DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 123 <-- 123 --> PDF |
bližan odnos (u postocima) stabala iz sjemena i stabala iz panja. To zato, da se uređivač, kod propisivanja smjernica budućeg- gospodarenja, može odlučiti, da li se odnosna sastojina ima držati do konca uzete ophodnje ili se ima likvidirati u nižoj ophodnji sa svrhom, da se što prije podigne nova dobra sastojina iz sjemena. Visin a stabal a se ne promatra sa potrebnom pažnjom. 0 visini stabala ovisi bonitet stojbine i sastojine te količina drvne mase, a o ovim faktorima ovisi opet visina sječivog prihoda, odnosno intenzitet iskorišćavanja. Ako su visine slabo izmjerene, svi ovi faktori mogu ispasti odviše netočni, a uslijed toga može doći do neracionalnog gospodarenja i kod oplodnih i kod prebornih sječa. Postavlja se najozbiljniji zahtjev, da visine stabala budu točno izmjerene. Stoji, da je u sklopljenim sastojinama teško točno izmjeriti te visine, makar se upotrebljavao i najtočniji visinomjer. Zato taj rad imaju vršiti iskusni stručnjaci. To je osobito potrebno u prebornim šumama, gdje se ima paziti na ispravan odnos raznih boniteta unutar jednog odjela. Bezuvjetno treba nastojati, da se visine mjere na porušenim srednjesastojinskim (centralnim) stablima prigodom uređajnih radova, ako se za vrijeme tih radova u odnosnim sastojinama vrše kakve sječe. Potrebno je, da u prebornim šumama šumarije mjere visine na ovakvim stablima u svakoj sječini na svim bonitetima i dobivene podatke pohrane do revizionih radova. Bonitet stojbine utvrđuje se danas visinom stabala, koja se smatra funkcijom dobrote tla. No to je slučaj samo u pravilno uzgojenoj šumi. To se često gubi iz vida, pa kod bonitiranja pomoću visina često dobivamo paradokse. Ravni tereni sa vrlo dobrim dubokim tlom dolaze u III. ili čak u IV. bonitet, t. j . u isti bonitet kao i više ili manje strmi tereni sa plitkim tlom. Jedan od uzroka je i taj, što su za vrijeme obnove vršene tzv. kvalitetne doznake, kod kojih su vađena najvrednija stabla velikih visina i punodrvne deblovine, pa je jasno, da se po visinama preostalih stabala zaista prvorazredne stojbine ne mogu uvrstiti u I. bonitet. Na mnoge takve slučajeve, osobito u prebornim šumama, naišao sam prigodom ispitivanja novih šum. gosp. osnova. Ovakva neispravna bonitiranja su općenito štetna, a osobito u prebornim šumama, u kojima se sječivi prihod prema uputstvima iz 1937. obračunava uzimajući u obzir minimalne mase prema bonitetima stojbina. Niži bonitet iskazuje nižu minimalnu masu, a na temelju toga veći sječivi prihod, odnosno prejaki intenzitet sječe. Stoga se u degradiranim sastojinama ima bonitiranje vušiti prema susjednim sličnim bonitetima, u kojima sastojine nisu degradirane kvalitetnim doznakama, ili na temelju pedoloških osebina konkretne stojbine. Dosta pouzdani pokazivač boniteta je i fitocenološki sastav sastojina, na što upućuje i Anić (1). Pojedine šumske zajednice dolaze na određenim tlima, ali bolje ili lošije sastojine jedne iste zajednice ovise svakako o boljem ili lošijem određenom tlu, a njegov bonitet se možda može odrediti prizemnim rašćem koje se tu nalazi. Pipan (4) ukazuje i na prirast kao na ev. pokazivač boniteta, ali traži potrebne analize u tom pravcu. Na temelju iskustva mislim, da bi i prirast, kao i visina, mogao biti pokazivač boniteta samo u pravilno uzgojenoj sastojini. Drvna masa sastojina utvrđivala se po propisima uputstava iz 1931. Da sječiva masa bude točno određena i da šum. gosp. osnove budu "brže gotove, utvrđivat će se drvna masa sastojina, kako je zaključeno pod |