DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 75     <-- 75 -->        PDF

također prevladavaju četinjari, a posebno
jela).


U drugom radu autor govori prvo> o
lošem (šablonskom) gospodarenju sa šumama
u prošlosti i kroz to, o promjeni
prirodnih šumskih tipova u pretežno jednolične
i jednodobne sastojine smrče, zatim
u sekundarne, umjetno izazvane vegetacijske
tipove, prema kojima je dosta
teško rekonstruirati raniju prirodnu vegetaciju.
Naročito je teško utvrditi granicu
do koje su ranije dosizali pojedini prirodni
tipovi šuma. No ipak se detaljnim proučavanjem
u fizionomsko jednoličnim´ šumskim
sastojimama nailazi na tragove osnovne
vegetacijske jedinice u niskom zeljastom
bilju i tako se uspješno može ustanoviti
pripadnost sastojine ovom ili onom
prirodnom tipu vegetacije.


Na Pohorju razvijene su šumske zajednice
srednjoevropskih sveza Fagiona ,
V ac c in i o - P i c e i o n a i S p h a g-
n i o n a.


Autor je za zajednice navedenih sveza
dao osnovne i ekološke karakteristike, podatke
o njihovom rasprostranjenju, zajedno
sa opisom tla i kratkim prikazom
karakterističnih i diferencijalnih biljnih
vrsta.


Mi ćemo te šumske zajednice prikazati
onim redom kako ih autor navodi u svom
radu, a navest ćemo i ono što smatramo
potrebnim da se tu još istakne.


FAGION, SVEZA BUKOVIH ŠUMA


Zajednice ove sveze svedene su kulturnim
mjerama na najmanje površine i tokom
vremena pretrpjele su znatnu promjenu
sastava i strukture.


1. Mješovita šuma bukve i jele sa savskom
režuhom
(Zajednica Abieto-Fagetum cardaminetosum
savensis)
Ova zajednica je »vegetacijska tendencija
«* srednjih i visokih položaja (800 do
1300 m), sve do visoravni, ali se javlja i
u nižim i vlažnijim jamama i dolinama.
Ona na Pohorju ima lokalne diferencijacije,
t. j . osim tipične zajednice javljaju
se facije na prelazu u montane bukove,
smrčeve ili javorovo-jasenove šume. Nažalost,
facije, odnosno bolje subasocijacije


* Ovaj izraz upotrebljavamo umjesto
autorovog »vegetacijskog klimaksa«, termina
i pojma, koji danas podleži jakoj
kritici i ne može da se održi sa stanovišta
dialektičko materijalističkog gledanja na
razvoj vegetacije.
kod ove zajednice nisu prikazane detaljno
onako kako to autor čini kasnije kod zajednica
simrčevih šuma.


U ovoj zajednici tlo pokazuje slabo kiselu
reakciju i zbog toga je tu prisutan
veći broj bazifilnih, odnosno, odsutne su
acidifilne vrste. Optimalni razvoj zajednice
je na blago nagnutim ili reljefno
zaravnjenim površinama i dubokim tlima
sa dobro razvijenim humoznim slojem.


Od drveta dominira bukva, zatim dolazi
jela, rjeđe smrča, gorski javor i jarebika.
Autor zatim navodi niz vrsta zeljastog
bilja koje su karakteristične ne samo
za ovu, nego i za sve naše bukove zajednice
na bazičnim i neutralnim tlima (C ardamine
ennephyllos, Prenanthes
purpurea, A speru la, Sanic
u 1 a i t. d.).


2. Mješovita šuma bukve i javora sa
smrčom
(Zajednica Acereto-Fagetum pice
e t os u m)
Ova zajednica ima također vrlo malen
areal na području Pohorja. Tipično razvijena
nalazi se samo na zaravnima ili na
blagim padinama i svježim tlima, a tu
opet samo lokalno, na gornjoj granici bukovih
šuma sa brojnim, elementima pretplaninske
šume. (Odgovarala bi već i po
fizionomiji zajednici subalpinske bukve
opisane po dr. Horvatu.) Tla su na
granitnoj podlozi, ilovasto-pjeskovita, kisele
reakcije sa brojnim acidofimim i subalpskim
vrstama u prizemnom sloju (L uzula,
Melampyrum, Hieracium
murorum, Horn ogine,Aden o sty les
) i malim brojem (ali brojnošću jako
zastupljenim) neutrofilnim vrstama F a-
g i o n a. Izgleda po tome kao da je ovaj
tip prelaz ka nekoj zajednici P i c e i o n a,
pa i pokraj vrste Stellaria h o 1 ostea,
koju je autor našao u jednom
snimku.


3. Mješovita šuma javora i brijesta
(Zajednica Acereto-Ulmetum)
To je zajednica koja bi odgovarala zajednici
Acereto-Fraxinetum, Horvat
na našim Dinarskim planinama, ali je
ovdje na silikatnoj podlozi i ima. »svojstvene
ekološke uvjete i zbog toga se je
također svojstveno razvila«. Ona je po
autoru »paraklimaks« uslovljen lokalnoklimatskim,
odnosno lokalno-ekološkim
uslovima. Naseljava strme terene, jame i
jarke, hladovite i vlažne, sa pokretnim
tlom sa podzemnom vodom ili dugim le