DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 100     <-- 100 -->        PDF

i Dryocoetes autographus, Polygraphus polygraphus i Pityophthorus
micro graphusi Sušenje je zahvatilo površinu od oko 600 ha.


U srednjeevropskim zemljama smrča često jako strada od gusjeničnih
štetnika (Liparis monacha), osa listarica (Lygaeonematus abietum), potkom
jaka i dr. U Hrvatskoj takovih šteta nema pa nas stoga zdravstveno
stanje smrčevih šuma može zadovoljiti.



Bor


U Hrvatskoj nema prostranih suvislih kompleksa, borovih šuma. Pogotovo
su relativno malene površine, na kojima od prirode dolaze obični i
crni bor. U obalnom pojasu nalaze se prirodne šume alepskog i primorskog
bora, no u njima nema znatnijih šteta pa se daljnje izlaganje odnosi na
šume običnog i crnog bora. Veći dio ovih šuma podignut je umjetnim putem.
Posebno mjesto, zauzimaju šume običnog i crnog bora na Kršu zbog naročito
teških uslova pod kojima su podignute i u kojima rastu te zbog uloge,
koju one vrše. Slično je i sa borovim šumama na Đurđevačkim Pijescima.


Šume crnog i običnog bora primorskog pojasa i Istre najviše stradavaju
od borovog četnjaka (Cnethocampa pityocampa). Gusjenice
ovog štetnika često puta totalno obrste borove na većoj ili manjoj površini.
Gubitak iglica je opasan napose s razloga, što te šume rastu na vrlo nepovoljnom
staništu i zato što se radi o četinjačama, koje trebaju mnogo više
vremena da ponovno ozelene (ako im to uopće uspije), nego što je to potrebno
listačama. Gradacije četnjaka traju redovno mnogo, duže nego gradacije
drugih gusjeničnih štetnika (na pr. gubara) pa i ta okolnost utječe
na pojačanje štete. Brštenjem iscrpljena stabla postaju pristupačna za napadaj
potkom jaka i drugih sekundarnih štetnika. Zbog svega toga je potrebno
voditi stalnu i organiziranu borbu protiv četnjaka kao primarnog
štetnika borovih šuma na primorskom Kršu.


Suzbijanje b. četnjaka vrši se uništavanjem gusjenica insekticidima ili
odsjecanjem i spaljivanjem gnijezda. Mnogi se protive ovom posljednjem
načinu suzbijanja, jer se navodno odsjecanjem vrhova grana stabla jako
oštećuju. Mislim da je svakako bolje da stablo izgubi nekoliko vršnih grančica
nego dopustiti da gusjenice obrste čitavu krošnju. Uistinu, ako se na
stablima nalazi po nekoliko desetaka gnijezda i ako sva gnijezda nisu dohvatljiva,
skidanje gnijezda ne će koristiti pa gusjenice treba suzbijati
kemijskim preparatima.


Dosta rašireni štetnik naših borovih šuma je i riđ a borov a pila
t k-a (Diprion sertifer). Pagusjenice ovog štetnika također često
obrste iglice borova u znatnoj mjeri. Prije nekoliko godina postojao je jak
napadaj pilatke u borovim šumama na Đurđevačkim Pijescima, tako da je
bilo potrebno primijeniti kemijske mjere suzbijanja. Prošle (1954.) godine
također je zapažena pojava borove pilatke u mnogim borovim kulturama.
Najjače su bile napadnute kulture Škrobotka i Javornik (šum. Karlovac).


Napominjem da u NR Srbiji (Maljen) postoji već više godina jaka
zaraza obične borove pilatke (Diprion pini). Štete su velike tako da se
zarazu pokušalo likvidirati avio-kemijskim putem.


Gotovo u svim borovim kulturama može se zapaziti štetno djelovanje
borovog savijača (Evetria buo liana). Gusjenice ovog štetnika
uništenjem vršnih pupova uzrokuju nepravilan rast stabalaca pa time


456