DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 139     <-- 139 -->        PDF

lacija finalne prerade ovamo ulaze zanatske radionic e namje štaja
, koje ukupno broje 3.050 radionica s 5.996 kvalificiranih i 366
ostalih radnika te 2.208 učenika. Od bačvarij a su najvažnije radionice
u Zagrebu, Jastrebarskom, Kutini, Daruvaru, Bijelom Manastiru, Ivancu,
Virovitici, Orahovici, Vukovaru, Karlovcu, Metkoviću, Splitu f Rijeci.


Strukturu pilanskih pogona iznosim za stanje 1952. godine (po Šuriću)
u priloženom pregledu (tabela II), a smještaj glavnih industrija u
posebnoj situaciji (slika 1).


Primjenom načela samoupravljanja sva su industrijska poduzeća po
zakonskim propisima postala samostalna u okviru ustavnih i zakonskih
normi te društvenih planova. S obzirom na specifični karakter drvne privrede
veća su poduzeća osnovala 1952. god. svoje Udruženj e pro izvađača
drveta i drvnih proizvoda sasjedištem u Zagrebu.
Svrha mu je koordinacija proizvodnje, čuvanje interesa industrijske prerade
i zajedničko nastupanje na inostranim tržištima. Udruženje surađuje
s Institutom za drvno-industrijska istraživanja u pitanjima izrade perspektivnih
planova te raznih ekonomsko^-tehničkih dokumentacija, naročito u
pogledu tehničkih studija komunikacione mreže i ograničavanja gravitacionih
područja. U poslovima standardizacije i kontrole kvaliteta, Udruženje
surađuje s nadležnim trgovinskim i industrijskim komorama, pa je
u toku vremena postalo najvažniji faktor u drvnoj privredi republike.


DINAMIKA RAZVOJA


Za prosuđivanje se općeg stanja i gibanja proizvodnje najbolja orijentacija
može dobiti, ako u statističkom nizu sumarne produkcije 1946—1954
uzmemo za bazu prosjek stanja 1939. godine, dakle neposredno pred Drugi


x svjetski rat. Raspoloživa nam građa dozvoljava, da u račun uzmemo samo
veća poduzeća (kombinate, samostalne tvornice, impregnacije te znatnije
kotarske i zadružne kapacitete; svega 62 poduzeća). Pod tom pretpostavkom
t. j . uz bazu 1939 = 100 iznosi indeks sveukupne registrirane proizvodnje
zaokruženo:
1946 (83), 1947 (130), 1948 (166), 1949 (190), 1950 (206),
1951 (174), 1952 (160), 1953 (143) i 1954 (152).
Iz ovih podataka slijedi, da ukupna proizvodnja bilježi snažan uspon
sve do 1950. godine, kada premašuje dvostruki iznos predratnog stanja.
Iza te kulminacije prerađena količina polagano i nepravilno pada, ali je
stalno viša od prosjeka 1939. godine. Apsolutne iznose ovog kretanja prikazuje
priložena Tabela III. Iz nje se na prvi pogled može zapaziti, da
vodeće mjesto stalno zauzima pilansk a produkcija. Ona postizava svoj
maksimum u godinama 1949—1950, kada iskazuje dvostruko veći iznos
od predratnog. I nakon kulminacije ona u ukupnoj količini ostaje stalno
veća od proizvodnje 1939. godine, — s izuzetkom hrastovine, koja u zadnje
dvije godine minulog decenija (1953—1954) pada ispod predratne baze.
"Nasuprot tome bukovina tendira k stacionarnosti (Slika 2). Promatramo li
indeks samo za posljednju godinu (1954), onda se on prema osnovi 1939
ukazuje najviši kod bukovine (225) a onda mnogo niži kod ostalih listača
osim hrasta (127), četinjača (116) i napokon najniži kod hrastovine (91).
Relaciju indeksa sveukupne produkcije piljene građe (120) naprama
indeksima prerade polufabrikata i finalnih produkata pokazuju za prosjek
1954. god. slijedeći iznosi: