DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 146 <-- 146 --> PDF |
njavi ogrev, sposoban za celulozu (12.000 m3), onda dobivamo godišnje raspoloživu zalihu od kojih 78.800 m3, a ta je dovoljna za osnivanje nove tvornice sulfatne celuloze kapaciteta od oko 17.000 tona. Mimo toga još uvijek postoje dovoljne rezerve sirovine za podizanje projektiranih tvornica poluceluloze u Belišću (12.000 t) i fagoceluloze u Jasenovcu (14.000 t). Za osnutak jednog pogona hidroliz e drveta postoji također dosta raspoloživih sirovina. Ovamo idu taninski otpaci (62.000 m3) te raznovrsne druge otpadne materije, koje se ne mogu iskoristiti za celulozu i vlaknatice. Na taj se način otvara mogućnost, da naša drvna industrija uz iskorišćenje 50—72% drvne supstancije proizvodi šećer, furfurol, krmiva i druge vrijedne kemijske produkte i to uz otpadak lignina, koji se putem briketiranja može iskoristiti kao ogrev velike kalorične snage. Razumljivo je, da će se ovako radikalna preorijentacija morati da odrazi ne samo u pilanarstvu već i u svim granama finalne industrije. Nas međutim u ovom času najviše zanimaju one grane, u kojima će se predviđeni razvoj osjetiti kao štednja sirovine bilo direktno bilo indirektno. Tako će povećanje intenziteta obrade uz istovremeno manji potrošak drveta uslijediti kod industrije sanduka (šperovana embalaža), namještaja (umjetne ploče i ukočeno drvo), parketa (utoreni i mozaik-parket) bačava (lamelirana dužica) i šibica (kartonski ulošci). Još će veći utjecaj na štednju osobito kod sortimenata masovne potrošnje (željeznički pragovi, rudničko drvo, brodska građa, stupovi i piloti), vršiti domaće impregnacije . Moramo biti na čistu, da se jedan od načina sprečavanja prekomjernih sječa ima tražiti u tehničkim sredstvima konzerviranja, koja mogu trajanje upotrebljenog drveta produžiti na ono vrijeme, u kojem šuma može stvoriti nove adekvatne zalihe. Za proizvodnju i impregnaciju stoji na raspoloženju godišnje samo željezničkih pragova (28.000 m3), rudničkog drva (35.000 m3), te stupova i pilota (10.000 m3) u ukupnoj količini od 73.000 kubnih metara. Današnji bi pogoni u Karlovcu i Slavonskom Brodu s ukupnim kapacitetom od godišnjih 75.000 m3 bili prividno dovoljni da prerade ovu količinu. Ali ako se uzme u obzir, da među navedenim sortimentima otpada na bukovinu 49.000 m3, a njezina impregnacija ima sezonski karakter, onda se kapacitet postojećih pogona mora smatrati nedovoljnim. Radi toga neki rudnici, kao na pr. Raša, projektiraju vlastite uređaje za konzerviranje rudničkih podgrada. Tome će u budućnosti mnogo doprinijeti upotreba konzervansa domaće proveniencije, naročito natrijevog silikofluorida, jer se ovaj antiseptik pojavljuje kao nuzprodukt u tvornicama superfosfata. Gledajući realno u budućnost, mi unatoč mnogih poteškoća ne bismo imali opravdanog razloga, da s obzirom na iscrpljenost naših šuma strahujemo za sudbinu drvne industrije. Progres savremene tehnike otvara danomice nove pravce u ekonomičnom korišćenju drvne supstancije, i nije potrebno drugo nego da naučne tekovine koristimo onako kao i drugi civilizirani narodi. U tu je svrhu potrebna uska suradnja ne samo nauke i operative već i predstavnika uzgoja i eksploatacije, među kojima je dosada stalno postojala tradicionalno i prikriveno razilaženje interesa. Novo vrijeme mora izbrisati takve anomalije. LITERATURA: Lonča r V.: Perspektivni razvoj drvne industrije Hrvatske (»Ekonomski pregled «, Zagreb, 1955. br. 1—2). Mikš a S.: Iskorišćivanje šuma i drvna industrija strija u NR Hrvatskoj, Zagreb, Zavod za statistiku i evidenciju, 1955. ´ |