DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 150 <-- 150 --> PDF |
Odbor se sastajao redovno četiri puta godišnje, a po potrebi i više puta. Zaključci skupštine i odbora postali su punovažni, kada ih je potvrdila vrhovna zemaljska vlast. Uprava i gospodarenje šumama imovnih općina vodili su stručni šumarski službenici. Za vođenje uprave bio je za svaku imovnu općinu osnovan centralni ured t. zv. gospodarski ured sa potrebnim brojem šumarija na terenu. Službenike je birao odbor imovne općine a imenovala vrhovna zemaljska vlast, čuvare šuma (lugare) postavljao je gospodarski ured na prijedlog odbora, a plaće im je određivala skupština zastupstva imovne općine. Kasnijim propisima u staroj Jugoslaviji, ovo uređenje je djelomično izmijenjeno. Država je — ne dirajući u pravo svojine — preuzela upravljanje svim imovnim općinama. Službenici imovnih općina su postali državnim službenicima, a naziv gospodarski ured izmijenjen je u direkciju šuma odnosno naziv šumarije u šumsku upravu. Slično je bila uređena i uprava šumama zemljišnih zajednica. Zemljišne zajednice su osnovane 1894. godine otkupom servitutnih prava bivših kmetova, nakon raskinuća feudalnih odnosa na području t. zv. civilne Hrvatske. Prihodima i rashodima upravljao je izabrani odbor iz redova ovlaštenika na čelu sa glavarom zemljišne zajednice. Ministar šuma i rudnika, odnosno Odjeljenje za vrhovni nadzor vršilo je šumsko-policijski nadzor nad šumama svih vrsta vlasništva putem bana i sreskog načelnika. Za ove poslove nadzora postojao je u svakoj banskoj upravi odsjek za šumarstvo u okviru poljoprivrednog odjela, a kod sreskog načelstva šumarski referent. Ban je odobravao godišnje prijedloge sječe šuma i pošumljiavanja za sve šume, koje su bile obvezane na potrajno gospodarenje i stoga stajale pod naročitim javnim nadzorom. To su bile: 1. nedržavne, koje su u državnoj upravi; 2. samoupravnih tijela; 3. zaštitne šume; 4. zakladne (fondovske) ; 5. crkvenih veledostojnika, manastirske, vakufske, nadarbinske (župne i parohijske) ; 6. plemenske, seoske, imovnih općina, zemljišnih zajednica i sličnih korporacija; 7. koje su opterećene služnostima paše i drvarenja, a ne stoje u državnoj upravi. Oslobođenje 9. svibnja 1945. zatiče u Hrvatskoj uglavnom takvo stanje u pogledu posjeda i organizacije šumarske službe, osim nekih izmjena izvršenih 1939. godine stvaranjem banovine Hrvatske. Tada je na bana Hrvatske preneseno više ovlasti nego što ih je imao ban savske i drugih banovina. Promjene, koje su nastale u posjedovnom stanju (likvidacija imovnih općina) i organizaciji uprave za vrijeme okupacije, nisu značajne i o njima se ne će govoriti, jer su još prije konačnog oslobođenja zemlje Odlukom12 Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije od 3. II. 1945. ukinuti i proglašeni nevažećim svi pravni propisi (zakoni, uredbe, naredbe, pravilnici i t. d.) donijeti po okupatorima i njihovim pomagačima za vrijeme neprijateljske okupacije. Od pravnih propisa, koji su bili na snazi u Jugoslaviji u času neprijateljske okupacije, t. j . do dana 6. IV. 1941., ukinuti su istom Odlukom AVNOJ-a od 3. II. 1945. godine samo oni, koji su bili u suprotnosti s tekovinama narodno-oslobodilačke borbe, s deklaracijama i odlukama AVNOJ-a i Zemaljskih antifašističkih vijeća kao i pravnim propisima donijetim od ~~™ Službeni list DPJ broi 11 od 9. III. 1945. |