DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 37 <-- 37 --> PDF |
NEKI PODACI O UZGAJANJU ŠUMA U FRANCUSKOJ Ing. Ivo Dekanić Uvod S S vojom izrekom: »imitirati prirodu i pospješiti njena djela treba biti osnovna smjernica uzgajivača«, dao je čuveni francuski šumar Parad e najbolji putokaz, kojim se treba rukovoditi kod uzgajanja šuma. Bogata šumarska tradicija, mnoge specifičnosti i različitosti utjecale su na razvoj šumarstva u Francuskoj. Klimatske prilike od područja Mediterana, preko brežuljkastih terena, pa sve do visokih područja u Alpama i Pirinejima, u mnogome su istovjetne s našima. Francuske metode uzgajanja šuma slabo su poznate kod nas zbog pomanjkanja obimnijih djela iz uzgajanja šuma. Francusko šumarstvo opisao je u nizu člianaka u »Šumarskom listu« P e r r i n (1932), a metode francuskog uređivanja šuma Manojlovi ć (1926) i Klepa c (1952). Obzirom da je prošlo mnogo vremena, što je općenito piisano o francuskom šumarstvu, smatram, da će našu šumarsku javnost interesirati neki opći principi i detalji iz francuskog uzgajanja šuma, jer ćemo na taj način upotpuniiti naše znanje i upoznati se s radom i iskustvima francuskih šumara. Oni mnogo rade na terenu, te se tamo mogu najbolje upoznati njihove metode i postignuti rezultati. U ovom članku opisat ću neka svoja opažanja, koja sam stekao za vrijeme boravka u Francuskoj, kao stipendista FAO-a 1954. godine. Tom prilikom posjetio sam njihove brojne šume i šumarske institucije zahvaljujući susretljivosti i pomoći profesora uzgajanja šuma na Visokoj šumarskoj školi u Nancy-u G. Silvy -Leligoi s-a. Sa J. Povrte t-om obišao sam neke topolike i prisustvovao regionalnom kongresu o topolama. NEKOLIKO STATISTIČKIH PODATAKA O FRANCUSKOM ŠUMARSTVU Francuska ima 11,000.368 ha šuma ili cea 20% od njene ukupne površine. Od toga otpada na: 1. Državne šume 1,538.628 ha (13,98%) ; 2. Komunalne šume 2,450.395 ha (22,27%); 3. Privatne šume 7,012.345 ha (63,75%). Od ukupne površine otpada po sastavu na listače 73,7%, a na četinjače 26,3%. Od listača listopadni hrastovi su zastupani s 36,5%, bukva 10,4%, grab 6,2%, kesten 3,5%, hrast crnika 3,3%, plutnjak 0,4%. Od četinjača zastupan je primorski bor s 9,9%, obični bor 4,5%, jela 3,3%, smrča 1,8%, alepski bor 1%, ariš 0,7%, kukasti bor 0,4%, korzički crni bor 0,4%, ilirski crni bor 0,1%. Prema uzgojnim pblicima po površini otpada na regularne i preborne visoke šume 36,7%, srednje šume 35,6% i panjače 22,7%. . Iz ovih se podataka vidi, da preko polovine šumske površine zauzimaju srednje šume i panjače. Velike površine tih šuma utjecale su i na uzgojne metode u francuskom šumarstvu. Godišnja proizvodnja tehničkog drva iznosi 7—8 mil. m3 i ogrjevnog 14—15 mil. m3. Prosječni godišnji prirast po ha iznosi 2,5 m3. 315 I |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 38 <-- 38 --> PDF |
NEKI PRINCIPI I METODE FRANCUSKOG UZGAJANJA ŠUMA Na početku izneseni podaci o listopadnim hrastovima odnose se uglavnom na hrast kitnjak. Visokih šuma hrasta lužnjaka ima na većoj površini samo oko rijeke Adour. Cilj gospodarenja u visokim regularnim šumama općenito je uzgoj stabala krupnijih dimenzija, a to se naročito odnosi na hrast. Ovakvi zahtjevi nužno povlače za sobom i dugačke ophodnje. Tako je ophodnja za šumu Moladier i Bagnolet (hrast kitnjak, bukva i grab, od kojih zadnje dvije vrste čine podstojnu etažu) 240 godina, za šumu Darney za hrast kitnjak 240 godina, a za bukvu 160 godina. Ovako dugačke ophodnje imaju svrhu, da se dobije drvo jakih dimenzija, uskih i pravilnih godova. Prema tome usklađen je i način uzgoja. U tim sastojinama provodile su se niske prorjede. Na jedinici površine na koncu ophodnje dobio se veći broj stabala, ali sa slabijim debljinskim prirastom. Intervencija šumara kod niskih prorjeda skoro je pasivna. Pomlađivanje se u principu vrši prirodnim putem, t. j . putem oplodnih sječa. Važno je napomenuti, da se oplodne sječe izvode s dosta elastičnosti u pogledu intenziteta i trajanja pomladnog razdoblja. Ta elastičnost vrlo dobro pogoduje prirodnoj obnovi šuma, jer se faze oplodnih sjekova prilagođuju godini uroda sjemenom i potrebnoj zaštiti pomlatka. Velika se važnost polaže njezi pomlatka i mladika. Još prije dovršnog sijeka odstranjuje se korov, loš predrast, izbojci iz panja, kao i nepoželjne vrste drveća, koje u mladosti brzo rastu i smetaju razvoju glavnih vrsta drveća. Na taj način nastoji se zaštiti pomladak glavnih vrsta od manje interesantnih vrsta drveća, grmlja i izbojaka iz panjeva. Ovi se radovi vrše energično i prema potrebi, često i više puta godišnje. Nakon nekoliko godina starosti pomlatka, u slučaju jake međusobne konkurencije stabalaca ili prevelikog broja loših stabalaca, intervenira se na taj način, što se vrši prorezivanje u gustom pomlatku, ili se kod velikog broja loših stabala uklanja njihov stanoviti broj. Međutim, ti se radovi najčešće vrše kad je pomladak visok oko 1 m, iako je već tada u gustom sklopu propao jedan dio lijepih stabalaca. Kad je sastojina u dobi krupnijeg mladika, dobro sklopljena, a sastoji se od poželjnih vrsta i individua, pristupa se t. zv. čišćenju sastojina. U to vrijeme je u toku intenzivno prirodno izlučivanje stabalaca, a kod čišćenja pomaže se najboljima, omogućujući njihovim krošnjama dovoljan priliv svijetla. Prorjede imaju prvenstveno uzgojni karakter, a u drugom redu one daju materijal, koji se može unovčiti, t. j . kod njih je — iako sporedno — naglašen ekonomski karakter. U Francuskoj se pod njegom sastojina u vidu čišćenja smatra sječa stabalaca u onoj dobi i takvih dimenzija, kada se takav materijal ne može unovčiti. Prema tome zahvati u obliku čišćenja ili prorjeda ovise o komunikacijama, blizini naselja i potražnji´sitnog drvnog materijala. Kod njege sastojine prorjedom dobiva se sječom takav materijal, koji se može unovčiti. Kod provođenja prorjeda u praksi uvažavaju se slijedeći principi: 1. Bez obzira na etažu odstranjuju se suha i bolesna stabalca i stabla, kao i ona, za koje se smatra, da će se osušiti do naredne prorjede. 2. U dominantnoj etaži vodi se računa o najboljim stabalcima i stablima osiguravajući njihovim: krošnjama dovoljno svijetla. Odstranjuju se |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 39 <-- 39 --> PDF |
stabla kratkog debla, uskih ili prevelikih krošanja, zimotrena i druga stabla, koja su takva izgleda, da se od njih u budućnosti ne očekuje vrijedno tehničko drvo. Krošnje stabala oslobađaju se postepeno. Time se izbjegava stvaranje nejednoliko širokih godova. Takvi godovi umanjuju kvalitetu drveta. U mješovitim sastojinama vodi se računa o biološkim svojstvima svake vrste. Prema zahtjevima na svijetlo pojedinih vrsta drveća usklađuje se intenzitet. 3. U donjoj etaži uklanjaju se ombrofilne vrste, jer njihove krošnje ugrožavaju krošnje heliofilnih vrsta u dominantnoj etaži. Izuzetak se čini tamo, gdje su takva stabla potrebna za zaštitu tla (na zaštitnim terenima i degradiranim tlima). Podstojna se etaža respektira. U prošlosti su se vršile uglavnom niske prorjede, a kasnije se prešlo i na provođenje jakih visokih pro rjeđa. Međutim danas se u Francuskoj sve više provode mješovite prorjede. U postojećim čistim hrastovim sastojinama provodi se u dobi od cea 40—50 godina pro rjeđa s jačim intenzitetom. Poslije takve prorjede unosi se bukva i grab podsađivanjem na odgovarajućim staništima, sa svrhom da se stvori podstojna etaža. U toj dobi prsni promjer iznosi 15—18 cm. Na taj se način želi postići, da urasle grane ostanu unutar tog promjera. Bukva ili grab vrše zasjenjivanje donjeg dijela debla i tako sprečavaju nastajanje novih i sušenje postojećih grana. Interesantni su zaključci stvoreni na temelju zapažanja u Vogezima (Region de Bitsch) o načinu prorjeđivanja sastojina običnog bora (Pinus silvestris L.) obzirom na truljenje i otpadanje grana. Na temelju dugih opservacija pokazalo se, da se u takvim sastojinama s podstojnom bukvom ne pospješuje prirodno čišćenje borovih debala, jer bor u takvim sastojinama razvija jake grane, koje kasno odumiru. Smatra se, da je uzrok tome što u jesen poslije padanja lišća s bukovih stabala bor još ponešto vegetira, a to omogućuje, da se donje grane na stablima drže dugo na životu. Za odumiranje grana bora treba mnogo zasjene. Zasjenjivanje čini, da su grane malog promjera, a to se postizava gustim monokulturama bora. Za favoriziranje razvoja gljiva, koje izazivaju truljenje i otpadanje grana, treba dosta svijetla, topline i vlage. To znači, da sastojina bora treba da bude vrlo gusta do dobi kad stabla završe svoj maksimalni prirast u visinu i kad je prsni promjer manji od 20 cm, i to radi toga, što vrijedno tehničko drvo bora smije imati urasle grane u deblu do 20 cm promjera. To je doba od oko 35 godina. Razlika od nekoliko godina ovisi o bonitetu staništa. Iza prve prorjede, koja se provodi jakim intenzitetom, u sastojini ima dovoljno svijetla za razvoj gljiva koje prouzrokuju trulenje i otpadanje grana. Nekoliko godina kasnije ili poslije druge prorjede, kad su grane otpale, unosi se bukva u svrhu podizanja podstojne etaže, koja ima svrhu da zaštiti tlo, umanji opasnost od požara, raznih bolesti i šteta uzrokovanih atmosferijama. Iz ovog je primjera vidljivo, da se važnost polaže prvenstveno na ekonomske momente, dok se tek kasnije nastoji stvoriti prirodna ravnoteža unošenjem listača u borove sastojine. Na vapnenastim brežuljcima Provence velike površine zauzimaju sastojine alepskog bora, bilo čiste, bilo s podstojnom oštrikom ili crnikom. Alepski bor dosiže 30—35 cm prsnog promjera, rijetko više, a to odgovara starosti od 50—80 godina. S alepskim borom dugo se gospodarilo na |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 40 <-- 40 --> PDF |
taj način, da sü se ostavljali samo sjemenjaci, koji bi sjemenom zasijali okolinu. Međutim, ovi su sjemenjaci radi plitkog korijenja dosta stradavali od vjetroizvala, a s druge strane stvaranje jednolikih mladih sastojina povećavalo je opasnost od požara. U novije vrijeme prelazi se na pomlađivanje u krugovima. Krug je obično promjera 1—2 visine sastojine. Na taj se način formira grupimična preborna šuma i smanjuje se razorna moć požara. Preborn e šum e obično obiluju drvnim zalihama, ali je malo tipičnih prebornih sastojina. Najčešći su prelazi oblici između regularnih visokih i prebornih sastojina. U nekim sastojinama u Centralnom Masiva (Foret de 1´Assise, Foret syndicate d´Aubusson) pomlađenje jele je lakše i bolje, gdje je u smjesi s bukvom. Ovdje se poduzimaju potrebne mjere, da se bukva sačuva, jer je ova u tim šumama skoro nestala. Nasuprot tome u nekim prebornim sasto jinama u Vogezima, gdje je bukva obilnije zastupana, vrlo se često mora kod pomlađivanja sastojina i njege pomlatka i mla^ dika pomagati jeli na račun bukve. Slični se problemi javljaju kod nas u našim prebornim šumama. Francuska je zemlja, gdje srednj e šum e zapremaju više od % šumske površine. Ovaj način gospodarenja pogodovao je privatnim posjednicima šuma, jer se u takvim sasto jinama proizvodi i ogrevno i tehničko drvo. Nadstojna stabla prirašćuju mnogo brže u debljinu, te se građevno drvo dobije u kraćem vremenu nego u visokim sastojinama. Gospodarenje je elastično i vrlo se lako prilagođuje potrebama na drvu, a s tim u vezi i financijskim momentima. Sastojine srednjih šuma redovito tvori više vrsti drveća. Kao nadstojno drveće najrašireniji je hrast kitnjak, manje lužnjak, a zatim bukva i ponešto kesten. Podstojne vrste su redovito one, koje dobro tjeraju izbojke iz panja, kao što su hrast, grab, kesten i joha, kao i neke vrste, kojih sjeme vjetar lako raznosi, te se na taj način pojavljuju u srednjim šumama (javor, jasika, breza i t. d.). Međutim te šume ne daju vrijedno tehničko drvo, i u Francuskoj se vrlo mnogo primjenjuje konverzija, t. j . pretvaranje srednjih u visoke šume. Ovo se naročito odnosi na državne šume. Konverzija´ se svodi uglavnom na slijedeće: 1. Kod zadnje sječe podstojnog drveća ostavlja se veliki broj stabala iz sjemena za nadstojna stabla. Zadnja ophodnja podstojnog drveća se produži, da bi kod njihove sječe imala što manju izbojnu snagu iz panja, a stabla nadstojnog drveća da budu u dobi kad mogu dobro roditi sjemenom. 2. U takvoj starijoj sasto j ini izbo jaka iz panjeva vrši se prorjeda, koja ima svrhu da se što bolje pripremi tlo za naplodnju, a brojna nadstojna stabla svojim zasjenjivanjem priječe razvoj izbo jaka iz panja. 3. Nakon određenog vremena, koje ovisi o vrsti drveća i boniteta staništa, izvode se normalno pripremni i naplodni si jek, da bi se nadstojna stabla pripremila za što bolju fruktifikaciju. 4. Od pojave pomlatka pa sve do časa, kad se mlada sastojina sklopi, vrši se intenzivna njega. Ta klasična metoda pretvorbe srednjih šuma u visoke šume dugotrajna je i skupa. Takva izmjena uzgojnog oblika u bukovim sastojinama i sastojinama kitnjaka, kao nađstojnih stabala, gotovo je uvijek uspješna, dok za lužnjak u većini slučajeva ne daje zadovoljavajuće rezultate. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 41 <-- 41 --> PDF |
U novije vrijeme ima među francuskim šumarima mnogo pristalica. t. zv. direktne metode konverzije srednjih šuma u vifioke. To se provodi na taj način, da se posijeku sva podstojna stabla, odnosno stabla iz panja, i Šumarska kuća u Assise-u. La maison forestiere ä l´Assise Photo: O. Pagenstert unose se biljke četinjača (enresinement) ili općenito druge vrste drveća, nego što su nadstojna stabla sa svrhom, da se podigne kvaliteta budućih sastojina (enrichissement). Taj sijek vrši se redovito u godini punog uroda y I !{! unošenje jele na okruge u bukovoj sastojini državne šume Assise. »Enresinement« dans la Foret domaniale de TAssisse. Photo: G. Pagenstert sjemenom. Sjemenjaci dobro zasiju površinu u svojoj okolini, a ostali se dio umjetno pošumi. Ovaj način izmjene uzgojnog oblika izgleda samo prividno skuplji od klasične metode, jer u kratkom roku treba uložiti veći kapital u pretvorbu srednjih šuma u visoke. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Panjač e su rasprostranjene u Francuskoj u krajevima s blagom klimom i na manjim nadmorskim visinama. Na zapadu i jugu Francuske ima ih najviše, a na sjeveru i sjeveroistoku daleko manje. Kako je spomenuto one zapremaju oko 23% šumske površine, što vidno utječe na nisku proizvodnju drvne mase francuskih šuma. Panjače tvore najčešće kitnjak, lužnjak, manje grab, kesten i lipa. Na području Mediterana i Submediterana čine ih crnika i medunać. Bukove panjače nalaze se u prigorju i s njima se preborno gospodarilo, t. j . sjekla su se samo ona stabla, koja su postigla određene dimenzije (taillis furete). Ovaj način gospodarenja danas se skoro potpuno napušta. Ophodnja panjača je relativno mala. Na zapadu i jugu, napose u izrazito poljoprivrednim krajevima, gdje se upotrebljava sitno ogrjevno drvo, ophodnja se kreće od 8—12 godina. U srednjem dijelu Sjeverne Francuske ona najčešće iznosi 20—30 godina. U nižim predjelima Mediterana, koji su bliže moru, vrlo je proširen na vapnenastim tlima alepski bor (Pinus halepensis Mill.) s podstojnom oštrikom (Quercus coccifera L.) Na svježijim staništima tvori alepskom boru podstojnu etažu crnika (Quercus ilex L.) koja je na padinama mediteranskih brda daleko obilnija. Uništenjem takvih šuma požarom ili prekomjernim sječama formira se na vapnenastim tlima grmolika šumska vegetacija koju Francuzi zovu garig, (Garrigue), a na silikatnim tlima takvu vegetaciju zovu makija. Na padinama mediteranskih brda s crnikom se javlja i medunac (Quercus lanuginosa Thuill.), a zatim maklen (Acer monspessulanum L.), mukinja, (Sorbus aria Cr.) crni jasen (Fraxinus ornus L.), crni grab (Ostrya carpinifolia Scop.) i dr. Pošumljivanje i obnova šuma umjetnim putem. Goleme površine ogoljelog zemljišta pošumljivane su od pedesetih godina prošlog stoljeća umjetnim putem. To su Landes-i u Cascogni, Sologne u dolini rijeke Loire i Centralni Masiv. Površine u Landes-ima i Sologni za |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 43 <-- 43 --> PDF |
premaju oko 1 milion ha. Landes-i su podignuti pošumljivanjem primorskog bora (Pinus pinaster Sol.). To su gotovo u cijelosti monokulture. Primorski bor dobro podnosi tamošnju oceansku klimu i siromašna suha tla. U mladosti brzo prirašcuje u visinu i radi toga lako izbjegne štetan upliv korova. U dobi od 20. godina već daje rudničko drvo, a u dobi od 25 godina podesan je za smolarenje. Sva ta pošumljivanja vrše se sjetvom. Prije toga potrebno je samo spaliti travu i izvršiti grubu obradu zemljišta. Postojeće sastojine primorskog bora prirodno se pomlađuju čistom sječom u prugama. Uspjeh je obično vrlo dobar. Podrivač s traktorskom vučom u upotrebi poslije skidanja travnatog pokrova. Pouilleuse ä traction mecanique en action. Photo: G. Pagenstert Zbog oštrih zima, koje uzrokuju propadanje primorskog bora, uzgaja se na platou Sologne obični bor (Pinus silvestris L.) Kulture se osnivaju sadnjom biljaka. On raste sporije u mladosti i troškovi podizanja njegovih kultura su veći. U Centralnom Masivu uvjeti za pošumljivanje mnogo su teži zbog surove klime i skeletnih tala. U predjelu Aiougal započeta su velika pošumljivanja već početkom druge polovine devetnaestog vijeka. Zbog ekstremno suhih ljeta, radi čega propada do 50% sadnica, jedna te ista površina posumljuje se dva puta. Taj kraj bio je nekada pod šumom, a brojna stada ovaca i koza u prošlosti dovela su do nestanka tih šuma. Na lošim tlima pošumljivalo se kukastim planinskim borom (Pinus montana var. uncinata Willk.) ili korzičkim crnim borom (Pinus laricio var. corsicana Loud.) a u višim predjelima limbom (Pinus cembra L.). Korzički crni bor |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 44 <-- 44 --> PDF |
upotrebljava se za pošumljivanje terena, koji su prilično sterilni i isušeni vjetrom. Jednako se upotrebljava i na dekalcificiranim tlima. Na bogatijim tlima i odgovarajućim ekspozicijama pošumljivalo se jelom, smrekom, Motorna bušilica š ručnim pritiskivačem za pravljenje jamica za sadnju. Mototarriere ä comande ä main servant ä faire des potets dans le sol pour y mettre de jeunes plantes. Photo: G. Pagenstert bukvom, arišem i običnim borom. Jela i smreka općenito su unošene u već podignute kulture bora i ariša, kojim osiguravaju izvjesnu zasjenu. Bukva i jela prirodno se dobro pomlađuju i tvore definitivnu šumu, dok su bor Bušilica « traktorskim pogonom i vučom za pravljenje jamica za sađ* nju. Polyculteur ä tarriere pour la formation de trous destines aux plantations d´arbres Photo: G. Pogrenstert i ariš samo pionirske (prelazne) vrste. Radovi na pošumljivanju u ovom masivu skoro su završeni. Kod osnivanja kultura običnog bora opazilo se u Vogezima, gdje je tlo pjeskovito i propusno, da za proizvodnju borovine daje najbolje rezul |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 45 <-- 45 --> PDF |
tate sadnja s cea 20.000 sadnica po ha. Ta količina sadnica po ha može biti manja ili veća za cea 5.000 sadnica, što ovisi o terenima i kvaliteti tla. Podizanje borovih kultura vrši se sjetvom sjemena, a još više sadnjom jednogodišnjih borovih biljaka. Ako se za sadnju upotrebljavaju starije biljke, one mnogo transpiriraju i propadaju zbog isušenja tla. Obrada tla većinom je mehanizirana. Pravljenje jamica za sadnju vrši se pomoću raznih motornih bušilica. TEHNIKA UZGAJANJA TOPOLA U modernom razvoju tehnike masivno se drvo sve više zamjenjuje materijalom od drvnih sastojaka kod raznih konstrukcija, alata, pa čak i kod izrade pokućtva. Međutim upotreba drva osvaja nova područja. Razvila se industrija vezanih ploča, lake ambalaže, drvnih vlakanaca, a napose industrija papira, za koju trebaju goleme mase drva. Može se reći, da je drvo zauzelo važno mjesto u modernoj kemijskoj industriji. Ovakav razvoj tehnike ukazuje na veliki interes za što´ bržom proizvodnjom drvne mase. Jedno od rješenja za uzgoj vrsta brzog rasta daju topole. S druge strane topole se uglavnom uzgajaju na takvim terenima, koji se ne mogu koristiti u poljoprivredne svrhe (plavljeni tereni uz rijeke i potoke, tereni uz puteve, kanale i t. d.). Ovo je uočeno u Francuskoj prije dugo vremena, i Francuzi su pristupili uzgoju topola na širokoj osnovi. Kod uzgoja topola u Francuskoj naročito se obraća pažnja na izbo r tla, izbor podesnih topola, način i gustoću sadnje, te uzdržavanje i njegu kultura. Tlo treba da je dovoljno duboko, lako, porozno, svježe i ocjedito. Treba da ima dovoljno vode, ali da ona ne stagnira. Idealni tereni su uz rijeke, s aluvijalnim nanosima najmanje 1—2m debljine. Periodičke poplave su vrlo povoljne, jer talože mulj bogat hranivima. Topole uspijevaju i na kompaktnijim tlima. U tom slučaju nivo podzemne vode ljeti može pasti dosta nisko. Na tim terenima je prirast mnogo slabiji, a rentabilitet u tom slučaju dolazi u pitanje. Topole se ne sade na tresetnim i nedreniranim tlima, jer se korijenje zagušuje zbog pomanjkanja kisika koji apsorbiraju organske materije u tresetištu. Ne sade se ni na jkompaktnim tlima, a i sto tako ni na nehomogenim tlima, koja dolaze na 0.5—lm dubine, jer se korijenje ne može dublje razvijati i doprijeti do najniže vode. Jasno, da razne topole imaju različite zahtjeve, ali općenito u gornjim okvirima. Populus euramericana f. robusta može se uzgajati na relativno suhom tlu, koje ne odgovara na pr. za P. e. f. serotina. Kod izbora topole važna je pored svojstva tla i klima. Tako P. e» f. virginiana podnosi hladniju klimu, dok je P. deltoides f. carolinensis osjetljiva na zimu. P. e. f. robusta obično se ne uzgaja radi krhkosti krošnje u krajevima, gdje đuvaju jaki vjetrovi, dok će se na pr. uzgajati tamo, gdje rak napada P. e. f. regenerata a nju ne. Redovno se odabire takva topola, koja će imati veliki prirast i dati drvo dobre kvalitete. Znači, treba voditi računa i o kvaliteti drva, a ne samo o proizvodnji drvne mase. P. e. f. robusta ima pravno a P. e. f. virginiana ima krivo deblo. Međutim u Francuskoj se P. e. f. robusta manje upotrebljava za ljuštenje. Kod uzgoja topola od velike je važnosti njihov odnos prema staništu. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Kod osnivanja topolika dokazano je eksperimentima, da sadnju treba izvršiti isključivo sadnicama uzgojenim iz reznica, a nikako direktno reznicama. Sadnice se uzgajaju u rasadnicima i sade se na određenim terenima u dobi od 2—3 godine. Ta su stabalca visoka 3—4 m. Da se dobije što bolje razvijen korjenov sistem, upotrebljava se za sadnju sadnica, koja ima 2-god. korijen i 1-god. izbojak. Na vlažnijim tlima može se upotrebiti za sadnju topola motka. Takav način sadnje također daje dobre rezultate. Poželjno je, da se oko zasađene topole napravi humak najmanje 40 cm promjera i isto toliko visine. On ima svrhu, da zaštiti sadnicu od rasklimavanja vjetrom, da omogući razvoj korijenja izvan nivoa podzemne vode i u što prozračnijem tlu, da umanji konkurenciju korova i da ljeti sprečava isušenje tla oko korijenja. Za vrijeme prvih godina dobro je odstranjivati korov i okopati tlo. Okapanje ima za svrhu prekidanje kapilara. Na taj se način sprečava isparivanje vode iz tla. Gdje postoji opasnost oštećenja od divljači ili od stoke, sadnice se ograđuju mrežastom žicom. Jedno od najhitnijih pitanja kod sadnje je razmak između stabalaca. Topole imaju veliki zahtjev na prostor, t. j . oko 50 m2 najmanje, ako se žele postići dimenzije, koje daju maksimalnu vrijednost topolo vine. Znači, da bi se po ha maksimalno sadilo 200 sadnica. Ovome bi odgovarao razmak 7 X 7 m i veći. Pokusima je ustanovljeno, da se kod sadnje 400 sadnica po ha prirast umanjuje poslije desete godine. Naravno da takva sadnja stoji i dvostruko više. U dolini Marne gdje »Virginiana« ima veći prirast od »robuste«, »robusta« sađena u razmacima 8 X 8 m ima prsni promjer u 21. godini 47,8 cm, a »virginiana« sađena u razmacima 7 X 7 m, a istom starošću ima prsni promjer 44,7 cm. Drvna masa po ha približno je ista, ali vrijednost drvne mase veća je kod sadnje u većim razmacima, jer kod takve se sadnje dobije tehničko drvo jačih dimenzija. Napose je podesan veći razmak kod osnivanja kultura duže ophodnje. Kod sadnje u liniji duž rijeke, potoka, granica, pašnjaka, puteva i si. razmak može biti i manji, ali ne smije biti ispod 5 m. Unošenjem topola u sastojine jasena i brijesta poboljšava se vriejdnost takvih sastojina. Na bogatim tlima među redove topola sadi se joha kao podstojna etaža, koja ima svrhu da poboljša tlo i utječe na prirodno čišćenje od grana. Eksperimenti i iskustva pokazali su, da je obrada tla rentabilna u prvim godinama postojanja kulture, bilo na cijeloj površini, bilo oko svake topole s približnim promjerom projekcije krošnje. Nedaleko Noyon-a na pokusnim plohama tvornice žigica iz Saintines-a, gdje su sađene P. e. f. regenerata, P. e. f.robusta i P. đeltoides f. virginiana u razmacima 7.X 5 m, a tlo je obrađivao na cijeloj površini, postignute su slijedeće prosj ečne dimenzij e: Dob 5 godina (1951. god.) srednji prsni promjer 10,7 cm Dob 6 godina (1952. god.) srednji prsni promjer 12,8 cm Dob 7 godina (1953. god.) srednji prsni promjer 15,0 cm Na neobrađivanom tlu iste topole imale su slijedeće promjere: Dob 5 godina (1951. god.) srednji prsni promjer 8,0 cm Dob 6 godina (1952. god.) srednji prsni promjer 10,0 cm Dob 7 godina (1953. god.) srednji prsni promjer 12,2 cm |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 47 <-- 47 --> PDF |
Već iz ovog primjera vidljiva je prednost obrađivanja tla u prvim godinama života kulture, te je lako izračunati njegovu rentabilnost. Između 6 i 7 god. prirast u debljinu je već izjednačen. Drugi vid njege topola, koji se odnosi naročito na kvalitetu proizvedene drvne mase, sastoji se u obrezivanju stabalaca. Napose je ovo vlažno kod uzgoja topola za ljuštenje. Rezanjem grana treba započeti od najranije mladosti. Do cea 15 godina starosti režu se grane do polovine totalne visine stabla, a kasnije do 2/s visine stabla. Najbolje je, da se režu grane, dok nisu deblje od 5 cm. Rez treba da je gladak i tik uz deblo. Za rezanje grana na većoj visini služi se laganim ljestvama ili švicarskim penjalicama, koje ne oštećuju stablo. Za rezanje grana na većoj visini služi se također i pilama na 4 m dugačkom aluminijskom dršku. Kultura topola stara 7 godina u okolici Noyona Tlo nije obrađivano. Razmak sadnje 7 x 5 m. Le peupleraie, ä 7 ans, aux environs de Noyon. Le sol *´: ii n´etait pas entretenu. L´espacement ä 7 x 5 m. Photo: Irfcg. Vučetić T-y Rak na topolama uzrokovan bakterijama (Chancre suitant) napada ozbiljno jedino P. e. f. regenerata, tako da je njeno kultiviranje zabranjeno u nekim pokrajinama Francuske. Ustanovljeno je, da je pojava raka uvjetovana na određenoj topoli, pored ostalih faktora i klimatskim prilikama. Na pr. rak napada »regeneratu« u okolici Noyon-a, »robustu« ne napada. Gljiva Dothichiza populnea čini velike štete na sadnicama i granama, naročito na nepovoljnim staništima i za vrijeme sušnih godina. Ozbiljne štete čini u Francuskoj na topolama bijela imela (Viscum album), koja je vrlo raširena. U Francuskoj se najviše uzgajaju P. e. f. regenerata P. e. f. robusta, P. e. f. serotina de Champagne, P. e. f. serotina du Poitou, P. deltoides f. angulata, P. e. f. carolinensis, P. e. f. virginiana, a druge forme u daleko manjoj mjeri. U vezi s uzgojem topola u Francuskoj se održavaju redoviti regionalni kongresi za topole. Ti kongresi predstavljaju skup interesenata od uzgaji |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 48 <-- 48 --> PDF |
vača do konzumenata topolovine. Takvi kongresi od velike su koristi, jer predstavnici prerađivačke industrije i potrošači topolovine svojim iskustvima ukazuju na tehničke griješke pojedinih topola, kao i na griješke uzrokovane eventualno metodom uzgoja. Uzgajivači uzajamnim izmjenama iskustva o pojedinim pitanjima tehnike uzgajanja topola ukazuju na mogućnosti izbjegavanja takvih griješaka i daju sugestije za uzgoj takvih topola, koje će biti najpogodnije na određenom staništu. S tim u vezi je i pitanje rentabiliteta, koje je od vrlo velikog značenja za uzgajivače topola — kako za privatnike tako i za državni sektor i sektor pod državnim nad: : :: 1 Lij evo-A gauche: Populus deltoide» f. virginiana. Desno u redu-A droite: Populus euramericana f. rabusta. . v .; , : Okolica Bignicourt-sur-Marne. Les environs de Bignicourt-sur-Marne. Photo: Ing. Vučetie zorom. Bogata tradicija i široka zainteresiranost za uzgoj topola u Francuskoj dala je uz ovaj način rada vidne rezultate. Danas u Francuskoj topolici zapremaju površinu od cea 100.000 ha. Većina ih se nalazi na privatnom zemljištu. Drvoredi topola uz rijeke, potoke, kanale i ceste vrlo su česta, može se reći, skoro redovita pojava. Na taj se način maksimalno iskorišćuje zemljište. Možemo napomenuti, da je uzgoj topola u Francuskoj bliži poljoprivredi i hortikulturi, nego šumarstvu. To nije slučajno obzirom na upotrebu topolovine, razmnažanje topola, zahtjeve na mineralna hraniva, vodu, životni prostor i brzinu njezina rasta. Ovaj način izmjene iskustava i propagande uzgajanja topola zaslužuje, da se detaljnije prouči i da se u odgovarajućoj formi primjeni na naše prilike i da se na široj bazi sistematski provodi. 326 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 49 <-- 49 --> PDF |
KOLEKCIONI I ŠUMSKI ARBORETUMI Arboretumi općenito služe za istraživanje uspijevanja vrsta drveća i grmlja domaćih i stranih provenijencija, koje bi mogle biti od interesa za introdukciju kod pošumljivanja. Važni su, jer daju dragocjene podatke u vezi s introdukcijom, a napose obzirom na aklimatizaciju, prirast, kvalitetu drva i otpornost na bolesti raznih vrsta drveća. Postoje kolekcioni i šumski arboretumi. Kolekcioni arboretumi služe za botanički studij pojedinih vrsta drveća, naročito stranih. U njima se prikupljaju podaci o biološkim svojstvima, proizvodnji drvne mase, kvalitete drva, i t. d. u određenim ekološkim uvjetima. Pojedina se vrsj; uzgaja kao soliter ili u manjim grupama. Na temelju mjerenja i zapažanja dobivaju se podaci o vrijednosti i upotrebljivosti dotične vrste u šumarske ili hortikulturne svrhe. šumski arboretum služi za specijalni studij samo onih vrsta, koje su u kolekcionom arboretumu pokazale, da mogu imati praktični interes za šumarstvo. Takve vrste sade se na površinama, koje čine manje sastojine. Arboretumi u kojima se proučavaju topole nazivaju se u Francuskoj populetumi. Kultiviranje topola u Francuskoj staro je oko 50 godina. 1905 godine francuski dendrolog Dođe objavio je studiju o determiniranju i kultiviranju svih topola, koje su se mogle sabrati. Poslije Prvog svjetskog rata Regnier, Guinier i Meum´er poduzeli su sistematski studij o topolama i njihovu uzgajanju, što je dovelo do osnutka Nacionalne komisije za topole. Komisija je povjerila provođenje pokusa Stanici za šumarska istraživanja. Eksperimenti se u Francuskoj vrše putem regionalnih populetuma, koji se podižu na principu šumskih arboretuma. Ovi populetumi postavljeni su u svim većim bazenima, gdje uzgoj topola ima izvjesnu važnost. Jedan od takvih populetuma je Populetum National de Vineuil. Populetum je podijeljen na više površina, od kojih svaka ima posebnu ulogu. Kolekcioni arboretum ima višestruku svrhu. U njem se prikuplja i čuva najveći mogući broj interesantnih klonova, osobito malo poznatih vrsta ili forma, koje bi mogle poslužiti za stvaranje novih hibrida. Ovdje se vrše komparativna opažanja između raznih klonova obzirom na morfologii u, početak listanja, cvjetanje i spol. U njem se vrše opažanja obzirom na uspijevanje i prirast novih klonova u odnosu na udomaćene topole u Francuskoj, i u koliko se pokažu dobri, nastave se ispitivanja u šumskom arboretumu. šumski arboretum u Vineuil-u je namijenjen za komparativna proučavanja uspijevanja onih klonova, za koje se smatra, da su od interesa za određeno područje (u konkretnom slučaju u ovom populetumu za područje u dolini Loire). Pokusne plohe služe za proučavanje utjecaja raznih faktora na uspijevanje topola, kao što su razmak sadnje, obrada zemljišta, gnojenje, podstojna etaža, te odstranjenje grana prema različitim metodama. U tom populetumu rasadnik služi samo za proizvodnju sadnica uzgojenih iz reznica u svrhu pokusa. Za proizvodnju reznica garantiranog pori 327 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 50 <-- 50 --> PDF |
jekla postoji matičnjak, koji je osnovan u razmacima između redova 1 m, a između reznica 0.5 m. Veći razmaci su se pokazali loši, jer daju za tajpopuletum predebele reznice. Arboretum u Barres-u jedan je od najpoznatijih arboretuma u svijetu, kako po broju vrsta drveća i grmlja, tako i po mnoštvu pokusa, koji se tamo vrše. Nalazi se 130 km južno od Pariza. Danas on zaprema površinu od 283 ha. Od toga otpada 123 ha na zemljište koje služi u poljoprivredne svrhe i zemljište, na kojem se nalaze zgrade. Nadmorska visina je oko 150 m. Klima je prelazna između oceanske i kontinentalne. Srednja godi -´,.»« . * ** res- u. Le peuplementd´Autriche de aux pins laricios Barres. <-*. 1N&* Photo: Ing. Vučetić širja temperatura je 10,03 C (amplituda 16,01 C). Srednje godišnje oborine iznose 688 mm (period 1936—1953. god.). Uloga arboretuma u Barres-u je mnogovrsna. Tu postoje kolekcioni arboreturni za sistematsko tretiranje vrsta, za američke, evropske i mediteranske vrste, za topole i vrste humidnih terena, za azijske vrste, te za razne hortikulturne oblike listača i četinjača u ornamentalne svrhe. Evo nekoliko podataka iz jednog od kolekcionih arboretuma. Podaci se odnose na pojedino stablo. Abies grandis (Lindl.) (starost 74 godine, prsni promjer 126 cm, visina 43 m), Pseudotsuga taxifolia var. viridis Arch, et Gr. (starost 30 god. p. p. 36 cm, visina 18 m), Pseudotsuga taxifolia var. glauca Sehn, (starost 30 god. p. p. 16 cm,-.visina 9 m), Quercus palustris Duroi. (starost 82 god., p. p. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 51 <-- 51 --> PDF |
83cm, visina 20 m), Abies Nordmanniana Sp (starost 82 visina 30 m), P1Cea omorica Pane, starost 67 godina! p. 45 So, visSa 2™ ) U šumskom arboretumu postoje manje sastojine od slijedećih vrsta- Pmus mgra var. calabrica Sch. (1837 god.), Pir L nigra var TorScana ´^»0^^ Vegetativno razmnažanje četinjača cijepljenjem u Barres-u. La multiplication vegetative des coniferes par greffe aux Barres. Photo: G. Pagemstert Loud. (1826 god.), Pmus nigra var. austriaca Asch, et Gr. (1837 ffod ) Quercus palustris (1828 god.), Abies Nordmanniana (1888 god) Abies grandis (1925 god.), Pseudotsuga taxifolia var. viridis (1925 god.)´ Tsuga heterophylla (1939 god.), Thuya gigäntea (1935 god.), Cedrus atlantiX Mam (1926 god.) 1 Acer saccharum Marsh. (1926 god.). Brojevi u zagradi označuju godinu osnivanja kulture. U ovim sastojinama postavila je Stanica za šumske pokuse plohe, koje imaju svrhu, da se dobiju točni podaci 0 prirastu sastojma određenih vrsta drveća (kalabrijski i korzikanski crni bor, kavkaska jela, duglazija i dr.). Osim navedenih arboretuma postoji u Barres-u više ploha, koje su zasađene borom 1 arišem raznih provenijencija radi komparativnih studija raznih klimatskih rasa tih vrsta. 329 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 52 <-- 52 --> PDF |
U Arboretumu ispituju se razni načini sabiranja i spremanja sjemenja, jer tu postoji ogroman broj vrsta drveća i grmlja. Sjeme se sabire pomoću raznih penjalica i posebnih ljestava za sabiranje sjemenja. Za trušenje sjemenja postoji mala trušnica. Godine 1951. sagrađena je u Arboretumu hladna komora za konzerviranje sjemenja, u kojoj se podržava stalna temperatura od + 4° C. Jelovo sjeme, koje razmjerno brzo gubi klijavost, čuvano u hladnoj komori kod konstantne temperature od + 4° C za vrijeme od godine dana, dalo je kod sjetve u rasadniku vrlo dobre rezultate. U Arboretumu postoji rasadnik, u kojem se gotovo svi radovi provode putem mehanizacije. Korov se uništava herbicidima. Za uzgoj sadnica rijetkih vrsta (na pr. eukalipta) postoje posebne instalacije, kao što su staklenici, posebni lonci za uzgoj i presadnju sadnica, zasjenjivači i t. d. U posebnom stakleniku vrše se eksperimenti vegetativnog razmnažanja elitnih stabala četinjača putem cijepljenja i reznica. Ispitivanja se vrše s Picea excelsa, Pseudotsuga taxifolia var. viridis, Abies grandis, Abies Nordmanniana, Abies, cephalonica, Pinus nigra var. calabrica, Sequoia sempervirens i dr. Za ožiljavanje upotrebljavaju se vršni izbojci cea 10 cm dugi. Prije stavljanja u zemlju izbojci se namaču u kemijskim otopinama, da se izazove tjeranje žilica. Vegetativnim razmnažanjem elitnih stabala, bilo zakorjenjivanjem reznica ili cijepljenjem, treba da se dobiju stabla istih genetskih svojstava kao njihov roditelj. Međutim ovaj način razmnažanja moći će se primijeniti u šumarstvu tek onda, kada se dobiju sigurni rezultati za normalan oblik i rast u dužem periodu života. ŠUMSKI FOND Zakonom od 1946. godine osnovan je Nacionalni šumski fond (Le Fonds Forestier National). Potrebna sredstva za fond dobivaju se minimalnim taksama na Sortimente dobivene eksploatacijom šuma i na taksama za pilanske produkte. Šumski fond služi: 1. Za podmirenje troškova obnove šuma putem pošumljivanja. Planom je predviđeno posumljivanje 3—4 miliona ha zemljišta. U prvom periodu od 20—30 godina predviđa se posumljivanje devastiranih površina, uzrokovanih kalamitetima i prekomjernim sječama (700.000 ha), poboljšanje sastava loših panjača, unošenjem vrijednih vrsta drveća (800.000 ha), posumljivanje napuštenih zemljišta (400.000 ha) i podizanje topolika u dolinama rijeka, uz vodotoke i puteve (100.000ha). Godišnji plan iznosi 70—100.000 ha. Posumljivanje ostalih područja predviđeno je u drugom periodu. 2. Za intenziviranje šumskog gospodarenja izgradnjom cesta za prorjeđivanje sastojina na teško pristupačnim terenima i mehanizacijom raznih radova u šumarstvu. 3. Za zaštitu šuma od požara, insekata i raznih bolesti. 4. Za čuvanje proizvodnosti šuma. Šumskim fondom mogu se koristiti sve kategorije vlasnika šuma. Pomoć se sastoji u slijedećem: |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 53 <-- 53 --> PDF |
a) Subvencija u novcu, koja može iznositi do 50% troškova s najvećom svotom od 100.000 franaka. b) Subvencija u naturi (sadnice i sjeme iz državnih rasadnika i trušnica). c) Zajmovi u obliku ugovora za izvršenje određenih radova od strane Uprave za šumarstvo. d) Zajmovi u novcu. Šumskim fondom koristi se i Stanica za šumska istraživanja u Nancy-u, da bi u granicama mogućnosti poboljšala svoje instalacije i centre pokusa. Fondom se nastoji prvenstveno podići proizvodnost francuskih šuma, i zato u njegovom okviru vidno mjesto zauzima plan za melioracije panjača na velikim površinama i osnivanje topolika. ZAKLJUČAK Na osnovu iznesenih misli u ovom članku mogu se stvoriti slijedeći zaključci: 1. Uzgajanje šuma u Francuskoj temelji se na bogatoj tradiciji i dugogodišnjim iskustvima. Samo na prvi pogled izgleda konzervativno; međutim, metode uzgajanja šuma prvenstveno se baziraju na ekonomskim momentima i prilagodbi lokalnim ekološkim uvjetima. 2. Više od polovine francuskih šuma Čine srednje šume i panjače. Nastojanja francuskih šumara usmjerena su na pretvorbu tih šuma u visoke. Kod toga se mnogo koristi unošenje vrijednih vrsta drveća brzog rasta u mlade sastojine (enrichissement). Naročito se mnogo unose vrste četinjara na odgovarajućim staništima kod konverzije panjača u visoke šume (enresinement). 3. Uzgoj topola zauzima široke razmjere i velika je zainteresiranost u tom pogledu svih vlasnika koji imaju zemljišta pogodna za uzgoj topola, kao i prerađivača topolovine. U tu svrhu održavaju se redovito regionalni kongresi, na kojima se izmjenjuju iskustva o primjeni najnovijih dostignuća u uzgoju topola, preradi i korišćenju njihova drveta. 4. Formiranjem i radom u kolekcionim i šumskim arboretumima steći će se na bazi naučnih ispitivanja iskustva, koja će biti od koristi kod introdukcije stranih vrsta i primjene najpovoljnijih metoda uzgoja šumskog drveća za pojedine lokalitete. LITERATURA Bibliographie Bard e J.: La conversion directe des taillis sous futaie en futaie, Revue forestiere frangaise, Nancy, 1952. Campredon J. et Villiere A.: Etudes sur le bois de peuplier Robusta, Revue forestiere fnangadse, Nancy, 1954. Guinie r Ph.: Peupliers et Populiculture, Congres Regional du Peuplier, 1951. G u in i er Ph.: Le Question des Peupliers, Congres Regional du Peuplier, 1952. Guinie r Ph.: Peupliers et Populiculture, Congres Regional du Peuplier, 1953. Guinier Ph., Oudin A, Schaeffer L.: Tecnique forestiere (Deuxieme edition), Paris, 1954. Lauffe n burger : Densite des plantations de pins sylvestres en vue de la production des bois de qualite, Revue forestiere francaise, Nancy, 1952. L. S.: L´eclaircie forte de Bregentved, Revue forestiere frangaise, Nancy, 1952. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1955 str. 54 <-- 54 --> PDF |
Pe r r in H.: Šume i šumarstvo Francuske, »Šumarski list«, Zagreb 1932. Perri n H.: Principi i metode francuske silvikulture, »Šumarski list«, Zagreb 1932. Perri n H.: Pošuljavanje ti restauracija planina, »Šumarski list«, Zagreb 1932. Perri n H.: Francuske mediteranske šume, »Šumarski list«, Zagreb 1932. Perri n H.: Sylviculture, Tom. I., Nancy 1952. Perri n H.: Sylviculture, Tom. II., Nancy 1954. Pourte t J.: Les repeuplćments artificiels (Deuxieme edition revue et augmentće), Nancy 1931. Pourte t J.: Catalogne des espece ´ cultivees dans l´Arboretum des Barres, Annales de l´Ecole Nationale des Eaux et Forets et de la Station de Recherches et Experiences, Tome IX, Fase. 2. Nancy 1949. Pourte t J. et Turpi n P.: Catalogue des especes cultivees dans l´Arboretum des Barres, Annales de l´Ecole Nationale des Eaux et Forets et de la Station de Recherches et Experiences, Tome IX, Fase. 1, (Deuxieme edition revue et augnientee), Nancy 1954. Pourte t J.: Notions gćnerales sur les Peupliers, Conges Regional du Peuplier, 1952. S i 1 vy - L e 1 i g o i s: La foret productive, RFF, Nancy 1992. S i 1 v y - L e 1 i g o i s: La futaie par bouquets, RFF, Nancy 1953. J. de Vaissiere : Le Fonds Forestier National, RFF, Nancy 1952. V e n e t J.: La foret domantiale de Haye, Notice sur les 4e et 8e series de futaie, Ecole Nationale des Eaux et Forets, Nancy 1951. RLSUME Dans cet article l´auteur expose quelques-unes des impressions personnelles sur les principes et les methodes de la sylviculture francaise, puis la technique de la culture des peupliers. II fait aussi les descriptions des arboretums de collection et des arboretums forestiers, ainsi que du role du Fonds Forestier National. L´annee derniere, comme boursier de la FAO, au cours de son sejour en France ä l´Ecole Nationale des Eaux et Forets, l´auteur a eu l´occasion de visiter im grand nombre de forets grace ä la bienveillance de M. Silvy-Leligois, professeur de la sylviculture ä l´E. N. des E. et F. En compagnie de M. Pourtet, professeur ä l´E. N. des E. et F., il lui etait aussi possible de visiter nombreuses peupleraies. |