DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 139 <-- 139 --> PDF |
lacija finalne prerade ovamo ulaze zanatske radionic e namje štaja , koje ukupno broje 3.050 radionica s 5.996 kvalificiranih i 366 ostalih radnika te 2.208 učenika. Od bačvarij a su najvažnije radionice u Zagrebu, Jastrebarskom, Kutini, Daruvaru, Bijelom Manastiru, Ivancu, Virovitici, Orahovici, Vukovaru, Karlovcu, Metkoviću, Splitu f Rijeci. Strukturu pilanskih pogona iznosim za stanje 1952. godine (po Šuriću) u priloženom pregledu (tabela II), a smještaj glavnih industrija u posebnoj situaciji (slika 1). Primjenom načela samoupravljanja sva su industrijska poduzeća po zakonskim propisima postala samostalna u okviru ustavnih i zakonskih normi te društvenih planova. S obzirom na specifični karakter drvne privrede veća su poduzeća osnovala 1952. god. svoje Udruženj e pro izvađača drveta i drvnih proizvoda sasjedištem u Zagrebu. Svrha mu je koordinacija proizvodnje, čuvanje interesa industrijske prerade i zajedničko nastupanje na inostranim tržištima. Udruženje surađuje s Institutom za drvno-industrijska istraživanja u pitanjima izrade perspektivnih planova te raznih ekonomsko^-tehničkih dokumentacija, naročito u pogledu tehničkih studija komunikacione mreže i ograničavanja gravitacionih područja. U poslovima standardizacije i kontrole kvaliteta, Udruženje surađuje s nadležnim trgovinskim i industrijskim komorama, pa je u toku vremena postalo najvažniji faktor u drvnoj privredi republike. DINAMIKA RAZVOJA Za prosuđivanje se općeg stanja i gibanja proizvodnje najbolja orijentacija može dobiti, ako u statističkom nizu sumarne produkcije 1946—1954 uzmemo za bazu prosjek stanja 1939. godine, dakle neposredno pred Drugi x svjetski rat. Raspoloživa nam građa dozvoljava, da u račun uzmemo samo veća poduzeća (kombinate, samostalne tvornice, impregnacije te znatnije kotarske i zadružne kapacitete; svega 62 poduzeća). Pod tom pretpostavkom t. j . uz bazu 1939 = 100 iznosi indeks sveukupne registrirane proizvodnje zaokruženo: 1946 (83), 1947 (130), 1948 (166), 1949 (190), 1950 (206), 1951 (174), 1952 (160), 1953 (143) i 1954 (152). Iz ovih podataka slijedi, da ukupna proizvodnja bilježi snažan uspon sve do 1950. godine, kada premašuje dvostruki iznos predratnog stanja. Iza te kulminacije prerađena količina polagano i nepravilno pada, ali je stalno viša od prosjeka 1939. godine. Apsolutne iznose ovog kretanja prikazuje priložena Tabela III. Iz nje se na prvi pogled može zapaziti, da vodeće mjesto stalno zauzima pilansk a produkcija. Ona postizava svoj maksimum u godinama 1949—1950, kada iskazuje dvostruko veći iznos od predratnog. I nakon kulminacije ona u ukupnoj količini ostaje stalno veća od proizvodnje 1939. godine, — s izuzetkom hrastovine, koja u zadnje dvije godine minulog decenija (1953—1954) pada ispod predratne baze. "Nasuprot tome bukovina tendira k stacionarnosti (Slika 2). Promatramo li indeks samo za posljednju godinu (1954), onda se on prema osnovi 1939 ukazuje najviši kod bukovine (225) a onda mnogo niži kod ostalih listača osim hrasta (127), četinjača (116) i napokon najniži kod hrastovine (91). Relaciju indeksa sveukupne produkcije piljene građe (120) naprama indeksima prerade polufabrikata i finalnih produkata pokazuju za prosjek 1954. god. slijedeći iznosi: |