DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 135 <-- 135 --> PDF |
LITERATURA: 1. A ni e Dr. Milan : Sociologija bilja i njena važnost za hrvatsko šumarstvo. H. Š. 1. 10—12/1943. 2. Gjuki ć ing . Dušan : Primjena aerofotogrametrije kod uređivanja šuma. Š. 1. 5—6/1955. 3. Klepa c Dr. Dušan : Tablice postotka prirasta. Š. 1. ´9—10/1954. 4. Pipa n D r. Rudolf : 0 uređivanju šuma u Sloveniji. Š. 1. 11—12/1954. 5. Smilaj ing. Ivan: Savjetovanje o službi uređivanja šuma u NR HrvatŠ. 1. 5—6/1954. DRVNA INDUSTRIJA U NR HRVATSKOJ Ing. Stjepan Frančišković — Zagreb O O d svih južnoslavenskih zemalja Hrvatska u industrijskoj preradi drveta bilježi najdužu tradiciju. Prve pilane niču već u XVII. stoljeću i to najprije u čabru (1651), a zatim u Lokvama (1685). Oko polovine XVIII. stoljeća postoji u Zapadnoj Hrvatskoj (Gorski Kotar) svega 7 pilana na vodeni pogon s ukupno 41 KS i godišnjim kapacitetom 6.200 m3. U istom područje oko polovine XIX. st. (1860) postoji oko 60 pogona s nekih 100 jarmača i godišnjim kapacitetom od 25.000 m3. U kontinentalnom dijelu (Gornja Hrvatska i Slavonija) razvoj pilanarstva dobiva u polovini XIX. stoljeća prvi jači polet. U razdoblju je od 1850—1890 podignuto u ovom području 36 pogona s 1.653 KS i godišnjim kapacitetom od 433.000 m3. Pilane u Zapadnoj Hrvatskoj osniva pretežno mali domaći poduzetnik, a one u unutrašnjosti velika poduzeća u glavnom s inostranim kapitalom. Najjači prodor tog kapitala u hrvatske krajeve pada pod kraj XIX. st. (1880—1890) i traje u raznim oblicima sve do poeetkaDrugog svjetskog rata (1940). Cjelokupna drvna prerada na teritoriju bivše Hrvatske i Slavonije broji 1890. god. ukupno 3.780 pogona s 11.225 zaposlenih osoba. Godine 1900. broji 3.393 pogona sa 15.883 radnika, a god. 1910. svega 4.569 pogona s 17.168 radnika. U najvećem su dijelu to mali pogoni zanatskog karaktera, jer većih pogona s preko 20 radnika ima 1900. u svemu 120, a 1910. ukupno 109. Najbrojnije su pilane, koje 1900. god. broje svega 93 pogona, ali već 1910. godine dosižu 162 pogona (tabela I). Kulminaciju postizavaju neposredno pred Drugi svjetski rat s 547 pogona, koji predstavljaju 23.898 KS i godišnji potencijal prerade u oblovini 2,215.700 m3. Današnja struktura Razaranja su u Drugom svjetskom ratu (1941—1945), uz ostale nedaće, uništila 31%, a oštetila daljnjih 36% pogona. Nakon rata je obnovljena većina pilana izuzev malih porušenih postrojenja u bazenu četinjača (Gorski Kotar i Lika). Restaurirani su kapaciteti u prvi čas nakon rata zadovoljavali najhitnije potrebe. Međutim kasnije, zbog proširenja proizvodnje, naročito iza 1947. godine, postojeći kapaciteti više ne zadovoljavaju. To je dovelo do izgradnje nekoliko većih pilanskih objekata: Alan- Vodice (Kod Senja), Breze (kod Novog Vinodolskog), Lučice (kod Delnica), Okučani, Pećine (kod Rijeke), Stinica i Sisak (predgrađe). Povrh |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 136 <-- 136 --> PDF |
* toga je 1954. god. stavljena u pogon nova pilana u Belišću (kod Osijeka). U toku Petogodišnjeg plana, pod diktatom potreba obnove zemlje i industrijske izgradnje, drvna se industrija (zadržavajući predratnu strukturu, dakle naročito hipertrofirana pilanama) orijentira na eksport radi pribavljanja deviznih sredstava. U tome i leži historijski ulog korištenja naših šuma kod podizanja privredne moći koliko hrvatskih toliko i ostalih južnoslovenskih zemalja. Narodno oslobođenje donosi krupne reforme, od kojih je najvažnije eksproprijacija industrijskih poduzeća. Slijedeći potrebe opće narodne privrede, prvih se godina često mijenjaju organizacione forme drvno-industrijskih poduzeća. Sve do 1952. godine administrativno-operativno rukovodstvo državnim poduzećima vrši bivše Ministarstvo drvne industrije, kasnije Glavna direkcija, sa sjedištem u Zagrebu. Veliki se zahvat 1952. godine provodi u ciljiž ostvarenja načela upravljanja od strane radnih kolektiva i dovodi do ukidanja Glavne direkcije. Vrhovnu instancu dalje od 1953. g. predstavlja Državni sekretarijat za´poslove narodne privrede, ali je njegova nadležnost stegnuta samo na poslove regulativnog karaktera i osiguranje tehničke inspekcije. Uza sve te, uglavnom administrativne promjene, osnovni oblik pojedinih kategorija industrijskih poduzeća ostaje u suštini nepromijenjen sve do 1949. godine na ovamo. Od osnovnih su kategorija najvažnije četiri, i to: 1. Industrijski kombinati, koji unutar određenog šumskog područja kao sirovinske baze uključuju sve poslove eksploatacije i primarne prerade te povrh toga niz pogona finalne proizvodnje. Takvi su: B e 1 i š ć e (pilana, tvornice parketa, namještaja, bačava, drvne vune, tanina i suhe destilacije; zapošljuje oko 2.500 radnika), Đurđenova c (pilana, tvornice parketa, namještaja, bačava, tanina i galanterije, kamenolom), Viro vitic a (pilana", tvornice namještaja i galanterije), Slavonsk i Bro d (pilana, tvornice parketa, furnira, namještaja i galanterije), Nov a Gradišk a (pilane u Novoj Gradiški i Okučanima, tvornice namještaja u Novoj Gradiški i kamenolom u Okučanima; zapošljuje oko 3.000 radnika), Pakra c (pilana i galanterija), Novosele c (pilane u Novoselcu i Garešničkom Brestovcu, tvornica građevne stolarije u Garešničkom Brestovcu, namještaja i galanterijske robe u Novoselcu te kamenolomi u Brestovcu i Novoselcu; zapošljuje oko 1.500—1.600 radnika), Sisa k (pilane u Turopolju i Sisku, tvornice furnira i tanina; zaposluje oko 3.000 radnika), Karlova c (pilana, tvornice parketa i galanterije; zaposluje oko 1.500 radnika). Oguli n (pilane u Ogulinu, Josipdolu, Plaškom i Drežnici, najveća tvornica sanduka u republici, galanterija u Ogulinu; zaposleno oko 2.000 radnika), Delnic e (pilane u Prezidu, Gerovu, Tršću, Delnicama, Lučicama, Crnom Lugu, Mrkoplju, Vratima i u Ravnoj Gori, tvornice sanduka, namještaja i galanterija u Ravnoj Gori), Rijek a (pilane u Klani i Pećinama kod Sušaka), Nov i Vinodo l (pilana u Brezama, tvornice sanduka i namještaja u Novom i Bribiru) i Sen j (pilane u Alan-Vodicama, Senju i Stinici, tvornica namještaja u Senju). 2. Samostalne tvornice za proizvodnju jednog određenog artikla bilo finalnog bilo polufinalnog, ali izvan sastava industrijskih kombinata. Od ovih su najvažnije tovrnice namještaja Zagre b i Osijek , zatim tvornice savijenog pokućstva Varaždi n (750 radnika) i Vrbov sk o (600 radnika) te O s i j e k (blizu 1.000 radnika). Od ostalih je važna |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 137 <-- 137 --> PDF |
tvornica četaka i kistova Osije k (godišnja proizvodnja oko 280 milijuna dinara), tvornica ukočenog drveta i furnira Rijek a (nastala fuzijom dvaju pogona na Rijeci i Sušaku; zaposluje oko 600 radnika) i tvornica olovaka Zagreb. SI. 1. Smještaj glavnih pogona drvne industrije u NRH. 3. Poduzeća za impregnaciju, koja se ne bave industrijskom preradom, ali vrše konzerviranje drveta na industrijskoj osnovi. Ovamo spadaju svega dva poduzeća: Karlova c (postupak po Rüppingu, 3 cilindra) i Slavonsk i Bro d (isti postupak, 2 cilindra i osim toga, pokusna stanica za znanstvena istraživanja). 4. Kotarska lokalna poduzeća i prerađivačke zadrug e imaju pogone malog kapaciteta, većinom orijentirane na podmirivanje potreba užeg područja. Od pilan a ovamo spadaju pogoni u Kneževu, Vukovaru, Cerni, Kutini, Bregima, Križevcima, Zagrebu, Sisku, Sunji, Glini, Karlovcu, Brinju, Stajnici, Lešću, Babinpotoku, Bjelopolju, Kosinju, |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 138 <-- 138 --> PDF |
494 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 139 <-- 139 --> PDF |
lacija finalne prerade ovamo ulaze zanatske radionic e namje štaja , koje ukupno broje 3.050 radionica s 5.996 kvalificiranih i 366 ostalih radnika te 2.208 učenika. Od bačvarij a su najvažnije radionice u Zagrebu, Jastrebarskom, Kutini, Daruvaru, Bijelom Manastiru, Ivancu, Virovitici, Orahovici, Vukovaru, Karlovcu, Metkoviću, Splitu f Rijeci. Strukturu pilanskih pogona iznosim za stanje 1952. godine (po Šuriću) u priloženom pregledu (tabela II), a smještaj glavnih industrija u posebnoj situaciji (slika 1). Primjenom načela samoupravljanja sva su industrijska poduzeća po zakonskim propisima postala samostalna u okviru ustavnih i zakonskih normi te društvenih planova. S obzirom na specifični karakter drvne privrede veća su poduzeća osnovala 1952. god. svoje Udruženj e pro izvađača drveta i drvnih proizvoda sasjedištem u Zagrebu. Svrha mu je koordinacija proizvodnje, čuvanje interesa industrijske prerade i zajedničko nastupanje na inostranim tržištima. Udruženje surađuje s Institutom za drvno-industrijska istraživanja u pitanjima izrade perspektivnih planova te raznih ekonomsko^-tehničkih dokumentacija, naročito u pogledu tehničkih studija komunikacione mreže i ograničavanja gravitacionih područja. U poslovima standardizacije i kontrole kvaliteta, Udruženje surađuje s nadležnim trgovinskim i industrijskim komorama, pa je u toku vremena postalo najvažniji faktor u drvnoj privredi republike. DINAMIKA RAZVOJA Za prosuđivanje se općeg stanja i gibanja proizvodnje najbolja orijentacija može dobiti, ako u statističkom nizu sumarne produkcije 1946—1954 uzmemo za bazu prosjek stanja 1939. godine, dakle neposredno pred Drugi x svjetski rat. Raspoloživa nam građa dozvoljava, da u račun uzmemo samo veća poduzeća (kombinate, samostalne tvornice, impregnacije te znatnije kotarske i zadružne kapacitete; svega 62 poduzeća). Pod tom pretpostavkom t. j . uz bazu 1939 = 100 iznosi indeks sveukupne registrirane proizvodnje zaokruženo: 1946 (83), 1947 (130), 1948 (166), 1949 (190), 1950 (206), 1951 (174), 1952 (160), 1953 (143) i 1954 (152). Iz ovih podataka slijedi, da ukupna proizvodnja bilježi snažan uspon sve do 1950. godine, kada premašuje dvostruki iznos predratnog stanja. Iza te kulminacije prerađena količina polagano i nepravilno pada, ali je stalno viša od prosjeka 1939. godine. Apsolutne iznose ovog kretanja prikazuje priložena Tabela III. Iz nje se na prvi pogled može zapaziti, da vodeće mjesto stalno zauzima pilansk a produkcija. Ona postizava svoj maksimum u godinama 1949—1950, kada iskazuje dvostruko veći iznos od predratnog. I nakon kulminacije ona u ukupnoj količini ostaje stalno veća od proizvodnje 1939. godine, — s izuzetkom hrastovine, koja u zadnje dvije godine minulog decenija (1953—1954) pada ispod predratne baze. "Nasuprot tome bukovina tendira k stacionarnosti (Slika 2). Promatramo li indeks samo za posljednju godinu (1954), onda se on prema osnovi 1939 ukazuje najviši kod bukovine (225) a onda mnogo niži kod ostalih listača osim hrasta (127), četinjača (116) i napokon najniži kod hrastovine (91). Relaciju indeksa sveukupne produkcije piljene građe (120) naprama indeksima prerade polufabrikata i finalnih produkata pokazuju za prosjek 1954. god. slijedeći iznosi: |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 140 <-- 140 --> PDF |
496 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 141 <-- 141 --> PDF |
a) Uspon bilježi proizvodnja panela (287), sanduka (563), bačava (168), luksusnog (709) i ostalog namještaja (506), montažnih kuća i grad. stolarije (445), parketa (219), izrađevina od pluta (161), olovaka (584), šibica (207), a od kemijske prerade samo impregnacija (153) i proizvodnja kolofonija i terpentina (213). b) Stagnaciju, odnosno izvjesno padanje produkcije, možemo zapaziti u mehaničkoj preradi samo kod industrije šperploča (99). Mnogo je jača soo 60O \ \ Cc too ----, c 200 SV Jb SI. 2. Dijagram proizvodnje pilanske prerade u razdoblju ci 1946—1954: a) totalna količina, b) četinjače, c) listače bez hrastovine, d) hrastovina. u kemijskoj preradi kod destilacije (84) i celuloze (96) a neznatna kod tanina (99). Kod šumskih se sortimenata pojavljuje vrlo nagli pad produkcije normalnih pragova (13) ali je zato snažno porasla izrada ostalih vrsta pragova (200). Isključimo li podatak o fluktuaciji izrade šper-ploča, koja i onako prikazuje vrlo malo smanjenje (99), onda nam gornje brojke jasno indiciraju bitne razvojne smjernice čitave hrvatske drvne privrede. Za prošli je decenij glavna značajka u tome, da se naša industrijska prerada drveta sukcesivno ali stalno preorijentira na finalne artikle. A to je neosporno krupan napredak, ako se uvaži zatečeno stanje poslije rata, konjunktura za piljenu građu na inostranim tržištima, potrebe obnove zemlje i industrijske izgradnje, — a te su sve najveće zahtjeve postavljale na pilansku |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 142 <-- 142 --> PDF |
produkciju. Ali treba odmah naglasiti, da sav taj napredak nalazimo uglavnom kod mehaničke prerade, dakle samo kod jedne grane industrijske djelatnosti. Kemijska prerada, osim impregnacije, kolofonija i terpentina, pokazuje padanje, naročito kod suhe destilacije i celuloze, gdje nakon rata uopće nije bilo proširenja niti novih kapaciteta. Znači, da je industrijski progres jednostran, i sa stanovišta integralnog korišćenja drveta, nepovoljan. Ta njegova negativna strana postaje još očitija, ako ga prosuđujemo u odnosu na opseg izvršenih sječa. Tu bismo mogli konstatirati, da od cjelokupne posječene mase dolazi na industrijsku preradu manje od 30%, a na neprerađeno drvo (napose na ogrev) otpada preko 70%. Prirodno je, da naša neracionalna potrošnja drva, zatim prevaga pilanarstva i mehaničke prerade, dovodi čitavu industriju u sve veće protuslovlje s kapacitetom današnje degradirane strukture šumskog fonda. OPĆA PERSPEKTIVA S obzirom, da se gromadni godišnji prirast svih šuma u NR Hrvatskoj računa s okruglo 4,2 mil, m3, to se predviđa, da bi se sječivi godišnji etat u razdoblju 1952—1972 morao kretati u visini od 3,8 mil. m3 totalne mase. Kod te visine postoji vjerojatnost, da bi se u najkraćem roku mogao nadoknaditi postojeći manjak iscrpljenih drvnih zaliha. Od te mase stoji na raspoloženju za pilansku preradu svega 774.990 m3 oblovine. Kako ukupni kapacitet pilana premašuje godišnje 1,5 mil. m3, izlazi evidentno, da među postojećim potencijalom drvne industrije, odnosno njezine najjače grane s jedne strane i potrajnosti sirovinske baze s druge strane, |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 143 <-- 143 --> PDF |
postoji jaka disproporcija. Ona će biti iz dana u dan sve jača ne samo radi toga, što predstoji neminovno smanjenje opsega sječa već i stoga, što. na sječu dolaze drvne mase tanjeg promjera. Odatle je uspostavljanje ravnoteže između šumskog-proizvodnog potencijala i kapaciteta mehaničke prerade postalo centralni problem daljnjeg razvitka. SI. 4. Tip planinske pilane za četinjavu građu sa skladištem trupaca u Gorskom Kotaru (Ravna Gora) Ma da za ovakovo stanje današnje pokoljenje ne snosi čitavu krivicu, ono mora tražiti put i način, kako da ovaj nerazmjer ako ne posve ukloni a ono što moguće više ublaži bez težih potresa u općoj privredi. U prvom redu ovdje predstoji potreba koncentracije pilanske prerade radi uštede na troškovima transporta, nadalje intenzivnijeg korišćenja oblovine, sniženja upravnih troškova, sniženja osiguranja i pogonskog materijala. S ovim uporedo ide i potreba dokidanja sitnih i nepravilno lociranih pogona. Pritom kod rješavanja koncentracije pilana treba držati u vidu, da smanjenje sječa i napad masa tanjeg promjera nameće temeljito skretanje čitave industrijske prerade. Sniženje etata diktira povećanje intenziteta obrade naročito na liniji produkcije šperovanog drveta, umjetnih ploča a specijalno industrije finalnih produkata. Napad masa tanjeg promjera nalaže postepeni prelaz današnje mehaničke na kemijsku preradu, napose na destilaciju, fabrikaciju celuloze i hidrolizu drveta. Dosljedno tome, primarna prerada t. j . pilanarstvo prestaje biti glavna poluga, korištenja sirovine i preuzima sve više ulogu pomoćne grane za produkciju gotovih fabrikata. Ovaj zadatak nije ni lagan ni jednostavan. Zatvaranje jednog dijela pilana i osnivanje većih koncentriranih pogona povlači sa sobom čitav niz problema, koji se moraju solidno riješiti, kako reforme ne bi izazvale krupne poremećaje u općem narodnom gospodarstvu. Ovamo u prvom redu ulazi pitanje zarade žiteljstva, kome su pilane u nekim krajevima bile uslov egzistencije. Osim toga kod novih većih pogona predstoji pitanje izgradnje nastambi za radnike i službenike. Nadalje kod osnivanja novih kapaciteta |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 144 <-- 144 --> PDF |
industrije šperovanog drveta treba riješiti problem sposobnih kadrova, skupih importnih postrojenja a specijalno problem pomoćnih materija (ljepila), koje još uvijek moramo, nabavljati iz inostranstva. Put je dakle do saniranja današnjih nedaća mnogo duži nego se pričinja u odnosu na uslove sirovinske baze. S idejom se ovakove preorijentacije usko povezuje i tendencija povećanja sirovine ali bez istovremenog dizanja etatnih količina. Takova je mogućnost dana ü velikim masama ogrevnog drveta, koje u etatnoj zalihi čini 1,831.910 m:j ili gotovo polovinu (47,4%). Veliki se dio ovog SI. 5. Tip nizinske pilane za građu tvrdih listaća u Slavoniji (Đurđenovac) drveta, koje mi predajemo vatri, može upotrebiti za mehaničku a još više za kemijsku industriju. Uslovi za sniženje današnjeg neracionalnog trošenja ogreva leže dijelom u štedljivijem korištenju (upotreba prosušenog drveta, otpadnog materijala i briketa, zamjena otvorenih ognjišta štednjacima i pećima) a dijelom u supstituciji drveta drugim toplotnim izvorima (kameni ugljen, zemni plin, električna energija). Nadalje postoje uslovi za industrijsko korištenje otpadaka , koji napadaju kod pilana, mehaničke finalne proizvodnje i kod tvornica tanina. Sav se taj otpadni materijal, koji zajedno s piljevinom iznosi godišnje oko 434.000 m3 još i danas upotrebljava ili kao industrijsko gorivo ili se stavlja u promet za široku potrošnju. Od ove bi se količine pod pretpostavkom zamjene energetskih izvora moglo za preradu izdvojiti godišnje oko 104.000 m3 komadnog otpatka i oko 34.000 m3 izluženog triješća. Raspoloživa zaliha za industriju furnira, šperovanog drveta i šibica iznosi godišnje 52.960 m3. Od toga otpada na fabrikaciju furnira 8.654 nx´!, šper-ploča i panela 40.479 m3 te šibica 3.827 m3. Za postojeće tvornice fur nir a raspoloživa se sirovina može smatrati dovoljnom, ali samo za rad u jednoj smjeni. Na kakovo povećanje kapaciteta se danas, naravno, ne može ni misliti. Ali treba uvažiti, da hrvatske tvornice furnira prerađuju i oblovinu iz NR Srbije i NR Bosne i Hercegovine (orah). Raspoloživom pak sirovinom za šperovan o drv o moguće je pokriti ne samo potrebu |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 145 <-- 145 --> PDF |
današnjih tvornica na Rijeci i Sušaku (8.000 m3) već i projektiranog proširenja tvornice namještaja u Varaždinu (1.500 m3) i nove industrije šperploča i panela u Vrginmostu (3.500 m3). Najveći se manjak ukazuje kod sirovine za proizvodnju šibica , jer tvornica u Osijeku za kapacitet od 60.000 sanduka treba godišnje oko 12.000 m3 a raspolaže s tek 3.827 m3. Do sada je ova tvornica pokrivala ovaj manjak dijelom iz pilanske oblovine a djelom putem nakupa u privatnom sektoru. Pošto je međutim tvornica osnovala vlastite plantaže kanadske topole u blizini Osijeka, postoji vjerojatnost, da će u skoroj budućnosti moći ne samo održati već i proširiti svoju produkciju. Iz navedenih podataka o veličinama komadnog otpatka izlazi, da postoje uslovi osnivanja tvornica ploča vlaknatica, iverica i iverastih vlaknatica. Na podlozi sirovinskih baza možemo već sada odrediti širu lokaciju novih pogona, i to za: a) vlaknatice (8.0001.) Ogulin, b) iverice (18.600 m3) Rijeka, Sisak, Slavonski Brod i Đurđenovac, c) iveraste vlaknatice (2.200 m3) Vrginmost i Ogulin. . Sa stanovišta potrajnosti šumske proizvodnje ovi produkti imaju veliko značenje. Oni dolaze kao zamjena deficitarne jelovine, a povrh mnogostručnosti upotrebe imaju još i tu prednost, da sirovina za njihovu produkciju ne pada na teret postojećeg šumskog fonda, već štoviše doprinosi njegovom boljem korišćenju. U kemijskoj je preradi važno promotriti perspektivu destilaci j e, kod koje ne postoji manjak na sirovini, jer ona koristi uglavnom manje vrijedno drvo, pretežno iz prorednih sjekova. Za destilaciju stoji na raspoloženju godišnjih 54.000 m3, a to je dovoljno koliko za alimentaciju današnje tvornice u Belišću (7.0001) toliko i za podizanje nove tvornice u Bakru (7.0001). Kod fabrikacije celuloz e raspoloživu sirovinu etata 203.500 m3 treba smanjiti za iznos bukovog celuloznog drveta (150.700 m3), da bi se dobila zaliha četinjača i mekih listača od svega 52.800 m3. Ako se ovoj količini dodaju pilanski komadni otpaci četinjača (14.000 m3) te četi |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 146 <-- 146 --> PDF |
njavi ogrev, sposoban za celulozu (12.000 m3), onda dobivamo godišnje raspoloživu zalihu od kojih 78.800 m3, a ta je dovoljna za osnivanje nove tvornice sulfatne celuloze kapaciteta od oko 17.000 tona. Mimo toga još uvijek postoje dovoljne rezerve sirovine za podizanje projektiranih tvornica poluceluloze u Belišću (12.000 t) i fagoceluloze u Jasenovcu (14.000 t). Za osnutak jednog pogona hidroliz e drveta postoji također dosta raspoloživih sirovina. Ovamo idu taninski otpaci (62.000 m3) te raznovrsne druge otpadne materije, koje se ne mogu iskoristiti za celulozu i vlaknatice. Na taj se način otvara mogućnost, da naša drvna industrija uz iskorišćenje 50—72% drvne supstancije proizvodi šećer, furfurol, krmiva i druge vrijedne kemijske produkte i to uz otpadak lignina, koji se putem briketiranja može iskoristiti kao ogrev velike kalorične snage. Razumljivo je, da će se ovako radikalna preorijentacija morati da odrazi ne samo u pilanarstvu već i u svim granama finalne industrije. Nas međutim u ovom času najviše zanimaju one grane, u kojima će se predviđeni razvoj osjetiti kao štednja sirovine bilo direktno bilo indirektno. Tako će povećanje intenziteta obrade uz istovremeno manji potrošak drveta uslijediti kod industrije sanduka (šperovana embalaža), namještaja (umjetne ploče i ukočeno drvo), parketa (utoreni i mozaik-parket) bačava (lamelirana dužica) i šibica (kartonski ulošci). Još će veći utjecaj na štednju osobito kod sortimenata masovne potrošnje (željeznički pragovi, rudničko drvo, brodska građa, stupovi i piloti), vršiti domaće impregnacije . Moramo biti na čistu, da se jedan od načina sprečavanja prekomjernih sječa ima tražiti u tehničkim sredstvima konzerviranja, koja mogu trajanje upotrebljenog drveta produžiti na ono vrijeme, u kojem šuma može stvoriti nove adekvatne zalihe. Za proizvodnju i impregnaciju stoji na raspoloženju godišnje samo željezničkih pragova (28.000 m3), rudničkog drva (35.000 m3), te stupova i pilota (10.000 m3) u ukupnoj količini od 73.000 kubnih metara. Današnji bi pogoni u Karlovcu i Slavonskom Brodu s ukupnim kapacitetom od godišnjih 75.000 m3 bili prividno dovoljni da prerade ovu količinu. Ali ako se uzme u obzir, da među navedenim sortimentima otpada na bukovinu 49.000 m3, a njezina impregnacija ima sezonski karakter, onda se kapacitet postojećih pogona mora smatrati nedovoljnim. Radi toga neki rudnici, kao na pr. Raša, projektiraju vlastite uređaje za konzerviranje rudničkih podgrada. Tome će u budućnosti mnogo doprinijeti upotreba konzervansa domaće proveniencije, naročito natrijevog silikofluorida, jer se ovaj antiseptik pojavljuje kao nuzprodukt u tvornicama superfosfata. Gledajući realno u budućnost, mi unatoč mnogih poteškoća ne bismo imali opravdanog razloga, da s obzirom na iscrpljenost naših šuma strahujemo za sudbinu drvne industrije. Progres savremene tehnike otvara danomice nove pravce u ekonomičnom korišćenju drvne supstancije, i nije potrebno drugo nego da naučne tekovine koristimo onako kao i drugi civilizirani narodi. U tu je svrhu potrebna uska suradnja ne samo nauke i operative već i predstavnika uzgoja i eksploatacije, među kojima je dosada stalno postojala tradicionalno i prikriveno razilaženje interesa. Novo vrijeme mora izbrisati takve anomalije. LITERATURA: Lonča r V.: Perspektivni razvoj drvne industrije Hrvatske (»Ekonomski pregled «, Zagreb, 1955. br. 1—2). Mikš a S.: Iskorišćivanje šuma i drvna industrija strija u NR Hrvatskoj, Zagreb, Zavod za statistiku i evidenciju, 1955. ´ |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 147 <-- 147 --> PDF |
RESUME L´A. presente um apercu historique du developpement de l´industrie du bois en- Croatie sa structure d´aujourd´hui et son organisation, qui s´etait stabilised apres la liberation du pays. Si l´on fait comparaisc-n entre l´etat trouve et les besoins d´apres guerre, l´industrie du bois d´ajourd hui a montre um tres faible progres contre celui d´avant guerre. Cette industrie est restee toujours trop hypertrophiee des scieries.. Si Ton compare l´index de la production on peut observer un certain progres en secteur de la transformation mecanique du bois qui se manifeste en developpement de l´indu strie de produits finaux. Quant aux usines principales de transformation chimique eliles passent om stade de stagnation et tout particulierement Celles de distillation et de pätes cellulosiques un stade de declin. Les postulats de prosperite economique et tout specialement les analyses de la possibilite des forets demandent imperieusement ume evolution acceleree et fondemen tale vers l´industrie de transformation chimique — jusqu´ici bien negligee — avec le but final de l´utilisation integrale de la matiere ligneuse. La diminution des coupes exige une plus grande intensification dans le travail du bois (fabrication du contre-plaque et des panneaux du bois reeostitue). Vu des forets epuisees et la diminution de la possibilite le volume predominant des dimensions plus faibles exige une orientation vers l´industrie de transformation chimique (fabri cation des pätes ä papier, distillation seche et l´hydrolise). Dans le proche avenir l´industrie du sciage et en quelque part celle de trans formation mecanique du bois cesseront d´etre le levier principal de l´industrie du bois, et recevront un caractere des activites secondaires. ORGANIZACIJA UPRAVLJANJA ŠUMAMA U HRVATSKOJ Ing. Vjekoslav Cvitovac ^~ U U vezi sa desetgodišnjicom Oslobođenja naroda Jugoslavije dat će se u ovom članku prikaz organizacije upravljanja šumama u Hrvatskoj od Oslobođenja do kraja 1955. godine, uglavnom na temelju propisa objavljenih u službenim listovima, sa kratkim osvrtom na stanje prije rata. Ne može se pretendirati, da je ovaj prikaz iscrpan. Niti je bilo dovoljno vremena za takav rad, niti je bio na raspoloženju sav potreban arhivski materijal. Osim toga, i raspoloživi prostor u listu ograničava prikaz materijala u pojedinostima. Oslobođenje naroda Hrvatske na dan 9. V. 1945. god. zateklo je već jednu organizaciju upravljanja šumama, koja je izgrađena na oslobođenim dijelovima zemlje za vrijeme okupacije. Ova se organizacija temeljila na propisima, koje je Savezna vlada, Vlada Demokratske Federativne Jugoslavije i još ranije Nacionalni komitet Antifašističkog vijeća Narodnog oslobođenja Jugoslavije, donijele za cijeli teritorij Jugoslavije. Da bi taj odnos i razvoj bio jasniji, prikazat će se ukratko historijat stvaranja narodne vlasti u Hrvatskoj i Jugoslaviji za vrijeme neprijateljske okupacije i Narodno-oslobodilačke borbe. Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ), koje je osnovano 27. XI. 1942. u Bihaću, objavilo je 29. XI. 1943. na svom II. zasjedanju Deklaraciju, kojom se odlučuje, da se Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije, kao najviše i jedino pravo predstavništvo volje svih naroda Jugoslavije, konstituira u vrhovno zakonodavno i izvršno predstavničko tijelo Jugoslavije, kao vrhovni predstavnik suvereniteta naroda i države Jugoslavije kao cjeline i da se uspostavi Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije kao organ sa svim obilježjima narodne vlade, preko kojega će AVNOJ ostvarivati svoju izvršnu funkciju.1 Istom Odlukom Službeni list FNRJ br. 1 od 1. II. 1945. |