DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 146     <-- 146 -->        PDF

njavi ogrev, sposoban za celulozu (12.000 m3), onda dobivamo godišnje
raspoloživu zalihu od kojih 78.800 m3, a ta je dovoljna za osnivanje nove
tvornice sulfatne celuloze kapaciteta od oko 17.000 tona. Mimo toga još
uvijek postoje dovoljne rezerve sirovine za podizanje projektiranih tvornica
poluceluloze u Belišću (12.000 t) i fagoceluloze u Jasenovcu (14.000 t). Za
osnutak jednog pogona hidroliz e drveta postoji također dosta raspoloživih
sirovina. Ovamo idu taninski otpaci (62.000 m3) te raznovrsne druge
otpadne materije, koje se ne mogu iskoristiti za celulozu i vlaknatice. Na
taj se način otvara mogućnost, da naša drvna industrija uz iskorišćenje
50—72% drvne supstancije proizvodi šećer, furfurol, krmiva i druge vrijedne
kemijske produkte i to uz otpadak lignina, koji se putem briketiranja
može iskoristiti kao ogrev velike kalorične snage.


Razumljivo je, da će se ovako radikalna preorijentacija morati da
odrazi ne samo u pilanarstvu već i u svim granama finalne industrije. Nas
međutim u ovom času najviše zanimaju one grane, u kojima će se predviđeni
razvoj osjetiti kao štednja sirovine bilo direktno bilo indirektno. Tako
će povećanje intenziteta obrade uz istovremeno manji potrošak drveta
uslijediti kod industrije sanduka (šperovana embalaža), namještaja
(umjetne ploče i ukočeno drvo), parketa (utoreni i mozaik-parket) bačava
(lamelirana dužica) i šibica (kartonski ulošci). Još će veći utjecaj na štednju
osobito kod sortimenata masovne potrošnje (željeznički pragovi, rudničko
drvo, brodska građa, stupovi i piloti), vršiti domaće impregnacije .
Moramo biti na čistu, da se jedan od načina sprečavanja prekomjernih sječa
ima tražiti u tehničkim sredstvima konzerviranja, koja mogu trajanje upotrebljenog
drveta produžiti na ono vrijeme, u kojem šuma može stvoriti
nove adekvatne zalihe. Za proizvodnju i impregnaciju stoji na raspoloženju
godišnje samo željezničkih pragova (28.000 m3), rudničkog drva (35.000
m3), te stupova i pilota (10.000 m3) u ukupnoj količini od 73.000 kubnih
metara. Današnji bi pogoni u Karlovcu i Slavonskom Brodu s ukupnim
kapacitetom od godišnjih 75.000 m3 bili prividno dovoljni da prerade ovu
količinu. Ali ako se uzme u obzir, da među navedenim sortimentima otpada
na bukovinu 49.000 m3, a njezina impregnacija ima sezonski karakter, onda
se kapacitet postojećih pogona mora smatrati nedovoljnim. Radi toga neki
rudnici, kao na pr. Raša, projektiraju vlastite uređaje za konzerviranje
rudničkih podgrada. Tome će u budućnosti mnogo doprinijeti upotreba
konzervansa domaće proveniencije, naročito natrijevog silikofluorida, jer
se ovaj antiseptik pojavljuje kao nuzprodukt u tvornicama superfosfata.


Gledajući realno u budućnost, mi unatoč mnogih poteškoća ne bismo
imali opravdanog razloga, da s obzirom na iscrpljenost naših šuma strahujemo
za sudbinu drvne industrije. Progres savremene tehnike otvara danomice
nove pravce u ekonomičnom korišćenju drvne supstancije, i nije potrebno
drugo nego da naučne tekovine koristimo onako kao i drugi civilizirani
narodi. U tu je svrhu potrebna uska suradnja ne samo nauke i operative
već i predstavnika uzgoja i eksploatacije, među kojima je dosada
stalno postojala tradicionalno i prikriveno razilaženje interesa. Novo vrijeme
mora izbrisati takve anomalije.


LITERATURA:


Lonča r V.: Perspektivni razvoj drvne industrije Hrvatske (»Ekonomski pregled
«, Zagreb, 1955. br. 1—2). Mikš a S.: Iskorišćivanje šuma i drvna industrija
strija u NR Hrvatskoj, Zagreb, Zavod za statistiku i evidenciju, 1955.


´