DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 178     <-- 178 -->        PDF

nom (uredskom i terenskom) trebao bi biti u početku razvoja instituta


1 : 1 i postepeno do 1 : 2 a i 1 : 3, a stvarno je bio ovakav:
dana (god. 1950/51. Poljoprivredno-šumarskom fakultetu Zagrebu)


Godina
1945.
1948.
ukupno
osoblja
9
16
visokokvalificirano
osoblje
4
8
pomoćno
osoblje
5
8
odnos visokokvalificirE
prema pomoćnom
1 :1,2
1 :1
1950.
1953.
1955.
16
18
35
9
11
26
7
7
9
1 :0,8
1 : 0,6
1 : 0,3
Dosad bila su tri upravitelja instituta: jedan sa prekidom od godinu


na uvodio je institut 8 godina, drugi bio je upravitelj jednu godinu, treći jednu
godinu. To su: J. Šafar 1945.—1950. i 1951.—1954., A. Radovčić 1950.—
1951., od oktobra 1954. V. Supek.*


Za vanjske organe instituta bilo je 1947. godine predviđeno osnivanje
3 pokusne stanice (za nizinsko, brdsko i planinsko područje). Za područje
čitavog jadranskog -(kasnije i visokog) krša bio je predviđen i osnovan
poseban savezni institut sa sjedištem u Splitu. Uz tešku borbu uspjelo je
1948. godine osnovati i potom održati samo stanicu Vinkovci. Stanicu Delnice
i uporište u Dardi (osnovano 1948.) smo ukinuli, jer je iskustvo pokazalo,
da ih ne može voditi pomoćno šum. osoblje, a mladi šum. inženjer
nije se mogao tada namjestiti. Potkraj 1955. godine institut ima od određenih
9 stanica 7: Osijek za uzgoj topola (1 ing.), Vinkovci za nizinsko
područje (3 ing. i 2 tehn.), Požega (1 ing.) i Bjelovar (2 ing.) za brdsko
područje, Petrinja (1 ing.) za kordunsko-banijsko područje, Rijeka (2 ing.)
za sjeverno-jadransko područje i Split (1 ing.) za južno-jadransko područje.
Stanice za planinsko područje u Delnicama i za degradirano ličko-ogulinsko
područje u Gospiću nisu popunjene zbog momentanog pomanjkanja prostorija
i što se unatoč javnog konkursa i traženja nije javio nijedan odgovarajući
stručnjak.


Specijalizacije suradnika vršene su spontano vlastitim snagama u institutu,
izuzev za entomologiju i fitopatologiju (suradnici za zaštitu šuma).
U inozemstvu bio je 1 suradnik na usavršavanju, na posve kratkom informativnom
putovanju 2, na izložbama 3; svega 3 za uzgajanje šuma i 3 za
lovstvo. Mladi kadar stručnjaka razvija se uglavnom na pokusnim stranicama.


Unutrašnja organizacija. Unutrašnja organizacija nije se
mogla normalno razvijati ni stabilizirati sve do 1954. god., t. j . dok institut
nije postao, samostalna ustanova. U institutu razvijali su se uglavnom ovi
sektori rađa (ispuštamo one, koji su se povremeno morali osnivati u vezi
s premještajem starijih stručnjaka u institut i kasnije reducirati): uzgajanje
šuma, uzgoj brzorastućih vrsta drveća, fitomelioracija degradiranih
područja, zaštita šuma, izrada drvnogromadnih tablica i tablica prirasta,
lovstvo (osnovano 1949. god.). Po broju stručnjaka najviše se proširio
rad na uzgajanju i melioracijama; tu su se stvarali specijalisti za glavna
šum. područja NRH: nizinsko, brdsko, planinsko i mediteransko te za uzgoj
vrsta drveća brzog rasta. Godine 1954. (kad se prešlo od budžetskog na
samostalno finansiranje) bio je ovakav raspored svega šumarskog i lovnog
stručnog osoblja: nizinsko područje 3 (1 ing. i 2 tehn. u Vinkovcima), brdsko
2, planinsko 1, za brzorastuće vrste 1, pošumljavanje 1, zaštita šuma 1^