DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1955 str. 46     <-- 46 -->        PDF

Saradnici instituta g. M. L, Selfoo i g. R. F. Blaumquist upoznali su nas sa
vrstama ljepila i njihovom upotrebom. Dalje su nam bila održana predavanja o pločama
vlaknaticama, pričvršćivanju papira na furnir, plastičnim materijalima od papira,
kao i niz drugih predavanja, koja su nam dala sliku savremene drvno-industrijske
proizvodnje u SAD.


Posjet Madisonu »bio je za nas od vrlo velike važnosti i koristi, no nažalost plan
puta nije dozvoljavao dulji boravak.


Na daljnjem programu našega puta bio je Washington, glavni grad S. A. D.
Boravak od tjedan dana omogućio nam je, da upoznamo Washington, da posjetimo
niz važnih ustanova, gdje su nam održana predavanja na razne teme, kao na pr. zadatak
i rad radničkih sindikata, sistem državnog planiranja, mjere za sprečavanje
povreda i nesreća pri radu,te zadatak rada organizacije F. O. A. i t. d.


9. XII. primio nas je naš ambasador u Washingtonu drug Leo Mates.
Najvažnija država, koju smo posjetili, bila je Virginia. U predgrađu glavnoggrada
Richmunđa nalaze se projektni biro i laboratorij sa minijaturnim pogonom za
proizvodnju ploča iverica (Miller Hofft Inc.). Imali smo priliku, da u tom minijaturnom
pogonu promatramo zaista interesantan tok proizvodnje ploča iverica. Naročito
nas je zainteresirao nacrt jednog pogona, koji se gradi u Inđianapolisu (država
Indiana) sa kapacitetom od 8.500 kg suhe drvne tvari (drvnih otpadaka) dnevno.
Potrebna snaga motora za taj pogon je 120 kWh, a radna je snaga sa svim namještenicima
i upraviteljem pogona 10 ljudi.


Na povratku zadržali smo se u New-Yorku još nekoliko dana i 16. XII. navečer
krenuli avionom za Paris, te vlakom natrag u domovinu.
Ing. Zvonimir Ettinger


UPUTSTVO 13 HONORARNIM SLUŽBENICIMA


U Službenom listu FNRJ br. 1/54. objavljeno je Uputstvo o honorarnim službenicima,
pa ćemo za potrebe prakse iznijeti što ono sadrži.


Prema propisima tog uputstva, honorarnim službenikom se smatra osoba, koja
se u pravil u samo privremeno uzima u službu za izvršenje određenih poslova uz
određenu nagradu. Osoba pak koja radi na radnom mjestu redovnog službenika sa
punim radnim vremenom, obavezno se ima postaviti za redovnog službenika ako ispunjava
zakonske uvjete za postavljenje (čl. 50 Zakona o državnim službenicima). Ova
je odredba veoma važna, jer se iz nje jasno vidi, da se za honorarnog službenika ne
može postaviti osoba koja bi se inače mogla postaviti za redovnog službenika.
U praksi se naime često znade dogoditi, da Šumarije prime u službu osobu kao »honorarca
« premda ona ispunjava sve uvjete da se postavi kao redovni službenik. Ovakav
postupak je ne samo protupropisan nego i nelogičan. Ništa naime ne priječi šumariju
da i redovnom službeniku koji ne zadovoljava otkaže službu u svako doba, a u svakom
se slučaju mora pridržavati zakonskih propisa o otkazu. Uputstvo dalje predviđa
da se na radna mjesta predviđena sistematizacijom za redovne službenike, mogu
postaviti honorarni službenici samo u slučaju izvanrednog povećanja posla.


Što se tiče mogućnosti da se redovan službenik negdje honorarno zaposli kod
drugog nadleštva ili ustanove, uputstvo to dozvoljava, ali traži saglasnost odnosno
odobrenje starješine ustanove u kojoj je službenik zaposlen. Šumarija dakle, prij´e
nego li neku osobu, redovnog službenika, primi kao »honorarca« treba da najprije
provjeri, da li ta osoba ima pomenutu saglasnost, a isto täko svaki službenik šumarije
treba prije nego Ji primi neku honorarnu službu, zatražit za to odobrenje starješine
šumarije. Međutim valja naglasiti, da se službenicima državnih organa ne može
odobriti honorarni rad u ustanovama, poduzećima i organizacijama nad kojima ti
organi vrše nadzor. Službeniku, kome je državna služba redovno zanimanje, može se
odobriti da radi kao honorarni službenik samo izvan redovnog radnog vremena, a u
redovnom radnom vremenu, samo ako se taj rad ne može obaviti izvan redovnog
radnog vremena.