DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1955 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Ilirski bor se dalje razlikuje od gočkog bora u svim elementima građe iglica osim u širini i visini epidermalnih stanica, gdje su te razlike veoma male. Na- osnovu izloženih istraživanja proizlazi, da kod nas dolazi pet svojta crnog bora i određeni prelazni oblici. Te svojte su jasno karakterizirane svojom anatomskom građom iglica, koja je i poslužila za njihove određivanje. 2. Ekologija i građa iglica svojta crnog bora Crni bor je kserofitna vrsta, a to pokazuje i njegova građa iglica. Kod iglica crnog bora epiderma je sklerenhimatska. Takva epiderma, a i hipoderma, koja se sastoji kod naših svojta iz 2—5 nizova stanica, štite biljku od prejake insolacije. Puci su u iglici dosta duboko ispod epiderme smještene, te one na taj način umanjuju transpiraciju. Pored toga je još epiderma, a djelomično i predvorje puci prekriveno kutikulom, koja također zaštićuje na taj način biljku od prevelike insolacije i transpiracije. Sklerenhimski slojevi kod žila također su značajni kod toga. S obzirom na takvu građu epiderme i hipođerme mogli bi naše autohtone svojte crnog bora podijeliti u tri grupe: I. ssp. dalmatica i ssp. Pallasiana II. ssp. gočensis i var. illyrica III. ssp. austriaca Dalmatinski i krimski crni bor (ssp. Pallasiana) stavili smo u istu skupinu iako je veličina epidermalnih stanica kod ovih svojta različita. Veoma su slične ove svojte s obzirom na građu hipođerme, koja je kod njih veoma razvijena. Takva hipoderma daje ne samo čvrstoću iglici, nego je i ona i zaštitni sloj od prejake insolacije. Ove svojte imaju veoma slično građene slojeve sklerenhimskih stanica iznad, ispod i između žila, koje također imaju zaštitnu funkciju. Po širini i debljini iglica također su ove svojte slične, t. j . one imaju veoma široke i debele iglice. Prema tome možemo na osnovu građe iglica zaključiti, da su dalmatinski i krimski crni bor veoma kserofitne svojte. Nasuprot dalmatinskom i krimskom boru, gočki i ilirski crni bor imaju hipodermu i epidermu slabo razvijenu. Iznad žila dolazi samo sloj sklerenhimskih stanica, koji je često i nepotpun. Iglice su mnogo tanje. Na osnovu toga možemo zaključiti, da te "Svojte trpe mnogo manje od prevelike insolacije i transpiracije. Austrijski crni bor je po sredini između dvije navedene grupe s obziro mna građu epiderme, hipođerme, skleronhimskih stanica kod žila kao i debljine i širine iglica. Isti odnos postoji između bora i ostalih svojta u pogledu osvjetljivosti na insolaciju i transpiraciju. Visinsko je područje rasprostranjenja svojta crnog bora kod nas prema ovim istraživanjima od 250—1450 m nadmorske visine. Moram napomenuti, da su ova istraživanja vršena u cilju određivanja svojta ornog bora i da je određivanje visinskog rasprostranjenja pojedinih svojta nepotpuno istraženo. Zbog toga se ovi podaci o visinskom rasprostranjen ju svojta crnog bora moraju nadopuniti. |