi lik novog narodnog lovca. Takovom lovcu potrebna je za rad na polju lovne privrede solidna stručna sprema, kako bi se mogao intenzivno i sa razumijevanjem posvetiti uzgoju, zaštiti i racionalnom odstrelu divljači. Napredan lovac mora da ima razumijevanja za divljač, mora imati kulturan stav i odnos |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 200 <-- 200 --> PDF |
prema njoj i lovištu uoipće. Da bi se to postiglo bilo je potrebno mnogo sistematskog i upornog rađa. U tom radu predstavnicima narodne vlasti zaduženim za lovnu privredu vrlo mnogo su pipomogli Glavni lovački savez FNRJ i republički savezi. U tom pravcu su pojedini savezi lovačkih društava donijeli sa svoje stiane čitav niz Pravilnika i propisa. Prvenstveno su donesena savremena društvena i savezna pravila, koja su regulirala i precizirala pitanje discipline u društvu i lovištu, te odnos lovaca prema društvu i savezu. Savez lovačkih društava NRH donio je prvi još 1952 vrlo važan Pravilnik o obaveznom polaganju lovačkog ispita. Po odredbama toga Pravilnika ne može nitko postati član lovačkog društva, tko prethodno ne položi lovački ispit. Svrha tih propisa bila je, da svatko prije nego postane lovac, mora steći stručno znanje iz pojedinih lovnih disciplina (uzgoj, zaštita, prehrana divljači, načini lova, uređenje lovišta, rukovanje oružjem i municijom, svlačenje i čuvanje koža divljači, kinologija, zakonski propisi i dr.). Taj propis odnosio se na sve lovce koji su se učlanili u lovačku organizaciju 1. I. 1947 pa nadalje. U mnogim lovačkim društvima bilo je dosta članova, koji su se učlanili u lovačku organizaciju znatno prije navedenog termina, a manjkala im je ta stručna sprema, bili su negativni u svom radu, pa su lovačka društva dobila od Saveza lovačkih društava ovlaštenje na osnovu koga su mogli obavezu polaganja lovačkog ispita protegnuti na svo članstvo, što je u mnogim društvima i provedeno. Da bi lovci imali odakle crpsti potrebno stručno znanje i spremiti se za ispite, te da bi se stručno znanje svih lovaca uzdiglo, bilo je potrebno znatno pojačati stručnu lovnu izdavačku djelatnost. U tu svrhu izdao je Savez lovačkih društava NRH u ediciji »Male lovačke biblioteke« čitav niz stručnih brošura i knjiga pisanih popularnim i lakim stilom, bazirano na naučnoj osnovi. Ukupno je izdano u ediciji MLB zaključno sa 1955 godnom 31 primjerak. Između kojih su mnogi primjerci monografije pojedinih vrsta plemenite divljači (zec, fazan, poljska jarebica, srna, divlja svinja i dr.). Kasnije se ta stručna izdavačka lovačka djelatnost na području NRH toliko razvila, diktirana potrebama terena, da je Savez lovačkih društava NRH osnovao u svom sastavu samostalno izdavačko poduzeće »Lovačka knjiga«, koje je nastavilo izdavanjem edicija Male lovačke biblioteke, a pored toga izdalo je i nekoliko stručno naučnih (standardnih) djela i to: ing. čeović: Lovstvo; ing. Čeović: Fazan; Lovački priručnik, koji je obradio veći broj poznatih lovnih stručnjaka sa područja NRH. Pored tih djela u popularnoj i stručno naučnoj obradi izdala je Lovačka knjiga i nekoliko vrlo dobrih beletrističkih djela, koja obrađuju doživljaje iz lovova, susrete sa divljači i divljim životinjama uopće i si. Kao važno stručno odgojno i propagandno sredstvo za uzdizanje stručnog nivoa naših lovaca, bilo je stručno glasilo Saveza lovačkih društava NRH »Lovački vjesnik«. To je glasilo nosilo ranije naziv »Lovačko ribarski vjesnik«, a izdavalo ga je od 1891 do 1947 I. hrvatsko društvo za gajenje lova i ribolova u Zagrebu. To glasilo spada među najstarije lovačke listove u Evropi. 1955 slavilo je 64-godišnjicu. Godine 1948 dobij a taj list svoj današnji naziv i to uglavnom iz razloga, što se je paralelno lovstvu iza Oslobođenja širilo i ribarstvo. To su postajala izrazito dva srodna privredna sektora. Opseg raspoloživih stranica bio je dosta malen, pa tadašnji list nije mogao obuhvatiti sve važno i interesantno iz oba područja. Zato je |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 201 <-- 201 --> PDF |
Lovački list ostao pod imenom Lovački vjesnik, a uskoro su iza toga i ribolovci počeli izdavati svoj stručni ribarski časopis. Lovački vjesnik pisan je također lakim i pristupačnim stilom. U vidu kratkih članaka upoznaju se lovci sa svim onim što je potrebno da lovac zna. Obuhvaćena je materija iz područja svih lovnih disciplina. Svaki lovac mora da zna kako treba da radi, šta treba da radi da. bi divljač bila zdrava, jaka i mnogobrojna u lovištu. Savezi ostalih naših republika izdaju od Oslobođenja pa nadalje također svoje stručne lovačke časopise sa istom svrhom i namjenom. Mnogi od tih časopisa imaju isto svoju veliku tradiciju. Tako u NR Sloveniji izlazi »Lovec«, u NR Bosni i Hercegovini »Lovački list«, u NR Srbiji »Lovac«, u NR Makedoniji »Lovec« i u AP Vojvodini »Vojvođanski lovac«. Nadalje pojedini savezi lovačkih društava u republikama izdavali su također kroz protekli period više popularnih, stručnih i naučnih edicija iz područja lovstva. Da bi se među lovcima povećao elan za rad na unapređenju lovišta i povećanju brojnog stanja divljaci raznim uzgojnim radnjama i mjerama, uvedeno je na socijalističkim principima rada lovačko takmičenje. Prvenstveno je to lovačko takmičenje išlo za aktiviziranjem što većeg broja lovaca na uništavanju grabežijivaca, a sa svrhom povećanja bronjog stanja plemenite divljači. Kasnije je to takmičenje obuhvatilo sve uzgojne i druge radove, koji se odvijaju unutar jednog lovačkog društva i njegovog lovišta. Prvenstveno je bilo to takmičenje pojedinaca, a kasnije se to proteglo i na takmičenje lovačkih društava međusobno. Takmičari pojedinci dobijaju za svoj rad u tom takmičenju prema zasluzi i zalaganju priznanje u vidu lovačke značke (zlatna, srebrna i brončana), svake godine sa drugim lovačkim emblemom. Najbolji pojedinac u ukupnom takmičenju na području republike dobij a od Saveza lovačkih društava kao nagradu još i novu skupocjenu lovačku pušku. To lovačko takmičenje toliko se rasplamsalo, da su pojedinci u radu na unapređenju lovne privrede daleko odskočili ispred mnogih drugih, pa su im od strane Saveza lovačkih društava dodjeljivane pOiSebne pohvale i diplome, kasnije lovačke medalje i lovačka odlikovanja I, II i III-ćeg reda. Za uništene grabežljivce isplaćivao je Savez prema broju i štetnosti odgovarajuće novčane nagrade, što godišnje iznosi više miliona dinara. Jedna od važnih mjera koja ide za povećanjem brojnog stanja prvenstveno visoke divljači u našim brdskim i planinskim lovištima bila je planska akcija uništavanja vukova. Vukovi su se u tim predjelima iza rata, kao redovna posljedica, pojavili u prevelikom broju. U tim akcijama bile su prvenstveno ukopčane lovačke organizacije ugroženih područja, šumarije te predstavnici narodnih vlasti u tim krajevima. Kreirane su i posebne kotarske komisije za tu akciju, a iz početka dok kotarske komisije nisu samostalno počele raditi bila je obrazovana i republička komisija za tamnjenje vukova, radi koordiniranja rada i pružanja pomoći. U tu svrhu odobravani su u proteklom periodu i potrebna financijska sredstva od više miliona dinara godišnje. Licima kojima je pošlo za rukom da bilo kojim sredstvom unište vuka (bez obzira na starost i spol) isplaćivane su novčane nagrade, koje su u početku bile niske 800—1000 dinara, da ubrzo porastu na 6 do 8.000. Tendenca je da te nagrade još jače porastu u završnici te planske akcije za uništavanje vukova. Tako da se danas u NR Sloveniji isplaćuje |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 202 <-- 202 --> PDF |
za uništenu odraslu vučicu nagrada u visini od 25.000 dinara, za vuka i mlado proporcionalno niže. Nagrade za uništene vukove u pojedinim republikama su razne. Pored financijskih sredstava predviđenih za isplatu nagrada isplaćivao je jedan dio, 2000 po uništenom vuku bez obzira na starost i spol i Državni zavod za socijalno osiguranje, jer je i njemu bilo u interesu da vukovi unište što manje osigurane sitne i krupne stoke. Takovom planskom akcijom uništeno je od 1947 pa zaključno sa 1953 godinom vukova, kako slijedi: 1947 1948 1949 1950 1951 1952 1953 godina 1128 1265 1694 1570 3029 3902 2528 komada. Rezultati tih akcija odražavaju se u znatnom porastu brojnog stanja visoke plemenite divljači. Upornim radom i zalaganjem odgovornih faktora državnog i društvenog sektora postepeno je na terenu iza oslobođenja pa nadalje rasla svijest o važnosti, razvoju i napretku lovne privrede. U nekim krajevima išlo je to brže u nekim sporije, ali može se mirne duše reći, da danas nakon 10 godina iza Oslobođenja nema kraja koji nije zahvatio val koji ide za unapređenjem lovne privrede. I pored toga u najvećem dijelu naše domovine to što je dosada urađeno nije još ni izdaleka dosta; potrebno je još mnogo truda i zalaganja dok se potpuno i u cijelosti unaprijedi naša lovna privreda. Da bi se lovna privreda mogla razviti i unaprijediti do svog punog kapaciteta i mogućnosti, potrebno je, pored stručnog znanja svijesti lovaca za značaj i važnost lovne privrede, također razumijevanje, a još više kulturan odnos cjelokupnog našeg življa, prvenstveno seoskog, prema našoj divljači odnosno lovnoj privredi uopće. Naš zemljoradnik prvenstveno, a također radnik i građanin mora biti svijestan toga, da naša zajednica ima od lovne privrede vrlo velike koristi i prihode (meso, krzna i kože, izvoz žive i odstreljene divljači, razne takse i dr.), a indirektno time i svaki pojedinac. Zemljoradnik mora nadalje da zna, da ako se lovci i lovne organizacije brinu za svoju divljač i ako je preko zime hrane, da ona ne će biti i nije štetna za poljoprivredne i šumske kulture. On mora da zna da su pojedine vrste divljači čak i vrlo korisne kao na pr. fazan, a naročito poljska jarebica i jarebica kamenjarka, jer mu čiste kulture od insekata i korova. Insekte i sjemenje korova upotrebljavaju za hranu. Zato u budućem radu treba težište rada usmjeriti i u tom pravcu. Da bi se stvorio kulturan odnos našeg življa prema lovnoj privredi organizirana su u proteklom periodu mnoga predavanja i za građanstvo. To treba i u buduće nastaviti i što više predavanja organizirati za školsku omladinu (svih škola), vojsku i si. Pored navedenih predavanja, u istu svrhu organiziran je i čitav niz lokalnih kotarskih lovačkih izložbi. Osim tih kotarskih izložbi održana je i I republička lovačka izložba u Zagrebu 1953, a u 1954 i I-va jugoslavenska lovačka izložba. Ta izložba bila je zapravo kod nas naša predizložba za veliku međunarodnu lovačku izložbu u Düsseldorfu u Zapadnoj Njemačkoj koja je održana u jesen iste godine. Na toj velikoj međunarodnoj izložbi u Düsseldorfu dostojno smo reprezentirali našu zemlju izloženim trofej ama i materijalom. Od 537 izloženih jelenskih trofeja iz raznih zemalja, trofeja našeg jelena (lovac Stefanović Dragoslav) odnijela je svjetsko prvenstvo i bila izložena u počasnoj dvorani, a ispred nje su sa velikim poštovanjem prolazili svi posjetioci izložbe, 558 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 203 <-- 203 --> PDF |
mnogi lovni stručnjaci i lovni naučenjaci. Od ukupno 92 naše izložene jelenske trofeje postigli smo 30 I-vih ocjena, 37 drugih, i 23 treće. Od malo izloženih trofeja kozoroga, trofeja našeg kozoroga sa Begun- šćice (lovac maršal Josip Broz Tito) ocijenjena je I-vom ocjenom i počasnim znakom, te je bila skupa sa našim rogovima jelena prvaka svijeta izložena u počasnoj dvorani. Kod trofeja divokoza, od ukupno izloženih 95 trofeja osvojili smo 15 I-vih, 24 II-ge i 19 III-ćih ocjena. Prvenstvo je odnijela Švicarska. Kod trofeja srndaća, od ukupno izloženih 140 trofeja osvojili smo 14 I~vih, 38 II-gih i 45 III-ćih ocjena. Prvenstvo je odnijela švedska. Kod trofeja lopatara, od ukupno 5 izloženih trofeja osvojili smo 1 Il-gu i 1 III-ću ocjenu. Prvenstvo osvojila Mađarska. Kod trofeja veprova, od ukupno izloženih 25 trofeja osvojili smo 9 I-vih (jedna sa počasnim znakom, lovac ing. Obradović Ljubo), 7 II-gih i 4 IH-će ocjene. Od ukupno 360 trofeja donijeli smo kući 303 medalje (76 zlatnih, 117 srebrnih i 110 brončanih. Poseban interes i senzaciju pobudila su izložena krzna naših medvjeda. Sa kvalitetom naše divljači, prvenstveno jelena, nalazimo se među prvima u svijetu. Ta izložba bila je najjača propaganda za naš lovni turizam. Nemamo još toliko uzgojenih i za odstrel zrelih jelena, koliko bi bilo interesenata, (Sa lakoćom postiže se za odstrel kapitalnog jelena 1000 dolara). Po povratku sa izložbe u Düsseldorf u održana je izložba toga materijala proširena sa specifičnostima pojedinih republika u svim našim republikama, sa istom propagandnom i odgojnom svrhom za lovce i nelovce. Tokom minulih 10 godina poduzeto je po savezima lvačkih društava niz mjera, da bi se lovci osigurali protiv nesretnih slučajeva i ranjavanja u lovu, a u slučaju smrtnog slučaja i njihove porodice. To je i realizirano putem Državnog osiguravajućeg zavoda. U istu svrhu doneti su slični propisi za zaštitu lovočuvara i njihovih porodica. Primjenom novih naprijed iznesenih mjera osjeća se danas znatno poboljšanje prilika u našim lovištima u odnosu na prilike odmah iza Oslobođenja, Naročito se osjeća poboljšanje u pogledu izgradnje lovno tehničkih objekata (hranilišta, solila) te zaštite divljači. Hrana se u mnogim lovištima izlaže preko zime za visoku i nisku divljač, pazi se na kvantitetni odstrel, češći su već slučajevi dopreme kvalitetne žive divljači iz udaljenih krajeva radi osvježenja krvi i t. d. U predjelima gdje je taj rad na naročitoj visini, osjeća se i znatan porast brojnog stanja divljači. U našim najnaprednijim lovnim područjima (Međumurje, ist. Slavonija) počelo se već u zimi 1950/51 sa lovom žive divljači, prvenstveno zečeva, slijedećih godina i poljskih jarebica. Ta ulovljena živa divljač namijenjena je uglavnom za izvoz, a manjim dijelom za osvježen je krvi u našim lovištima i za naseljavanje nekih lovišta. Da je lov privredna grana, kako ju je ©kvalificirao i sam Zakon o lovu, o kojoj treba uopćoj privrednoj politici voditi mnogo računa Vidi se iz riječi druga Svetislava Stefanovića, predsjednika Glavnog lovačkog saveza FNRJ prilikom otvaranja I Jugoslavenske lovačke izložbe 17. VI. 1954 u Zagrebu, a koji je rekao: »Prema najskromnijem proračunu u prošloj 1953 lovnoj godini korist od lovne privrede izražena u novcu iznosi 1„257,777.700 dinara i 146,817.200 deviznih dinara.« (Lovački vjesnik broj 7/1954) - . 559 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 204 <-- 204 --> PDF |
To također potvrđuju i ovih nekoliko statističkih podataka: »Godišnji izvoz koji se danas ostvaruje u cea količinama: 25.000 komada živih zečeva u vrijednosti cea 375.000 dolara 2.500 komada živih poljskih jarebica u vrij. cea 15.000 dolara 200 komada živih srna u vrijednosti cea 10.000 dolara 700.000 koža od zečeva u vrijednosti cea 400.000 dolara 12.000 koža kuna u vrijednosti cea 200.000 dolara 15.000 koža tvorova u vrijednosti cea 35.000 dolara 100.000 koža vjeverica u vrijednosti cea 45.000 dolara 1.000 koža vidri u vrijednosti cea 10.000 dolara 15.000 koža jazavaca u vrijednosti cea 45.000 dolara ostalih krzna u vrijednosti cea 20.000 dolara 300.000 kilograma mesa razne divljači u vrijed. cea 150.000 dolara Ukupno: 1,305.000 dolara (Podaci iz članka, Đukarić: Preko milion dolara godišnji izvoz lovne privrede — Lovački list NR B i H broj 5/1955) Da bi se osigurao priliv financijskih sredstava i sa strane lovaca i društvenih organizacija za što brže unapređenje lovne privrede doneseni su kod pojedinih republičkih saveza lovačkih društava i Pravilnici o fondovima za unapređenje lovne privrede. Tako Pravilnik o fondovima saveza NRH u svom članu 2 precizira, šta sve osigurava sredstva za taj fond: »Sredstva fonda za unapređenje lovne privrede stvaraju se: a) izdvajanjem dijela doprinosa koje poduzeća Saveza lovačkih društava NR Hrvatske uplaćuju´Savezu na osnovu svog godišnjeg plana. Visinu dijela utvrđuje skupština Saveza svojim godišnjim proračunom, b) doprinosom narodne vlasti, c) izdvajanjem dijela naplaćene savezne članarine, koji se utvrđuje godišnjim proračunom Saveza, d) izdvajanjem dijela prihoda lovačkih društava od izvoza produkata lovne privrede. Odluku o visini dijela donosi upravni odbor Saveza, a odobrava je skupština Saveza, e) doprinosom lovačkih društava, f) prihodima od vlastite imovine (kamati i si.). Iz svega do sada iznesenog vidimo, da je naša lovna privreda iza Oslobođenja krenula snažnim koracima naprijed. Da bi se ona pravilno razvijala, potrebno je u radu primjenjivati što više dostignuća lovnih, bioloških i lovu srodnih prirodnih nauka. Da bi se to zaista moglo primjenjivati osjećala se već nekoliko godina iza Oslobođenja potreba za osnivanjem Instituta za istraživanja u lovstvu, koji se bave primjenom svih naučnih dostignuća koja ubrzavaju razvoj lovne privrede, koji otkrivaju, ispituju i otklanjaju sve smetnje koje koče razvoj lovne privrede, koji prate rad i dostignuća srodnih instituta u drugim lovno naprednim zemljama, te primjenjuju sve ono što se kod nas uz naše prirodno-ekološke uslove može primijeniti. Tako je osnovana već 1949 u sklopu Instituta za šumarska istraživanja u Zagrebu i lovna referada, koja se danas toliko raširila, da o pitanju lovstva rade u Institutu za šumarska i lovna istraživanja tri visoko kvalificirana stručnjaka (dva šumarska inženjera i jedan doktor veterine). U Beogradu osnovan je 1954 samostalni Institut za naučna istraživanja u lovstvu s većim brojem visoko |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 205 <-- 205 --> PDF |
kvalificiranih stručnjaka. Iste godine osnovana je i lovna grupa pri Institutu za šumarska i drvno industrijska istraživanja u Ljubljani, a pri Institutu za naučna istraživanja u šumarstvu u Sarajevu osnovana je lovna referada. Na zajedničkom interinstitutskom savjetovanju svih instituta za naučna istraživanja u šumarstvu preporučeno je svim institutima, da se i kod onih kod kojih ne postoji još ni referada za istraživanja u lovstvu ona čim prije osnuje. Možemo očekivati da će se i to ubrzo ostvariti. U sklopu šumarskog fpkulteta u Skoplju postoji također grupa za lovstvo, koju sačinjavaju profesor lovstva na fakultetu i profesor ekonomskih nauka na tom fakultetu. U današnjoj našoj već velikoj decentralizaciji narodne vlasti i opće uprave, a koja .će se još jače proširivati i produbljivati, ostaje na vrhu državne i republičke uprave premalo lica, koja se mogu baviti općom problematikom lovne privrede u operativnom smislu. Dužnost je tih rukovodilaca da postave osnovne smjernice i kostur lovno privredne politike i da prate da se ta osnovna načela ostvaruju. Zato u budućem razvoju lovne privrede imaju Instituti koji se bave naučnim istraživanjima u lovstvu, da odigraju vrlo važnu ulogu. Prema tome primarni su zadaci takovih instituta, da pruže pomoć lovnoj operativi u radu za napredak i razvoj lovne privrede. Lovna operativa treba opet da tu pomoć traži od instituta. U drugom redu ti instituti treba da se bave i strogo naučnim istraživanjima u lovstvu kako bi na osnovu rezultata takovog rada naša lovna praksa imala koristi a i nauka općenito. Moramo ići ukorak sa srodnim institutima u lovno naprednim zemljama Evrope. Instituti treba da daju smjernice za izradu perspektivnih planova, za izradu dugoročnih elaborata (gospodarskih osnova) za pojedina lovišta (državna i društvena) na osnovu kojih uređanih elaborata će se ubuduće gospodariti u lovištu. Instituti treba da odrede areale za mogućnost rasprostianjenja pojedinih vrsta divljači. Nema smisla gubiti vrijeme, trošiti novac i gurati pojedinu vrst divljači u neko lovište, ako za to nema uslova, a na oko se čini da ima. Instituti treba da izvrše redomestikaciju i unošenje u pojedina lovišta onih vrsta divljači, koje se nekulturnim odnosom čovjeka prema divljači ili ranijim velikim nemirom posve strijebljene ili tako proređerie da im prijeti posvemašnje istrebljenje. Treba ispitati, da nije neka vrsta nestala radi nepovoljnih prirodnih uslova. Ovo se naročito odnosi na divokoze, tetrebe, planinske jelene i dr. Naročito mnogo posla imat će instituti u područjima nekadašnjeg regalnog sistema određivanjem područja koja za koju vrst divljači odgovaraju, radi njihovog unošenja. Instituti treba da daju smjernice za selekciju kod visoke divljači, te za obnovu krvi kod niske i visoke divljači, da daju smjernice za umjetni uzgoj pojedinih vrsta divljači u ograđenim lovištima i uređajima, za higijensko-sanitarno uređenje lovišta, za otkrivanje žarišta zaraznih bolesti i sprečavanje njihovog širenja i t. d., i t. d. Vidi se da su pred institutima vrlo krupni, važni i opsežni zadaci. U mnogim danas vrlo naprednim zemljama u pogledu lovne privrede u Evropi djeluju intenzivno takovi instituti već više decenija. Glavna je zasluga baš tih instituta da je u tim zemljama lovna privreda na zavidnoj visini. Svake godine održava se u drugoj zemlji godišnje međunarodno savjetovanje naučnih radnika na istraživanjima u lovstvu, gdje se iznose dostignuća i rezultati rada pojedinih instituta iz pojedinih područja lovstva i lovnih nauka. Takovo savjetovanje održano je prošle godine u Gracu gdje su učestvovali predstavnici iz 10 evropskih zemalja. Na tom savjetovanju |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 206 <-- 206 --> PDF |
prvi puta su učestvovala i naša dva predstavnika. Naša zemlja vrlo je interesantna u pogledu lovne privrede ne samo za nas, nego i za mnoge evropske zemlje. Kod nas je put za razvoj lovne privrede utrt, taj razvoj već ide svojim tempom, treba ga samo ubrzati. Lovna privreda je kod nas već prilično sređena organizaciono i administrativno. Već se mjestimice vide i krupni rezultati i uspjesi. Sada treba težište rada baciti na ustanovljenje sadašnje i perspektivne ekonomske mogućnosti svakog pojedinog lovišta, da bi se mogla znati ta ekonomska mogućnost za svaki pojedini kotar (srez), republiku i konačno´ za cijelu FNRJ. To je važno zato da bi se znalo dokle se uloženi trud, energija i financijska sredstva moraju još ulagati, da bi kasnije odbacivali puni mogući prihod. Važno je znati kako stojimo danas u odnosu na naše perspektivne mogućnosti, da bi mogli odrediti potrebno vrijeme rada do postignuća punog uspjeha. Da bi se te mogućnosti mogle odrediti, potrebno je izvršiti bonitiranje lovišta, odrediti bonitetne razrede po vrstama divljači, odrediti normalno brojno stanje pojedine divljači i konačno kapacitet s obzirom na pojedinu vrst divljači. U tu svrhu izradio je Institut za šumarska i lovna istraživanja na traženje Državnog sekretarijata za poslove narodne privrede, Zavoda za privredno planiranje i Saveza lovačkih društava, Uputstva za bonitiranje lovišta za nisku divljač, koja je momentan© ekonomski značajnija. U izradi ^u.Uputstva za visoku divljač. Iz ovog cjelokupnog izlaganja vidi se da je iza Oslobođenja bilo vrlo mnogo poteškoća za rad na polju lovne privrede, da je mnogo rađeno i urađeno, ali se vidi i to da se u radu ne smije stati i da treba još mnogo raditi dok se postigne pun razvoj lovne privrede. Puni razvoj lovne privrede kod nas dat će našoj zajednici mnogostruko veće koristi i prihode, nego se dobijaju danas, a i današnji su već vrlo značajni, kako je naprijed citirano. U dosadašnjem radu na unapređenju lovne privrede kod nas kroz protekli decenij zalagali su se mnogo´ predstavnici šumarske struke u zadnjih nekoliko godina i predstavnici veterinarske struke uz veliku armiju samih lovaca. Na tom radu nije se osjetilo učestvovanje poljoprivredne struke kao struke i ako je ta struka i te kako zainteresirana za razvoj lovne privrede, jer je divljač usko povezana i interesantna za poljoprivredu s obzirom na poljoprivredne kulture. Zato u budućem radu na polju lovne privrede treba da se pored svih lovaca založe i svi oni koji su po svojoj profesiji i struci, te prirodi posla bliski i usko povezani sa prirodom i divljači. To su u prvom redu svi stručnjaci šumarske, veterinarske i poljoprivredne struke. Svi se oni u svom radu sreću sa divljači i divljim životinjama uopće. Da bi svi ti stručnjaci mogli da učestvuju u radu na polju lovne privrede, potrebno je, da već u svojim školama (nižim, srednjim i višim), već prema tome sa kojim stepenom stručnog obrazovanja pojedinac u struci radi, steknu potrebno znanje o ekonomskom značaju lovne privrede, o osnovnim principima njenog razvoja, kao i o osnovnom iz biologije pojedinih vrsta divljači. U tom pravcu trebalo bi u buduće revidirati nastavne planove na navedenim stručnim školama. 562 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 207 <-- 207 --> PDF |
\ Naši prirodni uslovi, naše prirodne mogućnosti, naše prirodno bogatstvo za razvoj lovne privrede vrlo je veliko. Moramo ga u što kraće vrijeme maksimalno iskoristiti na dobrobit sviju nas. Pored stalno naglašavanog ekonomskog značaja lovne privrede ona je značajna i radi toga, što ta privredna grana ima i svoju sportsku stranu pored privredne. U lovu dolazi do izražaja usavršavanje preciznosti u gađanju, rukovanju oružjem i municijom. Lov čelici čovjeka, jer ga privikava na tjelesne napore, čelici mu zdravlje kretanjem u prirodi, omogućuje mu usavršavanje u snalažljivosti u prirodi i t. d. Najglavnije je još. i to što se u lovu stvara iskreno drugarstvo i trajno prijateljstvo između radnika, seljaka, građanina i intelektualca, što prije Oslobođenja nije bio slučaj. Lovom se približuju lovci grada i sela, pa je i to jedan od vidova približavanja grada selu i obratno. Lov dakle ima ekonomski, sportski, fiskulturni i društveni značaj, pa se po tome razlikuje od ostalih grana narodne privrede. SRAŠĆIVANJE KORIJENJA* Biološko i ekonomsko značenje nekih odnosa drveća u šumskoj pedosferi Josip Šafar (Zagreb) Z Z a život i razvitak vegetacije vrlo su važni međusobni odnosi organa ne samo u atmosferi nego i u pedosferi. Značenje korijenovog sistema u odnosu na abiotske i biotske faktore staništa za razvitak i održavanje pojedinih tipova vegetacije i vrsta drveća gdjekad je važnije nego njihovi odnosi u nadzemnom dijelu. Praksa se za te odnose više interesirala, kad se promatranjem razvitka nadzemnih dijelova biljaka nisu mogle protumačiti neke negativne pojave. U šumarstvu se korijenov sistem počeo više proučavati još pred dvjesta godina (Duhamel du Monceau 1758, M o h 1 1862, Resa 1877), intenzivnije tek u ovom stoljeću. Najprije se istraživao korijenov sistem mladih biljaka u rasadnicima, jer to je najlakše i najjeftinije, zatim odnosi mladih biljaka i korova te odnosi mladog naraštaja i matičnih stabala u vezi s konkurencijom u borbi za vlagu (Engl er 1903, Fr i eke 1904, Aal ton en 1926, Fabricius 1929, Korstian-Coile 1938, Reed 1939, Tourne y 1947). Ujedno se sve više pažnje poklanja korijenovom sistemu odraslijeg drveća (B ü s g e n 1901, Vate r 1927, Hil f 1927, D avidov 1940, Rahteenko 1949, Kalela 1949, Šumakov 1949, Zentgraf 1950, M i t s eh er 1 i c h-W e i h e 1952, šafar 1951 i 1954 i dr.). Prelazilo se i na istraživanja međusobnog odnosa odraslijeg drveća u tlu. Takav razvitak istraživanja ovisio je prije svega o općem razvitku šumskog gospodarenja i šumarskih nauka, zatim o usavršavanju metoda istraživanja i vrlo mnogo o financijskim sredstvima. Ideja za naša istraživanja o srašćivanju korijenja potekla je iz naših prijašnjih radova: 1. kod proučavanja problema o nedovoljnom podmlađi * Iz Instituta za šumarska i lovna istraživanja NRH, Zagreb. |