DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1955 str. 36 <-- 36 --> PDF |
SAOPĆENJA MEĐUSOBNI ODNOSI ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE Još od Oslobođenja 1945. god. pa dalje, pitanje nadležnosti eksploatacije šuma nije konačno razgraničeno niti riješeno, kakoi to traže ne samo uzgojni, već i opći interesi. Poznato je, da je od 1945. do 1947. djelovalo Zemaljsko šumsko poduzeće Hrvatske, koje se bavilo, eksploatacijom šuma i osiguravalo drvnu industriju i široku potrošnju sirovinama i gorivom. Bod konac 1947. god. formirana su Šumska gospodarstva, koja su vrlo kratko vrijeme držala eksploataciju šuma u svojoj kompentenciji, jer je već I. I. 1948. prešlo na formiranje poduzeća za iskorištavanje šuma, koja su na teritoriju Hrvatske vršila eksploataciju šuma te potrebnim sirovinama osiguravala područne pilane, a ustanove, nadleštva i gradove gorivim drvetom. Ni ova poduzeća nisu bila duga vijeka, jer su već koncem 1948. likvidirana, a eksploatacija šuma prenesena na tadašnja Šumsko-industrijska poduzeća. Kroz to su se vrijeme Šumska gospodarstva bavila uglavnom uzgojem, zaštitom i uređivanjem šuma, a tek kasnije postepeno su ulazila i u ekspolataciju šuma. Sve do to:ga momenta, dok je eksploataciju šuma radilo samo šumarstvo i sama drvna industrija, odnosi između njih, bili su uglavnom toleranti. Naprotiv, kad su se i Šumska gospodarstva ili njihove šumarije počele baviti eksploatacijom šuma paralelno sa drvnom industrijom, počele su nesuglasice između ovih dviju grana naše privredne djelatnosti. Odnosi su se sve više zaoštravali, što su cijene gotovih poluprodukata i produkata rasle, a dostigli su kulmaniciju zaoštrenih odnosa nastupom zakona slobodne ponude i potražnje, kada je jedna i druga nastojala ostvariti što veći čisti prihod i višak fonda plaća. Posljedice su bile, da je donesena Uredba o prodaji drveta u šumi na panju putem javne licitacije i to baš u doba najjače potražnje sirovina i znatnog smanjenja plana sječa. Dakle u momentu nastupa deficitarnosti naročito pilanske oblovine, koja je zaostajala za izgrađenim pilanskim kapacitetima. Posljedice su´ nam poznate u naglom skoku cijena drveta u šumi na panju i anomalijama, koje su se događale, da su poduzeća iz drugih republika kupila sječine u tuđim alimentacionim područjima i na tuđim transportnim sredstvima. Kod rješavanja takvih sporova morao je interve nirati i Sekretarijat za poslove narodne privrede. Sa druge strane šumarstvo je nastojalo što veći broj sječina zadržati za sebe i izrađivati u vlastitoj1 režiji, a naročito onih sječina, koje su bile na povoljnim mjestima u odnosu na troškove izvoza. Takvu situaciju još je više pojačao prelaz na privredni račun vezan sa raspodjelom viška fonda plaća. U takvom položaju razumljivo je, da je moralo doći do još jačeg sukoba između drvne industrije — koja se borila za sirovinu formiranjem alimentacionih područja — i šumarstva, koje je u Uredbi o prodaji drveta u šumi na panju putem licitacije gledalo viškove ostvarenih prihoda preko planom predviđenih. Rezultat je te borbe bio taj, da je 1954. god. dokinuta Uredba o prodaji drveta u šumi na panju putem licitacije i donesen cijenik za prodaju drveta u šumi na panju po utvrđenim cijenama. Uslijedila je i raspodjela pilanske oblovine donekle, ali alimentaciona područja definitivno nisu fiksirana, niti su pojedinim drvno-industrijskim poduzećima izdana zvanična rješenja o podjeli njihovih alimetacionih područja. Tako je ovo pitanje još i danas otvoreno i ostalo nerješeno. Pilane su se donekle osigurale sirovinama za 1955. godinu do 1. oktobra, kako se koja mgla i znala snaći. Međutim, ja smatram, da ovakvo stanje ne može dulje ostati, već ga je potrebno čim prije i to temeljito riješiti, ako se želi našim pilanama osigurati dalji rad poslije 1. oktobra 1955. godine i dati im mogućnost sastava društvenog plana za 1956. god., jer su one mnoge danas još uvijek u neizvjesnosti, gdje će im se osigurati potrebna sirovina. To naglašavamo zato, što nam je iz prakse poznato, da se sve šumarije nisu držale zaključaka komisije i konferencije, održane u jeseni 1954, u Zagrebu pod rukovodstvom Uprave za šumarstvo i lovstvo, već su svoju oblovinu prodale izvan |