DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 135 <-- 135 --> PDF |
LITERATURA: 1. A ni e Dr. Milan : Sociologija bilja i njena važnost za hrvatsko šumarstvo. H. Š. 1. 10—12/1943. 2. Gjuki ć ing . Dušan : Primjena aerofotogrametrije kod uređivanja šuma. Š. 1. 5—6/1955. 3. Klepa c Dr. Dušan : Tablice postotka prirasta. Š. 1. ´9—10/1954. 4. Pipa n D r. Rudolf : 0 uređivanju šuma u Sloveniji. Š. 1. 11—12/1954. 5. Smilaj ing. Ivan: Savjetovanje o službi uređivanja šuma u NR HrvatŠ. 1. 5—6/1954. DRVNA INDUSTRIJA U NR HRVATSKOJ Ing. Stjepan Frančišković — Zagreb O O d svih južnoslavenskih zemalja Hrvatska u industrijskoj preradi drveta bilježi najdužu tradiciju. Prve pilane niču već u XVII. stoljeću i to najprije u čabru (1651), a zatim u Lokvama (1685). Oko polovine XVIII. stoljeća postoji u Zapadnoj Hrvatskoj (Gorski Kotar) svega 7 pilana na vodeni pogon s ukupno 41 KS i godišnjim kapacitetom 6.200 m3. U istom područje oko polovine XIX. st. (1860) postoji oko 60 pogona s nekih 100 jarmača i godišnjim kapacitetom od 25.000 m3. U kontinentalnom dijelu (Gornja Hrvatska i Slavonija) razvoj pilanarstva dobiva u polovini XIX. stoljeća prvi jači polet. U razdoblju je od 1850—1890 podignuto u ovom području 36 pogona s 1.653 KS i godišnjim kapacitetom od 433.000 m3. Pilane u Zapadnoj Hrvatskoj osniva pretežno mali domaći poduzetnik, a one u unutrašnjosti velika poduzeća u glavnom s inostranim kapitalom. Najjači prodor tog kapitala u hrvatske krajeve pada pod kraj XIX. st. (1880—1890) i traje u raznim oblicima sve do poeetkaDrugog svjetskog rata (1940). Cjelokupna drvna prerada na teritoriju bivše Hrvatske i Slavonije broji 1890. god. ukupno 3.780 pogona s 11.225 zaposlenih osoba. Godine 1900. broji 3.393 pogona sa 15.883 radnika, a god. 1910. svega 4.569 pogona s 17.168 radnika. U najvećem su dijelu to mali pogoni zanatskog karaktera, jer većih pogona s preko 20 radnika ima 1900. u svemu 120, a 1910. ukupno 109. Najbrojnije su pilane, koje 1900. god. broje svega 93 pogona, ali već 1910. godine dosižu 162 pogona (tabela I). Kulminaciju postizavaju neposredno pred Drugi svjetski rat s 547 pogona, koji predstavljaju 23.898 KS i godišnji potencijal prerade u oblovini 2,215.700 m3. Današnja struktura Razaranja su u Drugom svjetskom ratu (1941—1945), uz ostale nedaće, uništila 31%, a oštetila daljnjih 36% pogona. Nakon rata je obnovljena većina pilana izuzev malih porušenih postrojenja u bazenu četinjača (Gorski Kotar i Lika). Restaurirani su kapaciteti u prvi čas nakon rata zadovoljavali najhitnije potrebe. Međutim kasnije, zbog proširenja proizvodnje, naročito iza 1947. godine, postojeći kapaciteti više ne zadovoljavaju. To je dovelo do izgradnje nekoliko većih pilanskih objekata: Alan- Vodice (Kod Senja), Breze (kod Novog Vinodolskog), Lučice (kod Delnica), Okučani, Pećine (kod Rijeke), Stinica i Sisak (predgrađe). Povrh |