DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 46 <-- 46 --> PDF |
NAGRAĐIVANJE RADNIKA I SLUŽBENIKA U ŠUMARSTVU U ni jednoj privrednoj grani ne postoji takva šarolikost u načinu plaćanja radnika i službenika, kao u šumarstvu. Evo ih 1. Sistematizirani službenici po Osnovnoj uredbi o zvanjima i plaćama službenika državnih organa (SI. list 4/54). 2. Radnici i neki službenici po Uredbi o plaćama radnika zaposlenih u državnim nadleštvima i ustanovama (SI. list 16/52). 3. Lugarsko osoblje po Pravilniku o zvanjima i plaćama službenika šumarskotehničke pomoćne službe (SI. list 35/52). 4. Neki radnici po Tarifnim pravilnicima susjednih Drvno-industrijskih poduzeća. 5. Radnici zaposleni na nisko ili visoko-gradnjama po Propisima za radnike zaposlene u građevinarstvu. 6. Neki radnici i službenici po nikakvoj Uredbi niti propisu, već po najboljem nahođenju dotičnog rukovodioca ili po pogodbi. I najzad: 7. Radnici i službenici po Posebnim propisima, koje donosi Narodni odbor kotara na osnovu člana 19. Osnovne uredbe o ustanovama sa samostalnim financiranjem (SI. list 51/53). Ovakvo stanje je posljedica organizacione nesređenosti u šumarstvu. Iz takvog stanja proizlaze štetne posljedice za radnike i službenike, bilo u pogledu materijalnog osiguranja za vrijeme bolesti ili iznemoglosti, bilo prilikom plaćanja godišnjih" odmora, vojme vježbe i slično. Najbolji likvidator često dođe u položaj da nezna kako bi trebalo postupiti u konkretnom slučaju. Izlaz iz prednje situacije trebao bi uslijediti donošenjem posebnih propisa o plaćama radnika i službenika zaposlenih u ustanovama sa samostalnim financiranjem, među koje ustanove spada i šumarija, a za koje donošenje su ovlašteni NO kotareva nadopunom čl. 19. Osnovne uredbe o ustanovama sa samostalnim financiranjem. Prije donošenja takvih propisa, potrebno je prodiskutirati i istaći neke momente, koji u dosadanjim načinima plaćanja šumskih radnika nisu bili dovoljno naglašeni ili su bili posvema zapostavljeni. Najteži i najmarkantniji posao u šumarstvu predstavlja posao sječe i izrade drvnih sortimenata. Radi toga i želimo analizirati njegov način plaćanja. Ovaj posao se obavlja u goloj i otvorenoj prirodi — u šumi, pod složenim uslovima. Radi složenosti uslova, te radi lakšeg prikaza i ocjene njihove težine, potrebno je pristupiti njihovom razčlanjivanju i promatranju svakog za sebe, nastojeći njihovo obilježje, veličinu i međusobni odnos izraziti u matematskoj veličini, odnosno dinarskoj vrijednosti. Zato je neophodno potrebno, da se kod razrade tarifnih stavova, konačna satnica iskazuje odvojeno za iznos osnovne satnice i odvojeno za iznos dodatka za posebne uslove rada. Osnovna satnica označuje kvalifikaciju radnog mjesta ili radnika, a dodatak za posebne uslove rada sadrži nagradu za sve ono, što je karakteristično baš za to radno mjesto, i po čemu se ono razlikuje od ostalih mjesta iste ili neke druge privredne grane. Raščlanjeni uslovi izraženi u dodacima za uslove rada sastojali bi se od: 1. Dodatka za dangubu do koje je došlo bez krivice radnika zbog više sile. 2. Dodatka za podmirenje povećanog izdatka za utrošak visoko-kalorične hrane. 3. Dodatka za povećano uništenje odjeće i obuće. 4. Dodatka za amortizaciju i održavanje vlastitog alata. 5. Dodatka za opasnost po život. 6. Dodatka za izbivanje izvan obiteljskog doma, život u šumi — daleko od naselja i nemogućnosti uživanja najelementarnijih razonoda. 7. Dodatka za težak fizički rad, obavljanje rada kod niske temperature, na vjetru, u mokrom i t. d. ´ Promatrani dodaci svaki za sebe i izraženi u dinarskoj vrijednosti izgledali bi ovako: |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1955 str. 47 <-- 47 --> PDF |
Ad 1. Prekid posla može biti prouzročen zbog sniježnih vijavica, visokog snijega, abnormalno niske temperature, vjetra, kiše, visokog vodostaja, invazije komaraca i slično. Ovakvo plaćanje dangube predviđala je i prvobitna Uredba o plaćama radnika zaposlenih u šumskoj proizvodnji u 50% iznosu plaće po vremenu. Međutim, u praksi ova je danguba bila naplaćena u jediničnoj cijeni izradbe drvnih sortiinenata, t. j . bila je izražena u kvocijentu između 26-dnevne (mjesečne) plaće i 20 — umjesto 26dnevne norme. Koliko bi ta danguba iznosila iskazana u prosjeku, u obliku dodatka za uslove rada? Takvu dangubu predviđaju i sadanji Tarifni pravilnici drvno-industrijskih poduzeća sa plaćom u 70—75% iznosu tarifnog stava za dotično radno mjesto i to najviše za 48 sati mjesečno, no sa ogradom, da se ne isplaćuje za radove na sječi i izradbi šume. Za primjer ćemo uzeti radno mjesto drvosječe. Osnovna satnica drvosječe kod DIP-a N iznosi 48 dinara — 1.680 dinara X 75/100 = 1.260 dinara: sa 160 preostalih sati = 7,9 dinara na radni sat. To znači, da bi se danguba, koje uvijek biva, šumskom radniku nadoknadila u radu za vrijeme radnih sati, odnosno dana, kada je omogućen rad bez smetnji, ako je ovaj iznos kalkulirali u jediničnu cijenu izrade proizvoda. Ad 2, Šumski radnik imade veći utrošak energije od ostalih radnika. Prema naučnim podacima, dnevni utrošak iznosi 4500 do 5000 ili prosječno 4700 kalorija. Od toiga troši za uzdržavanje kondicije tijela u neradno vrijeme 2300 kalorija, a za efektivni rad ostaje još 2400 kalorija. Činovnik u uredu ili neki drugi radnik zaposlen na lakšim poslovima, na primjer stolar, troši kud i kamo manje energije (2500 do 3000 kalorija). Zato za regeneraciju utrošene energije šumski radnik mora uzimati i više hrane. Ova činjenica je u prijašnjim propisima bila izražena u dobivanju RŠ prehranbene karte. Taj iznos iskazan u dinarskoj vrijednosti bio je 2360 — 1370 Din (RŠ — Rj karta) = 990 Din ili na sat 990 : 160 mogućih radnih sati — 6,2 Din na sat. Ovaj dokaz se može podkrijepiti i sa konkretnim primjerom iz 1952. godine, čiji se podaci zasnivaju na utrošenoj hrani u 3 šumske menze u periodu kroz četiri zimska mjeseca. Kalorična vrijednost utrošene hrane iznosila je 24,451.452 kalorije, a dinarska vrijednost 403.303 dinara.U svemu bilo je korišteno 4.258 obroka — dana. Iz ovih podataka se može zaključiti: a.) da je kalorična vrijednost jednog obroka dana iznosila 5.750 kalorija iz čega proizlazi, da su utrošene živežne namirnice odgovarajućeg kvaliteta za šumskog radnika; b) da je jedna kalorija stajala 0,01645 dinara. Prema tome razlika između 4.700 i 2.700 kalorija izražena u dinarima iznosi: 2.000x0,01645 dinara = 32,9 dinara po danu ili 855 dinara mjesečno: sa 160 radniksati = 5,3 dinara na sat. Ad 3) Odjeća se svakako više uništava verući se kroz i preko granja, često i trnja, radeći na mokrom i vlažnom, često strmom i kamenitom tlu. Za dokaz stvarnih troškova nema konkretnih podataka, te se veličina tog dodatka može utvrditi sa istim dodatkom kod, po ovom svojstvu, sličnih radnih mjesta. Kod raznih transportnih, skladišnih i radioničkih radnika — bilo da je odjeća izvrgnuta povećanom trošenju ili mazanju-ovaj dodatak iznosi dva do četiri dinara po satu. Budući šumski radnici u pogledu trošenja odjeće i obuće ne zaostaju niti malo iza navedenih, to bi se ovaj iznos bez daljnjega mogao primjeniti i u našem primjeru. Ad 4. Po prvobitnim propisima poduzeća su bila dužna radnicima osigurati alat i njegovo održavanje. Tako je to i danas kod ostalih privrednih grana. Međutim, u šumarstvu i kod šum. eksploatacije drvne industrije, radnici rade sa svojim alatom, snose riziko u slučaju loma, i održavaju ga o svom trošku. Zato bi se ovaj izdatak trebao radnicima nadoknaditi bilo u vidu dodatka na uslove rada, bilo na neki drugi način — doplatkom na brutto zaradu. Njegovu veličinu možemo dobiti iz slijedećeg računa: 197 |