DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1955 str. 37 <-- 37 --> PDF |
gravitacionih područja postojećih pilana kao i onim pilanama, koje na toj konferenciji nisu bile predviđene da se alimetiraju oblovinom, već da od postojećih pilana i pogona racionalnijim iskorištenjem kupe gotovu rezanu građu, potrebnu za .njihovu finalnu preradu. Smatrajući da je ovakav stav šumarije kao i cijeloga šumarstva pogrešan, a želeći pravovremeno ovo pitanje pokrenuti sa mrtve točke, da bi se do predlaganja društvenog plana za 1956. godinu ova pitanja izvela na čistac, odlučio sam u Vjesniku Drvno-industrijskog poduzeća Belišće staviti svoj predlog kompetentnim organima na razmatranje. 1. Pitanje, koje se mora kad-tad riješiti, da se donese rješenje, koje pilane imaju pravo na alimentaciju sirovinom iz šuma opće narodne imovine, te koje imaju pravo prerade drveta za racionalno korištenje i eksport. 2. Ostale pilane, koje nemaju pravo na alimentaciju sirovinom iz šuma opće narodne imovine, ali mogu rezati za vlastite potrebe nabavljenu sirovinu ili u najamnom rezu onim licima, koja im povjere na rezanje svoju sirovinu. 3. Pilane, koje nemaju nikakvih uslova za rad, jer ne mogu rezati racionalno niti koristiti sirovinu, moraju se zatvoriti i administrativnim putem zabraniti rad. Na ovom mjestu za nas je najvažnija kategorija onih pilana, koje su spomenute pod točkom 1., jer o njima ovisi naša drvna industrija, naš izvoz i stvaranje potrebnih deviza. Zato mjerodavni organi za ove pilane morali bi donijeti rješenja za dozvolu rada i oznakom područja sa kojih se imaju alimentirati. Šumarije bi morale dobiti izričita naređenja, da svu proizvedenu i raspoloživu sirovinu moraju predati toj pilani. Pilana bi morala biti do 30. VI. tekuće godine zvanično od šumarije obaviještena sa kojom i kakvom količinom i vrstama drveta može računati. Jedino tako može pilana sastaviti pravovremeno i realan društveni plan. O toj potrebi, mislim da nije nužno nikoga uvjeravati, jer smo već davno tu potrebu uvidjeli, a još češće zapinjali u izradi predloga društvenog plana, što se takvim podacima nismo pravovremeno raspolagati. Radi pomanjkanja takvih podataka gubili smo dane, nedjelje i mjesece, a predloženi društveni planovi nisu mogli biti realni. To se još više odražava u velikim poduzećima, da ih nazovemo kombinatima, gdje pilana ovisi o eksploataciji šuma, finalni pogoni o pilani, tvornica tanina i tvornica suhe destilacije o eksploataciji šuma, kao i proizvodnja energije, koja nema podataka o količinama pogonskog materijala, jednom riječi, gdje su manje ili više pogoni vezani za eksploataciju šuma, a ova ne može dati realne podatke, jer ovisi o šumarijama. Sa druge strane šumarije imaju svoje A. O. R-e, rade po svojemu planu i ne vode mnogo brige o drvnoj industriji, koja čeka na podatke potrebne još za sastav društvenog plana. Ovakvo stanje je, dakle gotovo nemoguće i mora se riješiti jednom tako, da se poslovanje i radovi kako u uredu tako i na terenu mogu rješavati i odvijati normalno. Rješenje ovoga problema moguće je i jedino ispravno tako, da šumarije vrše same u svojoj vlastitoj režiji sječu i privlačenje materijala do pomoćnih skladišta ili do glavnih skladišta, a što ovisi o tomu u čijemu se posjedu nalaze šumske željeznice ili kamioni. Normalno je, da prijevoz željeznicom vrši onaj, tko raspolaže sa prugama, lokomotivama, reparaturnim radionicama i stručnim osobljem, za rukovanje i opravku tih prevoznih sredstava. To isto treba primjeniti i za prevoz kamionima. Tako gdje se obavlja kolima, saonicama ili sličnom upotrebom animalne vučne snage, izvoz treba ostaviti u nadležnosti šumarija. Na taj način šumarije bi imale eksploataciju šuma u svojim rukama, a predavala bi gotove izrađene produkte drvnoj industriji na pomoćnim ili na glavnim skladištima ili čak i postavno vagon, kako to već danas znatan broj šumarija čini (na pr. Slatina, Miholjac, Valpovo, Osijek, Lovnošumsko gospodarstvo »Košutnjak« i t. d.). Ako to čini već jedan dio šumarija, nema razloga, da to ne bi činile i ostale Šumarije, te da se zavede jednoobraznost i pojednostavljenje poslovanja, a troškovi proizvodnje snize i konačno izvrši razgraničenje dosadašnje eksploatacije šuma, a prekine sa rivalstvom između šumarstva i drvne industrije, tko će obavljati eksploataciju šuma. Gornji naš prijedlog pokušati ćemo u daljnjem izlaganju i dokumentirati. |