DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1955 str. 38     <-- 38 -->        PDF

1542 m (Löschental), o r a s i na 1400 m (Schnalsertal), ogrozd i i razne
bobice na 2000 m (St. Veran) nad morem (52). Prirodno je, da se šumskovoćno
drveće i grmlje u povoljnijim našim klimatskim uslovima može zateći
i na još većim nadmorskim visinama.


O nalazištima, uzgoju i koristi šumsko-plodonosnog drveća i grmlja
uopće, decenijama raspravljaju naši eminentni stručnjaci, a ta se pitanja
još i danas opširno iznose u domaćoj i stranoj stručnoj štampi. Drugom
polovinom prošlog stoljeća tretirali su ove probleme među ostalim: Ettinger,
Kesterčanek, Kozarac, Partaš, Šulek, Vukotinović, a za naših dana veoma
iscrpnu studiju o kestenu donio je Anić. Obradili su predmet: Adamović,
Curić, Dumić, Draskovic, Lončar, Kolaković, Košanin, Nikolovski, Ožanić,
Premužić, Sarnavka, Sučić, španović, Vujičić, Wraber i dr.


Međutim stalno smanjivanje rasprostranjeni a šumsko-voćnog drveta
i grmlja, progresivno degradiranje staništa i dosljedno pogoršanje stanja
njihovih sastojina, mogu da uvjetuju neprocjenjive štetne posljedice kako
sa socijalnog tako i sa ekonomskog stanovišta.


Pored takve stvarnosti nameće nam se i dužnost i potreba da se ti problemi
što češće i što svestranije razmatraju, da bi se tom štetnom procesu
stalo jednom na kraj i krenulo napokon što intenzivnije njihovom razmnožavanju
i unapređivanju.


Poznata je činjenica kako su uništeni prostrani areali šuma i šumskovoćnog
drveća imali pored ostalih štetnih utjecaja i nepovoljno djelovanje
na klimatske prilike (USA, Italija i t. d.). Nije čudo, da se i kod nas sve
češće čuju alarmantni glasovi u tom pogledu. Tako je nedavno Dr. Kovačević
svratio pažnju na nestajanje poznatih kestenika i lovorovog zelenog
pojasa sa istočnih padina Učke i na opasnost, koja uslijed pogoršanja klimatskih
prilika prijeti, da Opatijsko primorje prestane biti ono što jeste (35).


Prema rasprostranjenosti prvo i najvažnije mjesto u našoj zemlji među
šumsko-voćnim drvećem zauzimlje svakako kesten pitomi (Castanea sativa),
koji prema Košaninu pokriva površinu od oko 60.000 ha što većih ili manjih
voćnjaka, gajeva i šuma, diferenciranih u dvije veće oblasti: sjeverozapadnu
i jugoistočnu (34). (Vidi skicu).


Rasprostranjenost kestena na području NRH u suvislim skupinama
iznosi po oblastima: Banija 7.596 ha, Istra 625 ha, Karlovac 214 ha, Osijek
76 ha, SI. Brod 70 ha, Zagreb 1.205 ha i Varaždin 523 ha ili sveukupno


10.309 ha.
Prema Aniću, na tadanjem arealu istraživanja od cea 950 km2, kesten
se nalazi rasprostranjen na površini od 21.400 ha, bilo da je primiješan
gušće ili rjeđe u šumu bukve, bukve i kitnjaka, ili kitnjaka i graba, bilo
da čini veće ili manje čiste sastojine. Kesten dobro rodi svake 2—3 godine,
u višim položajima svake 6—9 godine; prosječno 20—30 kg po stablu, najbolje
rađa između 60—80 godina. Dobro razvijeno i kalemljeno stablo kestena
u starosti između 70—100 godine ponese i 100—200 kg ploda (34).
Dobar kestenik proizvađa prema Aniću oko 10 q po ha, na dobrom tlu i uz
osobitu njegu i do 20 kg svježeg sjemena (3), dok Fenaroli luči tri boni


teta:
srednji sa prinosom oddobar sa prinosom odoptimalan sa prinosom od
500—1000 kg/ha
1500—2000 kg/ha
3000 i više kg/ha
104