DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1955 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Značajne su mnogobrojne liane, naime razne povijuše ili penjačice. Ove se poviju ili penju pomoću vitica, bodljika i korijenčića po grmlju, drveću i stijenama. Pretežno su travolike a rjeđe rastu u obliku grmova. Najpoznatije su: Smilax aspera, Ephedra campylopoda, Rosa sempervirens, Rubia peregrina, Tamus communis, Clematis Flammula, Vitis silvestris,, Lonicera implexa i t. d. Jedna od najraširenijih i značajnih penjačica na dalmatinskom kršu je Clematis Vitalba (pavit). Ona spada u ono bilje, koje se upotrebljavalo u raznim obredima i običajima. Vidi »Prirodu« br. 10/53 str. 402. Osim dosad nabrojenih bioloških tipova makije, spomena vrijedne su mnogobrojne i veoma različite travolike biljke, uglavnom jednogodišnje, sa jesensko-proljetno´m vegetacijom, ljetnim mirovanjem i kserofilnim uređajima, kao i razne višegodišnje biljke: busaste, sa podankom, a često i lučaste (Giliacee) ili gomoljaste (Orhidacee). Još do otrag 60—70 godina bilo je na jugoistočnom rubu makije na otoku Lokrumu mnogo samoniklih palma vrsti Chamaerops humilis (grčki chamai znači malen, a rhops znači grm). Ovo je jedina samonikla vrst palme u Evropi. Imade je u makinji na obalama Sredozemskog Mora, osobito u južnoj Španiji i na suprotnim obalama Afrike. Rubel je pokušao klasificirati razne grupe makije u četiri bitna tipa i to: »Arbution«, koji bi po prilici odgovarao visokoj makiji, a u kojem bi bili osobito zastupani: Arbutus Unedo, Quercus Ilex (kao grm), Myrtus communis, Pistacia Lentiscus, Olea Oleaster, Phillyrea media. Drugom tipu »Cistion« pripadali bi sastojci niske makije kao: Cistus monspeliensis, Cistus salvifolius i t. d. U trećem tipu »Genisteion« zastupani bi bili genistoidni grmovi kao: Spartium Junceum, Calycotome infesta. Četvrti tip »Nerion« zastupan bi bio od aluvialne makije sa Nerium Oleander kao glavni sastojak. Dosad opisana makija predstavlja tipičnu formaciju sredotzemskog pojasa, ali ne i jedina samonikla formacija. Makija nije ograničena, ona postepeno prelazi u srodne formacije i to: gdje su zemljišta duboka i hladna, u sredozemsku šumu, a gdje je stanište izloženo jakom sijanju sunca (insolaciji), sa malo vlage i zemlje, u sredozemsku, krševitu, stepu poznatu pod imenom: u Italiji »Gariga«, u Provenci (u Francuskoj) »Garrigue«, a u Grčkoj »Phrygana«. U najviše slučajeva »Gariga« je niska makija degradirana uslijed prekomjerne paše. Kao podstojni sastojci u sredcteemskoj šumi uspjevaju samo oni, koji mogu podnijeti slabu svjetlost (Arbutus, Phillyrea, Erica arborea, Viburnum Tinus), a heliofilne vrsti, koje ljube jaku sunčanu svjetlost (Cistus, Myrtus, Juniperus phoenicea), nemogu uspjevati u sjeni stabala. Važnost makije ne sastoji se samo u tome, što ona vrši neko mehaničko vezivanje zemljišta, koje bi inače bilo izloženo kišama i vjetrovima te prema tome ogoličenju (denudaciji), nego je makija veoma korisna također u poljoprivredi i obrtu. Makija sa svojim sastojcima ima stvarno znatnu važnost u poljoprivredi bilo radi različitih proizvoda kojima opskrbljuje bilo radi tješnjih odnošaja, koji postoje u pogledu othranjivanja blaga. Naročito je od koristi za pčelarstvo, koje je veoma važna grana narodne privrede. Prije nego li je čovjek počeo harati ovu prirodnu zajednicu, palenjem, prekomjernom pašom i krčenjem, i time poremetio prirodnu ravnotežu, makija je bila prostranija i bujnija, te prema tome i mnogo vrijednija nego |