DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 106 <-- 106 --> PDF |
vima na organiziranju te službe; izgleda da su se Bosna i Makedonija odlučile da je organiziraju po uzoru Srbije. U Hrvatskoj će se, kao i u drugim Republikama, morati u najskorije vrijeme početi organiziranjem službe zaštite šuma. Potreba organiziranja te službe postala je neophodnom i obaveznom nakon donošenja Osnovnog zakona o zaštiti bilja od bolesti i štetočina i drugih, ranije navedenih zakonskih propisa. Naročito´ mjesto u službi zaštite bilja općenito imaju karantinske mjere. Karantinska služba u šumarstvu uopće ne postoji, čak ni formalno. Ovoj službi, međutim, gore navedeni zakoni poklanjaju naročitu pažnju. Zbog svega toga pitanje organizacije zaštite šuma mora se u najskorije vrijeme riješiti. Kako treba organizirati ovu službu u Hrvatskoj ? Da li da šumarstvo organizira svoju samostalnu službu zaštite šuma ili zajedno s poljoprivredom, koristeći u tu svrhu poljoprivredne fitosanitetske stanice? I jedno i drugo rješenje ima prednosti i nedostataka. Ovdje iznosim svoje mišljenje o ovom problemu. Smatram da se službu zaštite šuma može i treba organizirati u sklopu opće organizacije šumarstva i to iz ovih glavnih razloga: 1. Problemi zaštite šuma i zaštite poljoprivrednog bilja sasvim su različiti, šumarstvo ima posebne probleme na posebnim površinama i rješava ih posebnim metodama. Poljoprivrednom i šumskom gospodarstvu zajednička su samo 2—3 gusjenična štetnika (uglavnom gubar, zlatokraj i suznik), a ostali su specifično štetnici šumskog drveća ili poljoprivrednog bilja. Problematika zaštite šuma je poljoprivrednicima slabo poznata, kao i obratno problematika zaštite bilja šumarima. U slučaju zajedničke organizacije na terenu može doći zbog toga do neslaganja u radu (korištenje kredita, aparature, prostorija i dr.). 2. Fitosanitetske stanice su poljoprivredne ustanove. Prigodom eventualnih reorganizacija u poljoprivredi fitosanitetske stanice mogle bi biti također reorganizirane ili i dokinute, a da šumarstvo na to ne bi moglo utjecati. Prema tome služba zaštite šuma mogla bi biti izvrgnuta izmjenama protiv volje nadležnog šumarskog organa, eventualno čak i na štetu šumarstva. 3. Fitosanitetske stanice u NRH do sada još nisu jedinstveno organizirane. Neke od njih su ustanove sa samostalnim financiranjem, a nekima je status prilično neodređen, čini mi se da u takvoj situaciji delegiranje šumarskih stručnjaka u fitosanitetske stanice ne dolazi u obzir. 4. U Hrvatskoj ima za sada pet fitosanitetskih stanica, što naravno ne zadovoljava, ali će ih u budućnosti vjerojatno biti više. Ne bi bilo lako riješiti pitanje broja, teritorijalnog razmještaja i radnog područja tih stanica na način, koji bi udovoljio potrebama i poljoprivrede i šumarstva. Vjerojatno bi se taj problem lako riješio u područjima sjeverno od Save, no na području Like, Velebita i Gorskog Kotara bilo bi to mnogo teže. 5. šumarstvo ima vrlo povoljne mogućnosti da na terenu organizira dobru opažačku službu. Te mogućnosti pruža ustrojstvo struke t. j . postojanje lugarskog osoblja. Treba iskoristiti sretnu okolnost što jedan čovjek kontrolira površinu od svega nekoliko stotina ha. Poljoprivreda ni izdaleka nema takve mogućnosti. Ništa ne smeta malo prije spomenuta činjenica da su lugarski izvještaji o kretanju zaraze pojedinih štetnika često puta neuporabljivi. To je sasvim razumljiva pojava i odraz je dezinteresiranosti |