DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 176 <-- 176 --> PDF |
OSVRT NA DESETGODIŠNJI RAZVITAK I RAD INSTITUTA ZA ŠUMARSKA I LOVNA ISTRAŽIVANJA NR HRVATSKE J. Šafar D D o Oslobođenja u Hrvatskoj vršio je istraživanja u šumarstvu uglavnom Poljoprivredno-šumarski fakultet. Nakon Oslobođenja, unatoč ogromnih zadataka na obnovi opustošene i opljačkane zemlje i na njenoj daljoj boljoj izgradnji, privredni resor šumarstva omogućio je, da se kod njega osnuje poseban institut. Ali tempo privredne izgradnje bio je mnogo brži nego razvitak instituta. U tom razdoblju nije se dovoljno ni osjećala potreba za rezultatima rada ove ustanove. S neiskusnim i neselekcioniranim kadrom malog broja stručnjaka institut u danim okolnostima nije tada ni mogao pomoći šumarskoj operativi na brzom ekonomskom uzdizanju zemlje. Uviđajući takvo stanje rukovodstva šumarske operative nisu tada ni utjecale na sistematski razvitak ove ustanove. Pokazalo se kasnije, da su spontano izgrađivani pojedini institutski specijalisti bili u periodu staloženi j eg razvitka narodne privrede vrlo potrebni i vrlo korisni za unapređivanje operative. Ovo je danas prvi pokušaj, da se dade historijski prikaz o radu i razvitku Instituta za šumarska i lovna istraživanja NRH. Mnogi su razlozi utjecali, da se to nije učinilo prije. Odazivajući se pozivu uredništva šumarskog lista nastojat ću da zatraženi osvrt dadem što kraće, izbjegavajući navođenje mnogih bitnih pojedinosti. Institut je osnovan odmah nakon Oslobođenja. Do 1. I. 1953. bio je u sastavu i na proračunu biv. Ministarstva poljoprivrede i šumarstva (kasnije Min. šumarstva) i potom Glavne uprave za šumarstvo. Od tada do 1. VI. 1953. on je u sastavu i na proračunu N. 0. grada Zagreba. Od 1. III. 1954. institut 33°/o svojih rashoda mora namirivati vlastitim privređivanjem, a od 1. VI. 1954. samostalna je ustanova sa 100% vlastitim financiranjem. Da se može dati prikaz o radu, nastojanjima i rezultatima i tako omogućiti ocjena o radu i razvitku instituta, potrebno je prije svega iznesti okolnosti, u kojima se on mogao razvijati. Zato ćemo u ovom napisu prikazati ovo: 1. materijalna i personalna osnova instituta; 2. unutrašnja organizacija i veze s vanjskim ustanovama; 3. planovi rada, istraživački rad i veze s operativom; 4. publiciranje radova; 5. zaključci. Materijalna osnova. Institut nema svojih stalnih prostorija te je u 10 godina svog opstanka bio 7 puta preseljavan iz zgrade u zgradu. Planom investicija za god. 1947.—1951. bilo je predviđeno osnivanje zgrade instituta i dviju pokusnih stanica, a god. 1954. osnivanje zgrade instituta zajedno s Institutom za drvno-industrijska istraživanja. Zbog pomanjkanja prostorija i zbog selenja nisu se mogli osnovati ni primitivni laboratoriji. God. 1953. osnovan je pedološki laboratorij u prostorijama pokusne stanice Vinkovci uz obilnu pomoć šumskog gospdarstva Vinkovci i njegovih šumarija. Pokusni rasadnik mogli smo osnovati daleko od sjedišta instituta (22 km) kod Sesveta; on je nakon penzioniranja dvaju stručnjaka i uki |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 177 <-- 177 --> PDF |
danja njihovih radnih mjesta (pošumljavanje i sporedni šum. proizvodi) napušten potkraj 1954. godine. Instrumentarij mogli smo nabavljati uglavnom u komisionim radnjama i kod privatnika. Stoga je oprema dijelom zastarjela, defektna i nepotpuna. Biblioteka je mala, novijih djela ima malo. Inozemni časopisi mogli su se dobivati posve neredovito i u vrlo malom broju. Zbog pomanjkanja deviza «esto se događalo, da je institut u stručnom pogledu bio odrezan gotovo od čitavog vanjskog svijeta. Finansiranje opstanka i rada vršilo se do polovine godine 1954. iz državnog odnosno gradskog budžeta. Nakon toga institut ima svoj proračun prihoda i rashoda. Finansijska sredstva do tada većinom bila su mala; redukcija predloženih proračuna većinom je pogađala materijalne rashode. Kad je nakon prelaza pod NO grada Zagreba institut bio u svojem razvitku gotovo posve prepušten sam sebi, u drugoj polovici 1953. godine sastavljen je elaborat o okolnostima, razvoju i radu instituta i prema danim sugestijama predložen je Udruženju proizvađača drveta i drvnih proizvoda NRH s molbom za podršku i pomoć, a nakon neuspjeha obratio se elaboratom šumskim gospodarstvima. Nakon toga se između instituta s jedne strane te gospodarstava i šumarija s druge strane razvio vrlo uzan kontakt te kad je prelazom na samostalno finansiranje institut zapao u finansijsku krizu, imao je izdašnu materijalnu i moralnu pomoć terenskih ustanova. Nakon rasformiranja šumskih gospodarstava institut je preuzeo instruktorsku ulogu na terenu i trebao osnovati po područjima biv. šum. gospodarstava 9 terenskih stanica. Od tada Uprava za šumarstvo i lovstvo u NRH daje institutu punu i obilnu pomoć. Kadrovska politika. To je najslabija strana u razvoju instituta do 1954.* godine i ujedno približno objektivan odraz odnosa nadležnih rukovodstava šumarske operative prema prosperitetu instituta. Operativa, o kojoj je stvarno ovisila personalna politika, u institut većinom je postavljala stručnjake (a i nestručnjake), koje nakon mnogih i raznih reorganizacija nije mogla drugdje namjestiti. Za te namještenike prema njihovim sposobnostima, sklonostima i znanju morala su se obrazovati radna mjesta. Namještavanje se gdjekad vršilo bez obzira na sistematizaciju, ni putem javnog ni zatvorenog kvalifikacionog konkursa ni prema stvarnim potrebama instituta. Tako je u institut namješteno 7 stručnjaka pred penzijom; tim stručnjacima nisu istovremeno dodjeljivani asistenti. Iz instituta je do polovine god. 1954. izvršeno 25 premještaja i penzioniranja, od toga polovina šum. inženjera. Kad se ima u vidu, da je stečeno znanje suradnika s njihovim odlaskom iz instituta za ovu ustanovu uglavnom izgubljeno, tada takav proces znači ogroman gubitak za razvitak i prosperitet instituta kao cjeline. Naročito je težak problem sačinjavalo pomanjkanje pomoćnog šumarskog osoblja. Zbog toga se nisu mogli redovno nastaviti mnogi započeti istraživački radovi (na pr. na preko 30 rokusnih ploha osnovanih samo do konca 1948. godine, drvnogromadne tablice, prirasno-prihodne tablice, pokusi smolarenja i uzgajanja ruja). Visokokvalificirano osoblje moralo se baviti mnogim sitnim terenskim i uredskim radovima (izuzevši stanicu Vinkovci). Taj je problem institut do 1954. godine neprestano iznosio pred rukovodstva šumarske operative. Odnos visokokvalificiranog osoblja prema pomoć * Šumarski list 1953., str. 334. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 178 <-- 178 --> PDF |
nom (uredskom i terenskom) trebao bi biti u početku razvoja instituta 1 : 1 i postepeno do 1 : 2 a i 1 : 3, a stvarno je bio ovakav: dana (god. 1950/51. Poljoprivredno-šumarskom fakultetu Zagrebu) Godina 1945. 1948. ukupno osoblja 9 16 visokokvalificirano osoblje 4 8 pomoćno osoblje 5 8 odnos visokokvalificirE prema pomoćnom 1 :1,2 1 :1 1950. 1953. 1955. 16 18 35 9 11 26 7 7 9 1 :0,8 1 : 0,6 1 : 0,3 Dosad bila su tri upravitelja instituta: jedan sa prekidom od godinu na uvodio je institut 8 godina, drugi bio je upravitelj jednu godinu, treći jednu godinu. To su: J. Šafar 1945.—1950. i 1951.—1954., A. Radovčić 1950.— 1951., od oktobra 1954. V. Supek.* Za vanjske organe instituta bilo je 1947. godine predviđeno osnivanje 3 pokusne stanice (za nizinsko, brdsko i planinsko područje). Za područje čitavog jadranskog -(kasnije i visokog) krša bio je predviđen i osnovan poseban savezni institut sa sjedištem u Splitu. Uz tešku borbu uspjelo je 1948. godine osnovati i potom održati samo stanicu Vinkovci. Stanicu Delnice i uporište u Dardi (osnovano 1948.) smo ukinuli, jer je iskustvo pokazalo, da ih ne može voditi pomoćno šum. osoblje, a mladi šum. inženjer nije se mogao tada namjestiti. Potkraj 1955. godine institut ima od određenih 9 stanica 7: Osijek za uzgoj topola (1 ing.), Vinkovci za nizinsko područje (3 ing. i 2 tehn.), Požega (1 ing.) i Bjelovar (2 ing.) za brdsko područje, Petrinja (1 ing.) za kordunsko-banijsko područje, Rijeka (2 ing.) za sjeverno-jadransko područje i Split (1 ing.) za južno-jadransko područje. Stanice za planinsko područje u Delnicama i za degradirano ličko-ogulinsko područje u Gospiću nisu popunjene zbog momentanog pomanjkanja prostorija i što se unatoč javnog konkursa i traženja nije javio nijedan odgovarajući stručnjak. Specijalizacije suradnika vršene su spontano vlastitim snagama u institutu, izuzev za entomologiju i fitopatologiju (suradnici za zaštitu šuma). U inozemstvu bio je 1 suradnik na usavršavanju, na posve kratkom informativnom putovanju 2, na izložbama 3; svega 3 za uzgajanje šuma i 3 za lovstvo. Mladi kadar stručnjaka razvija se uglavnom na pokusnim stranicama. Unutrašnja organizacija. Unutrašnja organizacija nije se mogla normalno razvijati ni stabilizirati sve do 1954. god., t. j . dok institut nije postao, samostalna ustanova. U institutu razvijali su se uglavnom ovi sektori rađa (ispuštamo one, koji su se povremeno morali osnivati u vezi s premještajem starijih stručnjaka u institut i kasnije reducirati): uzgajanje šuma, uzgoj brzorastućih vrsta drveća, fitomelioracija degradiranih područja, zaštita šuma, izrada drvnogromadnih tablica i tablica prirasta, lovstvo (osnovano 1949. god.). Po broju stručnjaka najviše se proširio rad na uzgajanju i melioracijama; tu su se stvarali specijalisti za glavna šum. područja NRH: nizinsko, brdsko, planinsko i mediteransko te za uzgoj vrsta drveća brzog rasta. Godine 1954. (kad se prešlo od budžetskog na samostalno finansiranje) bio je ovakav raspored svega šumarskog i lovnog stručnog osoblja: nizinsko područje 3 (1 ing. i 2 tehn. u Vinkovcima), brdsko 2, planinsko 1, za brzorastuće vrste 1, pošumljavanje 1, zaštita šuma 1^ |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 179 <-- 179 --> PDF |
lovstvo 2, sporedni šum. proizvodi 1; svega 10 šum. inženjera, 1 veterinar i 2 tehničara; k tome 5 uredskog pomoćnog osoblja. Potkraj 1955. godine- direktor 1, nizinsko područje 5 (3 ing. i 2 tehn.), brdsko 7, planinsko 1, jadransko 4, za uzgoj brzorastućih vrsta drveća 2, drvogromadne tabele i prirast 2, zaštita šuma 2, fitosociologija 1, lovstvo 3; svega 25 inženjera, 1 veterinar, 2 šum. tehničara; k tome 7 uredskog pomoćnog osoblja. Da se institut može pravilnije razvijati, od nadležnih organa tražila se uredba o osnivanju instituta, zatim uredba bar o proglašenju postojanja instituta i 1952. i 1953. godine osnivanje stručnog savjeta instituta. U tome se uspjelo tek u polovini 1954. godine. Veze s vanjskim ustanovama. Sve do decentralizacije državne uprave institut je bio organizaciono povezan s drugim privrednim šumarskim drvno-industrijskim institutima u jednom odjelu saveznog re sora šumarstva. Nakon decentralizacije nije postojao nikakav organ za koordinaciju. Stoga su ti instituti stvorili koordinaciono tijelo po vlastitoj inicijativi, i to na temelju zaključaka interinstitutske konferencije 14.—16. V. 1953. u Zagrebu. Godine 1950. i 1951. vršeni su pokušaji, da se fuzionira Institut za šumarska i lovna istraživanja s Institutom za eksperimentalno šumarstvo a eventualno i Institut za drvno-industrij ska istraživanja. Te akcije nisu naišle na potrebnu podršku. Institut je spontano surađivao s Institutom za drvno-industrij ska istraživanja, s Institutom za industrijska istraživanja i s Jugoslavenskom akademijom znanosti i umjetnosti te s pojedinim znanstvenim radnicima Poljoprivredno- šumarskog, Prirodoslovno-matematiekog i Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Do 1948. godine institut je bio u razmjerno dobrim vezama sa šumarskim institutima ČSR i Bugarske te s moskovskom akademijom nauka. Zatim nastaje prekid i potom stvaranje veza s institutima na Zapadu (švicarska, USA, Francuska, kasnije Italija, Zapadna Njemačka, Austrija, švedska). Institut nije učlanjen u međunarodni savez šumarskih instituta. U toku prošlih godina stvorene su uže veze s FAO putem ličnog i pismenog kontakta pojedinih naših i njihovih eksperata. Na međunarodnim kongresima, konferencijama i ekskurzijama institut nije učestvovao. Izuzetak je konferencija FAO eksperata s našim ekspertima u Dubrovniku 7.—17. X. 1955.; sudjelovala su dva suradnika ovog instituta. Posjeta specijalista našem institutu bilo je razmjerno mnogo iz tuzemstva i inozemstva. Planov i rada . Od 1947. do 1953. godine institut je redovno prije konca godine tražio zadatke od rukovodstva šumarske operative. Budući da ih nije mogao dobiti, predlagao je planove rada. Ti planovi nikad nisu bili na diskusiji niti su bili odobravani, izuzev djelomično jednog. Perspektivni planovi rada nisu se mogil održati zbog česte izmjene osoblja i dr. Od polovine 1954. godine institut s državnim organima, šumarijama i drugim interesentima sklapa ugovore, pa je na taj način automatski donekle riješen problem usmjerivanja rada instituta. Istraživačk i rad . Okolnosti, u kojima se razvijao ovaj institut, nisu omogućile da se istraživački rad vodi sistematski, kontinuirano i dovoljno metodički. Nedostajao je selekcioniran stručni kadar, materijalna sredstva bila su sve do 1954. godine nedovoljna; nije se vršilo usavršavanje |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 180 <-- 180 --> PDF |
normalnim putem, nego uglavnom vlastitom izgradnjom. Kod istraživačkog, kao i kod svakog drugog rada, put do cilja odnosno rezultata je u takvim okolnostima dug i nije jeftin. Ipak je institut na tom području mnogo dao, zahvaljujući požrtvovnosti pojedinih suradnika. — Osnovni kompleksni problemi, kojima se institut bavio i koje će dalje rješavati, su ovi: 1. njega mladog naraštaja i uopće šuma u nizinskim, brdskim i planinskim šumama; 2. melioracija degradiranih šuma, konverzije i transformacije; 3. melioracija degradiranih šumskih zemljišta; 4. metode podizanja i uzgoja brzorastućih vrsta drveća; 5. introdukcija i selekcija novih vrsta drveća, grmlja i meliorativnih trava; 6. održavanje i proširivanje četinjača; 7. metode zaštite šuma i šum. rasadnika od biotskih i abiotskih štetnika ; 8. suzbijanje korova kemijskim sredstvima; 9. biologija važnijih vrsta biotskih štetnika; 10. drvogromadne tabele i prirast; 11. konzervacija zemljišta fitomelioracijom; 12. ekološka istraživanja (pedološka, fitocenološka i klimatska) ; 13. prirodni i umjetni načini uzgoja divljači; unošenje potisnutih vrsta; 14. zaštita divljači od bolesti, sanitarno uređivanje lovišta; 15. bonitiranje lovišta; 16. biologija važnijih vrsta divljači; 17. sporedni šumski proizvodi (smolarenje, biljna štavila, ljekovito bilje i dr.). Institut ima 98 pokusnih ploha, jedan rezervat u Gorskom Kotaru i jedan bi trebao imati u nizinskom području. Vez e s operativom . Ovaj je institut naučno-istraživački privrednog karaktera. Stoga on radi posredno i neposredno za šumarsku operativu. Najvažniji rad, kojim je institut u početku svojeg razvitka nastojao što brže pomoći operativi šumarskoj i drvno-industrijskoj, bio je rad unutrašnjih i vanjskih suradnika instituta na šumarskom priručniku. Kasnije je u radu za operativu nastao jak prekid, i to iz ovih razloga: 1. česte promjene kadrova u institutu i nesistematski razvitak ove ustanove; 2. potreban je bio duži period, da se suradnici instituta u danim okolnostima posve spontano pripreme za istraživački rad, 3. preokupiranost operative planiranjem, reorganizacijama, premještajima, masovnim sječama i masovnim pošumljavanjima i dr. nije stvaralo preduvjete za uže povezivanje prakse i nauke. Pokušaji, izvršeni na inicijativu instituta i rukovodstva šum. operativa u 1947. i 1948. godini, nisu imali gotovo nikakav uspjeh. Tek nakon decentralizacije i stabilizacije drž. uprave, a napose nakon osamostaljivanja šumarija, smanjenja masovnih radova i manjeg broja premještaja počela se sve više osjećati potreba za suradnju instituta na terenu. Institut je u toj fazi razvitka našeg šumarstva bio samostalan te stručno spreman za rješavanje i složenijih zadataka putem instruktaža, konzultacija, ekspertiza i instruktivnih ekskurzija. On je ne samo nudio svoju pomoć, nego šta više, takva je pomoć tražena s terena. Prve instruktaže i ekspertize vršene su u većem opsegu 1948. godine (doznaka stabala u prebornim šumama, zaštita šuma od biotskih štetnika |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 181 <-- 181 --> PDF |
i dr.); tada je bio započet i pokušaj kod nekih terenskih ustanova, da one po metodikama instituta vrše manje pokuse, ali premještaji zakočili su dalji sistematski rad. Veći radovi direktno u operativi vršili su se nakon osamostaljivanja instituta i osamostaljivanja šumarija; u tom periodu postoji ne samo bolje povezivanje tih ustanova, nego se među njima razvija i suradnja, a korist od toga bila je obostrana. Naše je skromno mišljenje, da je period od polovine 1954. godine do danas bio upravo zbog te suradnje vrlo plodan: mnoge šumarije su se upoznale sa suvremenijim metodama uzgoja naročito mladog naraštaja i melioracije degradiranih šuma i degradiranog šumskog zemljišta, zaštite šuma i lovstva, a suradnici instituta kroz svoje instruktaže, ekspertize i instruktivne ekskurzije bolje su upoznali akutne probleme šumske privrede i stvorili uski kontakt s drugovima na terenu. Ovaj će sistem rada institut i u buduće zadržati, ne zapuštajući usto naučno-istraživački rad na pojedinim akutnim problemima, Publikacije . Publicirano je razmjerno mnogo, i to prvenstveno za rješavanje onih problema, koji su bili aktuelni i vrlo akutni za šumsku privredu. Popis ovih radova objavljen je u »Obavijestima« našeg instituta 1954. godine. Jedno od najvažnijih djela potrebnih operativi, kojeg sadržaj i opseg i utrošeno vrijeme (1945/46 god.) sačinjava vjerojatno jedan od vrlo rijetkih slučajeva u šumarstvima ne samo Balkana nego i mnogih drugih naprednijih zemalja, bio je šumarski priručnik. Predan je operativi u doba, kad se zbog strahovitih ratnih razaranja mnogo osjećalo pomanjkanje priručne šumarske i drvno-industrijske literature. Da nije bilo nepotrebnog forsiranja i mnogo drugih zapreka i neprilika, kvalitet ovog djela bio bi mnogo bolji. Daljnji problemi, koje je institut kroz svoj rad u publikacijama zahvatio, jesu masovno sušenje naših hrastovih šuma, njega šuma u nizinskom, brdskom, planinskom i jadranskom području, uzgoj topola, melioracija degradiranih šuma i degradiranog šumskog zemljišta, problemi proširivanja i održavanja četinjača, unošenje stranih flornih vrsta, prirodni i umjetni uzgoj divljači, biologija i zaštita divljači, šumska i lovna ekonomika. Izrađeno je usto nekoliko elaborata: proširivanje topola izvan šume, bonitiranje lovišta, rasprostranjenie i zaštita od štetnih insekata. Povezujući se s poljoprivredom institut izrađuje zajedno s agronomima elaborat o integralnoj melioraciji jednog dijela Istre. U institutu vrši se redakcija edicija »Nacionalni parkovi Hrvatske — Studije i istraživanja«. Zbog pomanjkanja financijskih sredstava institut nije mogao izdavati vlastita izdanja (osim jednog: dopunski pokusi aviokemijskog suzbijanja gubara), nego su troškove namirivala nakladna poduzeća, kao i šumarski i drugi listovi. Za pojedine takve publikacije institut je dao izraditi separate; do sada 24 sveska. Publiciralo se i u inozemstvu (5 radova). Manji broj radova ima naučni karakter, većina su programatski i informativni s potrebnim stručnim analizama. Mnogo ih je napisano .u popularno-stručnim listovima. Održano je nekoliko stručnih i popularno-stručnih predavanja. Za neposredno povezivanje s šumarskom operativom NRH institut izdaje »Obavijesti« od početka 1954. godine. Popis publikacija ne ćemo iznositi, jer bi zauzimalo odviše prostora. Samo napominjemo, da su suradnici instituta publicirali dosada iz područja šumarstva* (ne uračunavši šumarski priručnik) 96 većih radova, iz lovstva oko 60. ]_9 Šumarski list |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 182 <-- 182 --> PDF |
Zaglavak . Završavajući ovaj kratak historijski prikaz o Institutu za šumarska i lovna istraživanja NRH na temelju iznesenog možemo zaključiti ovo: 1. Socijalistički sistem svojim kompleksnim rješavanjem osnovnih problema opće narodne privrede omogućio je, da se ovaj institut osnuje, održi i razvija u skladu s općim razvitkom šumarske operative. 2. Perspektiva za brži progresivan razvitak pojavila se uglavnom nakon decentralizacije državne uprave, osamostaljivanja šumarija i osamostaljivanja instituta. Uže povezivanje instituta s operativom pada također u ovo razdoblje. 3. Institut je u toku svojeg 10-godišnjeg opstanka i rada rješavao prvenstveno one probleme, koji su za šumsku privredu bili .aktuelni. Što u tom nastojanju nije potpuno uspio, uzrok su jednim dijelom vanjske okolnosti, na koje institut nije mogao utjecati. 4. Sadašnji sistem razvitka šumske privrede u NRH daje punu garanciju, da će institut svojim radom moći više nego dosada surađivati u rješavanju aktuelnih problema operative. On »mogućuje, da institut na terenu nalazi i stalne suradnike u operativi. Na taj način stvara se sve bolja perspektiva za suradnju nauke i prakse u cilju bržeg progresivnog razvitka šumske privrede. 5. Na temelju iznesenog osvrta i stečenih iskustva izlaze ovi osnovni zadaci, koje bi trebalo prvenstveno rješavati da se istraživački rad u interesu privrede može racionalno, bolje, brže i sistematski razvijati, a rezultati da se što efikasnije primijene u praksi: a) omogućiti, da terenska operativa više učestvuje kod perspektivnog planiranja istraživačkih zadataka i uopće kod perspektivnog usmjerivanja rada instituta; b) stvoriti sigurne materijalne i personalne preduvjete za sistematski i racionalan rad, a prvenstveno: fuzionirati postojeća dva zagrebačka šumarska instituta, osigurati stalne veće prostorije za rad, unaprijediti i urediti laboratorije, instrumentarij i biblioteku, stvarati normalan brojčani odnos visoko kvalificiranog i pomoćnog stručnog osoblja — sve u skladu sa stanjem i razvitkom šumske privrede i instituta; c) publiciranje većih naučnih radova zajedno s dokumentacijskim materijalom vršiti u jednoj ediciji za čitavu republiku, event, za čitavu državu, a za potrebe operative publicirati kratak, svakom lako razumljiv, izvadak iz ovih radova. |