DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 106     <-- 106 -->        PDF

vima na organiziranju te službe; izgleda da su se Bosna i Makedonija odlučile
da je organiziraju po uzoru Srbije.


U Hrvatskoj će se, kao i u drugim Republikama, morati u najskorije
vrijeme početi organiziranjem službe zaštite šuma. Potreba organiziranja
te službe postala je neophodnom i obaveznom nakon donošenja Osnovnog
zakona o zaštiti bilja od bolesti i štetočina i drugih, ranije navedenih zakonskih
propisa. Naročito´ mjesto u službi zaštite bilja općenito imaju karantinske
mjere. Karantinska služba u šumarstvu uopće ne postoji, čak ni formalno.
Ovoj službi, međutim, gore navedeni zakoni poklanjaju naročitu pažnju.
Zbog svega toga pitanje organizacije zaštite šuma mora se u najskorije
vrijeme riješiti.


Kako treba organizirati ovu službu u Hrvatskoj ? Da li da šumarstvo
organizira svoju samostalnu službu zaštite šuma ili zajedno s poljoprivredom,
koristeći u tu svrhu poljoprivredne fitosanitetske stanice? I jedno
i drugo rješenje ima prednosti i nedostataka. Ovdje iznosim svoje mišljenje
o ovom problemu.


Smatram da se službu zaštite šuma može i treba organizirati u sklopu
opće organizacije šumarstva i to iz ovih glavnih razloga:


1. Problemi zaštite šuma i zaštite poljoprivrednog bilja sasvim su
različiti, šumarstvo ima posebne probleme na posebnim površinama i rješava
ih posebnim metodama. Poljoprivrednom i šumskom gospodarstvu
zajednička su samo 2—3 gusjenična štetnika (uglavnom gubar, zlatokraj
i suznik), a ostali su specifično štetnici šumskog drveća ili poljoprivrednog
bilja. Problematika zaštite šuma je poljoprivrednicima slabo poznata, kao
i obratno problematika zaštite bilja šumarima. U slučaju zajedničke organizacije
na terenu može doći zbog toga do neslaganja u radu (korištenje
kredita, aparature, prostorija i dr.).
2. Fitosanitetske stanice su poljoprivredne ustanove. Prigodom eventualnih
reorganizacija u poljoprivredi fitosanitetske stanice mogle bi biti
također reorganizirane ili i dokinute, a da šumarstvo na to ne bi moglo
utjecati. Prema tome služba zaštite šuma mogla bi biti izvrgnuta izmjenama
protiv volje nadležnog šumarskog organa, eventualno čak i na štetu
šumarstva.
3. Fitosanitetske stanice u NRH do sada još nisu jedinstveno organizirane.
Neke od njih su ustanove sa samostalnim financiranjem, a nekima
je status prilično neodređen, čini mi se da u takvoj situaciji delegiranje
šumarskih stručnjaka u fitosanitetske stanice ne dolazi u obzir.
4. U Hrvatskoj ima za sada pet fitosanitetskih stanica, što naravno
ne zadovoljava, ali će ih u budućnosti vjerojatno biti više. Ne bi bilo lako
riješiti pitanje broja, teritorijalnog razmještaja i radnog područja tih stanica
na način, koji bi udovoljio potrebama i poljoprivrede i šumarstva. Vjerojatno
bi se taj problem lako riješio u područjima sjeverno od Save, no
na području Like, Velebita i Gorskog Kotara bilo bi to mnogo teže.
5. šumarstvo ima vrlo povoljne mogućnosti da na terenu organizira
dobru opažačku službu. Te mogućnosti pruža ustrojstvo struke t. j . postojanje
lugarskog osoblja. Treba iskoristiti sretnu okolnost što jedan čovjek
kontrolira površinu od svega nekoliko stotina ha. Poljoprivreda ni izdaleka
nema takve mogućnosti. Ništa ne smeta malo prije spomenuta činjenica
da su lugarski izvještaji o kretanju zaraze pojedinih štetnika često puta
neuporabljivi. To je sasvim razumljiva pojava i odraz je dezinteresiranosti