DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 179 <-- 179 --> PDF |
lovstvo 2, sporedni šum. proizvodi 1; svega 10 šum. inženjera, 1 veterinar i 2 tehničara; k tome 5 uredskog pomoćnog osoblja. Potkraj 1955. godine- direktor 1, nizinsko područje 5 (3 ing. i 2 tehn.), brdsko 7, planinsko 1, jadransko 4, za uzgoj brzorastućih vrsta drveća 2, drvogromadne tabele i prirast 2, zaštita šuma 2, fitosociologija 1, lovstvo 3; svega 25 inženjera, 1 veterinar, 2 šum. tehničara; k tome 7 uredskog pomoćnog osoblja. Da se institut može pravilnije razvijati, od nadležnih organa tražila se uredba o osnivanju instituta, zatim uredba bar o proglašenju postojanja instituta i 1952. i 1953. godine osnivanje stručnog savjeta instituta. U tome se uspjelo tek u polovini 1954. godine. Veze s vanjskim ustanovama. Sve do decentralizacije državne uprave institut je bio organizaciono povezan s drugim privrednim šumarskim drvno-industrijskim institutima u jednom odjelu saveznog re sora šumarstva. Nakon decentralizacije nije postojao nikakav organ za koordinaciju. Stoga su ti instituti stvorili koordinaciono tijelo po vlastitoj inicijativi, i to na temelju zaključaka interinstitutske konferencije 14.—16. V. 1953. u Zagrebu. Godine 1950. i 1951. vršeni su pokušaji, da se fuzionira Institut za šumarska i lovna istraživanja s Institutom za eksperimentalno šumarstvo a eventualno i Institut za drvno-industrij ska istraživanja. Te akcije nisu naišle na potrebnu podršku. Institut je spontano surađivao s Institutom za drvno-industrij ska istraživanja, s Institutom za industrijska istraživanja i s Jugoslavenskom akademijom znanosti i umjetnosti te s pojedinim znanstvenim radnicima Poljoprivredno- šumarskog, Prirodoslovno-matematiekog i Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Do 1948. godine institut je bio u razmjerno dobrim vezama sa šumarskim institutima ČSR i Bugarske te s moskovskom akademijom nauka. Zatim nastaje prekid i potom stvaranje veza s institutima na Zapadu (švicarska, USA, Francuska, kasnije Italija, Zapadna Njemačka, Austrija, švedska). Institut nije učlanjen u međunarodni savez šumarskih instituta. U toku prošlih godina stvorene su uže veze s FAO putem ličnog i pismenog kontakta pojedinih naših i njihovih eksperata. Na međunarodnim kongresima, konferencijama i ekskurzijama institut nije učestvovao. Izuzetak je konferencija FAO eksperata s našim ekspertima u Dubrovniku 7.—17. X. 1955.; sudjelovala su dva suradnika ovog instituta. Posjeta specijalista našem institutu bilo je razmjerno mnogo iz tuzemstva i inozemstva. Planov i rada . Od 1947. do 1953. godine institut je redovno prije konca godine tražio zadatke od rukovodstva šumarske operative. Budući da ih nije mogao dobiti, predlagao je planove rada. Ti planovi nikad nisu bili na diskusiji niti su bili odobravani, izuzev djelomično jednog. Perspektivni planovi rada nisu se mogil održati zbog česte izmjene osoblja i dr. Od polovine 1954. godine institut s državnim organima, šumarijama i drugim interesentima sklapa ugovore, pa je na taj način automatski donekle riješen problem usmjerivanja rada instituta. Istraživačk i rad . Okolnosti, u kojima se razvijao ovaj institut, nisu omogućile da se istraživački rad vodi sistematski, kontinuirano i dovoljno metodički. Nedostajao je selekcioniran stručni kadar, materijalna sredstva bila su sve do 1954. godine nedovoljna; nije se vršilo usavršavanje |