DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 69 <-- 69 --> PDF |
Obzirom na cilj, koji je ta inventarizacija imala, sam je posao, uza sve nedorstatke, bio dobro zamišljen. Ali je ipak praktična korist toga posla premalena u razmjeru sa trudom i troškovima, koji su u njega uloženi. Budući da po novoj organizaciji šumarske službe u NR Hrvatskoj nadzor nad privatnim šumama vrše NO-i kotara većinom putem šumarija, to šumarije daju dozvole za sječu privatnih šuma. Da bi šumarija mogla ocijeniti opravdanost traženja dozvole sječe nekog privatnika, mora znati stanje te šume, odnosno stanje i proizvodnu mogućnost svih šuma toga vlasnika. Da te podatke pribavi, upravitelj šumarije morao je pregledati lično ili povjeriti pregled svom zamjeniku odnosno šum. tehničaru, koji su mu trebali izraditi opis sastojina, kao bazu za rješenje molbe za sječu. U praksi su te izvide vršili rajonski lugari, jer je molba bilo toliko, da tehnički nije mogao obaviti pregled svih čestica kvalificirani stručnjak. Budući da je za jedan dio područja izrađena 1954. godine inventarizacija privatnih šuma, trebali bi se podaci ove inventarizacije iskoristiti za potrebe šumarija, t. j . prikupljeni elementi i obračunata drvna masa može da služi kao opis sastojina, te nije potreban posebni izlazak na teren od strane šumarije. Naravno, u sadašnjem obliku, podaci inventarizacije ne mogu izravno poslužiti šumariji, jer nema oznake šumovlasnika. Ali se točno znade, na koje se katastralne čestice (po brojevima) odnose ti podaci. Preoslaje samo da šumarija načini iskaz čestica po vlasnicima za pojedine katastralne opć:ne svoga područja, pa se može dobro poslužiti podacima inventarizacije, koje će joj dati odsjek za uređivanje šuma Šumarskog inspektorata. U molbi za dozvolu sječe molitelj treba svakako navesti broj kat. čestica, za koju traži dozvolu s^eče, kaoi i brojeve svih ostalih šumskih čestica, koje posjeduje. Za područja onih šumarija, gdje taksacija nije još prošla s inventarizaciiom privatnih šuma, morat će se do daljnjega raditi po dosadašnjoj praksi t. j . od slučaia do slučaja obaviti uviđaj i sastaviti opis sastojina. Samo taj opis ne bi trebala po izdanju rješenja staviti ad acta, kako se to obično radi, već bi trebalo unijeti u pregledni iskaz, da može poslužiti drugi puta. Ovakav iskaz trebalo bi sastaviti tako, da se u njemu evidentiraju i izvršene sječe t. j . kao neke vrsti materijalna knjiga grane 311, kako bi jednom učinjeni opis bio od trajnije vrijednosti. Na taj bi način šumarija uštedjela mnogo suvišnog posla, koji joj se nameće uslijed pomanjkanja evidencije. Da bi inventarizacija u privatnim šumama dala točnije podatke, trebalo bi svakakoi — barem u starijim sastojinama — vršiti klupiranje i izmjeru visina. Ovo se do sada izbjegavalo radi sumnjičavosti našega seljaka, koji bi u vršenju taksatorskih radnja u svojoj šumi mogao vidjeti smetanje posjeda i pripravu za oduzimanje vlasništva nad odnosnom šumom. Trebalo, bi naći zgodan način, da se privatni šumoposjednici upozore prije vršenja izmjere, u koju će se svrhu to raditi, kako ne bi došlo do nepotrebnih uzbuna i uzrujavanja. Da li će se nastaviti s inventarizacijom privatnih šuma, kako se započelo god. 1954. nije poznato, ali ove, 1955. godine ne će se po svoj. prilici u tom smjeru ništa raditi, jer su taksaeije inspektorata, kao i šumarije, zauzeće poslovima revizije dugoročnih osnova za šume općenarodne imovine. Svakako bi bilo poželjno i potrebno, da se taj rad nastavi i dovrši. Ing. M. špiranec »EKSPRESNOST« U PODIZANJU ŠUMA Poslednjih godina bilo je dosta reci o »Ekspresnim šumama«, koje su preko svoga autora inž. Afanasijeva, odjeknule možda više senzacionalno i reklamski, no što je to uobičajeno.. Iz relativno uskog okvira stručne javnosti, »Ekspresne šume« postale su popularna tema za niz zabavnih i dnevnih listova, a kako čujem i za — film. Kako sam i ja jedan od onih, koje inž. D. Afanasijev navodi kao svoje saradnike u eksperimentima sa kultivisanjem Sedren´ka iz 1937 godine, to smatram da će u ovom slučaju, posle 18 godina, biti po^ trebno i korisno i moje mišljenje, koje eventualno neće ići u prilog inž. Afanasijevu. Činjenica je da su mnogi pronalasci otkriveni slučajno, pa je tako bilo i kod »Ekspresnih« šuma. Pošumljavanje bujičnog područja na Sedreniku 1936 godine, inspirisalo je inž. D. Afanasijeva za neke reprezentativne mere, koje bi u neposrednoj blizini Sarajeva, bile što jače istakhuite. Smatram da je u prvom redu potrebno naglasiti, da ovakav naziv za šumske kulture inž. Afanasijeva, nije mnogo srećno odabran. Isto tako verujem, da je u ovakvom slučaju svaka bučna reklama i neodmerena propaganda, dobrim delom pro |