DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 40     <-- 40 -->        PDF

taj način, da sü se ostavljali samo sjemenjaci, koji bi sjemenom zasijali
okolinu. Međutim, ovi su sjemenjaci radi plitkog korijenja dosta stradavali
od vjetroizvala, a s druge strane stvaranje jednolikih mladih sastojina povećavalo
je opasnost od požara. U novije vrijeme prelazi se na pomlađivanje
u krugovima. Krug je obično promjera 1—2 visine sastojine. Na taj
se način formira grupimična preborna šuma i smanjuje se razorna moć
požara.


Preborn e šum e obično obiluju drvnim zalihama, ali je malo
tipičnih prebornih sastojina. Najčešći su prelazi oblici između regularnih
visokih i prebornih sastojina. U nekim sastojinama u Centralnom Masiva
(Foret de 1´Assise, Foret syndicate d´Aubusson) pomlađenje jele je lakše
i bolje, gdje je u smjesi s bukvom. Ovdje se poduzimaju potrebne mjere,
da se bukva sačuva, jer je ova u tim šumama skoro nestala. Nasuprot tome
u nekim prebornim sasto jinama u Vogezima, gdje je bukva obilnije zastupana,
vrlo se često mora kod pomlađivanja sastojina i njege pomlatka i mla^
dika pomagati jeli na račun bukve. Slični se problemi javljaju kod nas u
našim prebornim šumama.


Francuska je zemlja, gdje srednj e šum e zapremaju više od %
šumske površine. Ovaj način gospodarenja pogodovao je privatnim posjednicima
šuma, jer se u takvim sasto jinama proizvodi i ogrevno i tehničko
drvo. Nadstojna stabla prirašćuju mnogo brže u debljinu, te se građevno
drvo dobije u kraćem vremenu nego u visokim sastojinama. Gospodarenje
je elastično i vrlo se lako prilagođuje potrebama na drvu, a s tim u vezi
i financijskim momentima.


Sastojine srednjih šuma redovito tvori više vrsti drveća. Kao nadstojno
drveće najrašireniji je hrast kitnjak, manje lužnjak, a zatim bukva
i ponešto kesten. Podstojne vrste su redovito one, koje dobro tjeraju izbojke
iz panja, kao što su hrast, grab, kesten i joha, kao i neke vrste, kojih sjeme
vjetar lako raznosi, te se na taj način pojavljuju u srednjim šumama (javor,
jasika, breza i t. d.). Međutim te šume ne daju vrijedno tehničko drvo, i u
Francuskoj se vrlo mnogo primjenjuje konverzija, t. j . pretvaranje srednjih
u visoke šume. Ovo se naročito odnosi na državne šume.


Konverzija´ se svodi uglavnom na slijedeće:


1. Kod zadnje sječe podstojnog drveća ostavlja se veliki broj stabala
iz sjemena za nadstojna stabla. Zadnja ophodnja podstojnog drveća se produži,
da bi kod njihove sječe imala što manju izbojnu snagu iz panja, a
stabla nadstojnog drveća da budu u dobi kad mogu dobro roditi sjemenom.
2. U takvoj starijoj sasto j ini izbo jaka iz panjeva vrši se prorjeda, koja
ima svrhu da se što bolje pripremi tlo za naplodnju, a brojna nadstojna
stabla svojim zasjenjivanjem priječe razvoj izbo jaka iz panja.
3. Nakon određenog vremena, koje ovisi o vrsti drveća i boniteta staništa,
izvode se normalno pripremni i naplodni si jek, da bi se nadstojna
stabla pripremila za što bolju fruktifikaciju.
4. Od pojave pomlatka pa sve do časa, kad se mlada sastojina sklopi,
vrši se intenzivna njega.
Ta klasična metoda pretvorbe srednjih šuma u visoke šume dugotrajna
je i skupa. Takva izmjena uzgojnog oblika u bukovim sastojinama i sastojinama
kitnjaka, kao nađstojnih stabala, gotovo je uvijek uspješna, dok za
lužnjak u većini slučajeva ne daje zadovoljavajuće rezultate.