DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 156     <-- 156 -->        PDF

i nadzoru nad šumama ostao na istim principima kao i ranija savezna
Uredba o organizaciji šumarstva iz 1946. godine.


Šumska gospodarstva republ. značaja bila su organizirana Privremenim
uputstvom za poslovanje šumskih gospodarstava republ. značaja na
području NRH Ministra šumarstva od 24. VIII. 1948. broj 33883-1948.,
i to ovako:


Šumsko gospodarstvo dijeli se na 3 grupe:


1. Planska grupa sa referadama za plan proizvodnje, za financijski
plan, kalkulacije i cijene i za evidenciju i statistiku;
2. Grupa za šumsku proizvodnju i iskorišćavanje šuma sa referadama
za šumsku proizvodnju i iskorišćavanje šuma, za pošumljavanje i melioracije,
za zaštitu šuma, za građevinske poslove, za lovstvo;
3. Grupa za uređivanje šuma.
Osim toga šumsko gospodarstvo imalo je: nabavni odsjek, odsjek za
kadrove, sekretarijat sa administrativno-pravnom referadom i ekonomatom,
računovodstvo.


Kao izvršni organ šum. gospodarstva na terenu bile su šumarije. Šumarije
su se dijelile na rajone. U rajonima su službu vršili šumsko-tehnički
organi.


Čuvanje šume vršila je šumska narodna milicija, organizirana po propisima
Zakona o narodnoj miliciji26 i Zakona o šumskoj narodnoj miliciji.´-7
Ta je milicija bila praktički izvan nadležnosti šumarskih organa, a u nadležnosti
Ministarstva unutrašnjih poslova. Organi šumarstva mogli su tražiti
pomoć šumarske milicije samo preko odsjeka unutrašnjih poslova NOK-a,
što je otežavalo korišćenje i nadzor nad radom pripadnika milicije.


Šumska gospodarstva mogla su imati u svom sklopu uređaje na terenu
kao manipulacije, pilane i tome slične pogone, ako je to odredio administrativno-
operativni rukovodilac. Prema tome, republikanska šumska gospodarstva
su se bavila poslovima iz grane 311, 313 i 122 (pilane). Ovakvo je
poslovanje ostalo kratko vrijeme i već se Privremenom odlukom Ministarstva
šumarstva NRH broj 25107 od 30. XII. 1947. izdvajaju poslovi grane
313 i osnivaju posebna poduzeća za iskorišćavanje šuma t. zv. Podiš-i sa
manipulacijama kao pogonima na terenu.


Područja šumskih gospodarstava republ. značaja određena su uglavnom
prema t. zv. šumska-privrednim oblastima i šumsko-privrednim područjima
kao ekonomsko-geografske cjeline. Točne podatke o površinama šuma ovih
gospodarstava i o šumsko-privrednim područjima koja su obuhvatala pojedina
šumska gospodarstva može se naći u članku ing. Smilaja: Uređivanje
šuma u NRH, koji je odštampan u istom ovom šumarskom listu. Stoga
ih se ovdje ponovo ne navodi. Navodi se samo, da je najmanju površinu
šuma imalo na upravljanju Šumsko gospodarstvo »Papuk« (85.279 ha), a
najveću šumsko gospodarstvo »Viševica« (391.916 ha) ne računajući šumsko
gospodarstvo »Dalmaciju«, koje je imalo na upravljanju sva — uglavnom
— gola — šumska zemljišta općenarodne imovine na kršu Dalmacije
u površini od 595.820 ha.


Republički zakon o šumama objavljen je u Narodnim novinama br. 84
od 22. X. 1949. sa istim načelnim odredbama kao i opši zakon o šumama.


2« Službeni list broi 101 od 17. XII. 1946. 27 Službeni list broj 36 od 1. V. 1948.