DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1955 str. 52     <-- 52 -->        PDF

64. S t o c k e 1 e r J. H.: Windbreak and shelterbelt planting in the U. S. Helsinki
1950.
65. S u č i ć S.: O arealu pitomog kestena na području Srebrenice s kratkim
osvrtom na ostala nalazišta. B. i H. Sarajevo 1953.
66. Scha d C : Le problem de l´amelioration du chataignier en France. Commission
du chataignier, Nancy.
67. Schweiz. Zeitschrift f. Obst-u. Weinbau, 1952: Prilog dobivanju ožiljenih izbojaka
nekih vrsti oraha.
68. Schneite r F.: Alpwirtschaft, Graz, 1948.
69. Smit h J. K.: Tree crops a permanent agriculture, New York, 1950.
70. Š p a n o v i ć T.: Crni orah. šumarstvo, Beograd, 1954.
71. Šušteršić M.: Pitomi kesten, Les 1949.
72. Ščepotjev : Uzgajati orahe otporne proti kasnom mrazu. Les Hoz. 1958.
73. Tanne r H. i N ä g e 1 i W.: Wetterbeobachtungen und Untersuchungen über
Windverhältnisse im Bereiche v. Laub-u. Nadelholzschutzstreifen. 1947.
74. U g r e n o v i ć A.: Upotreba drveta i sporednih produkata šume. Zgb, 1948.
75. Ugrenovi ć A.: Trsteno — arboretum i stanica Inst. eksp. šum. Jugosl.
akademije, 1955.
76. Vujiči ć L.: Domaći orah. Narodni šumar 1950.
77. Wettstei n W.: Wuchssteigerung durch Kombinationszüchtung und Chromosomenvermehrung.
Forstarchiv 17/1941.
78. Wrabe r M.: O stanju kestenovih šuma u LR Sloveniji.
79. Zo n R.: The Volga Valley Authority. Unasqlva Vol. III-No. 2. 1949.
80. Zlata r i ć B.: Uloga šumarstva u borbi za povećani i stabilan prinos poljoprivrednih
kultura u SSSR-u. Šumarski list br. 1/2 1949.
SREDOZEMNA MAKIJA NA DALMATINSKOM KRŠU


Ing. Josip Marčić — Dubrovnik


N
N
ema značajnije slike za Jadran i za zemlje oko Sredozemnog Mora do


makije, koja je u neku ruku njihovo obilježje.


Pod nazivom makija (talj. macchia, fr. maquis, španj. monte bajo, port,
matto) podrazumjevamo obično onu prirodnu, samoniklu, zajednicu, naime
onu asocijaciju grmolikih sastojaka sa kožnatim i vazda zelenim lišćem, koji
djelomično prave neprohodne šikare, a djelomično i rijetke sastojine od Portugala
i Maroka do Male Azije i Palestine, pridržavajući pri tome ipak onaj
monotoni, smeđe zeleni ton, naime onu jednoličnost, koja je značajna za naš
Jadran.


Usprkos prividnoj jednoličnosti makije, ona predstavlja jednu mješovitu
šumu veoma bogatu različitim sastojcima, koji većim dijelom, ako ne
isključivo, imaju kserofilno lišće, a pripadaju svim skoro velikim porodicama
našeg raslinstva.


Makija, ukoliko je ima oko sjevernog Jadrana, rijetka je i jednostavnija.
Prema jugu dobiva postepeno sve to više sastojaka, osobito na otocima
zbog blažeg i vlažnijeg podneblja, te je bujnija i više privlačiva. Makija na
Lokrumu, najjužnijem otoku na Jadranu, je jedna od najbogatijih po broju
vrsta. Ona nosi izrazito sredozemsko obilježje po obilju i osobinama vrsta,
po sastavu biljnih zajednica i po karakteristikama razmnožavanja (regeneracije).
Preko sto različitih sastojaka sačinjavaju makiju, od kojih je četrdesetak
glavnih. U ovoj zajednici nalazimo i više stotina različitih jednogodišnjih
i višegodišnjih travolikih biljaka. Makija na dalmatinskom kršu