DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1955 str. 24 <-- 24 --> PDF |
u drugu. Proizvodne snage društva (države), naime, u svakom vremenskom razdoblju (mjesecu, godini i t. d.) treba raspoređivati po privrednim granama tako, da uz njihovo što racionalnije i što ekonomičnije (optimalno) iskorišćavanje, a naročito uz što bolje iskorišćavanje materijalnih uslova (u prostoru) bude proizvedeno što više i što vrednijih materijalnih dobara. s kojima će prvenstveno biti što bolje podmirene potrebe društva (države). Samo uz pravilan raspored, uz ostale potrebne uvjete, proizvodne snage postižu svoju najveću vrijednost, odnosno one tada proizvode materijalna dobra, koja za društvo imaju najveću vrijednost. Pri tome društvo nastoji svoje potrebe podmiriti uravnoteženo (a ne jednako) prema važnosti svakog pojedinog proizvoda za održavanje života ljudi i prema dohotku (životnom standardu) pojedinaca (3), kao i prema važnosti proizvoda za izvršenje općedruštvenih neproduktivnih obaveza države prema zajednici (drž. uprava, vanjska i unutarnja sigurnost države, sudstvo, školstvo i t. d.), a naročito za kapitalnu izgradnju u državi (dizanje proizvodnosti). Tako je na pr. prema službenim podacima (18) od 1931. do 1953. godine nepoljoprivredno stanovništvo u Jugoslaviji poraslo za 97% na račun poljoprivrednog stanovništva, koje je za to vrijeme palo za 2°/o, iako je ukupno stanovništvo za to vrijeme poraslo za 21%. Dakle, za to vrijeme se je u Jugoslaviji dio proizvodnih snaga iz poljoprivrede prebacio u druge privredne grane (13), koje su se počele naglo razvijati da bi društvo na taj način bilo prosječno što bolje podmireno sa svima poljoprivrednim, šumskim, industrijskim i ostalim proizvodima prema sadašnjim potrebama društva (države) i životnom standardu stanovništva. Ni u kojem slučaju, dakle, ne može biti opći cilj šumskog gospodarstva, da se na temelju danih (postojećih) proizvodnih snaga u šumskom gospodarstvu vodi tako, kako bi potrebe društva ili socijalističke privrede bile trajno što bolje podmirene drvni m sortimentim a (12, 13). Takva stalnost proizvodnih snaga u šumskom gospodarstvu, kao i u svakoj drugoj privrednoj grani, onemogućavala bi pravilan razvoj narodne privrede u cjelini, a posebno pak bio bi onemogućen razvoj novih, kao i dosada slabo razvijenih privrednih grana, koje imaju tendencu jačeg razvoja. Rezultat toga bila bi također neuravnotežena struktura ukupne proizvodnje sa strukturom potrošnje. Osim toga, u takvoj formulaciji cilja šumskog gospodarstva nije dovoljno izražena neophodnost međunarodne razmjene dobara. Međunarodna trgovina rezultat je općeg kulturnog i privrednog razvitka čovječanstva, kao i stanja privrede u pojedinim državama, a posebno pak različitih materijalnih uslova u raznim državama, koje opet uzrokuju preveliku ili premalenu (odnosno nikakvu) proizvodnju pojedinih vrsta roba u dotičnim državama. Bez međunarodne trgovine čovječanstvo se više ne može ni zamisliti. Radi zategnutih međunarodnih odnosa, međutim, sada sve države nastoje da smanje svoju ekonomsku ovisnost od inozemstva što boljim iskorišćavanjem svojih prirodnih bogatstava, odnosno proizvodnjom što većeg broja proizvoda potrebnih za njeno društvo, razvijajući po mogućnosti i proizvodnju sintetičkih proizvoda, a osim toga provode razna ograničenja uvoza-izvoza, što nanosi veliku štetu međunarodnoj trgovini. Povodom toga, nakon Drugog svjetskog rata, koji je znatnim dijelom uništio kulturna i privredna dobra Evrope, sve se više javlja ideja o |