DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1955 str. 24     <-- 24 -->        PDF

u drugu. Proizvodne snage društva (države), naime, u svakom vremenskom
razdoblju (mjesecu, godini i t. d.) treba raspoređivati po privrednim granama
tako, da uz njihovo što racionalnije i što ekonomičnije (optimalno)
iskorišćavanje, a naročito uz što bolje iskorišćavanje materijalnih uslova
(u prostoru) bude proizvedeno što više i što vrednijih materijalnih dobara.
s kojima će prvenstveno biti što bolje podmirene potrebe društva (države).
Samo uz pravilan raspored, uz ostale potrebne uvjete, proizvodne snage
postižu svoju najveću vrijednost, odnosno one tada proizvode materijalna
dobra, koja za društvo imaju najveću vrijednost. Pri tome društvo nastoji
svoje potrebe podmiriti uravnoteženo (a ne jednako) prema važnosti svakog
pojedinog proizvoda za održavanje života ljudi i prema dohotku (životnom
standardu) pojedinaca (3), kao i prema važnosti proizvoda za izvršenje
općedruštvenih neproduktivnih obaveza države prema zajednici (drž.
uprava, vanjska i unutarnja sigurnost države, sudstvo, školstvo i t. d.), a
naročito za kapitalnu izgradnju u državi (dizanje proizvodnosti).


Tako je na pr. prema službenim podacima (18) od 1931. do 1953. godine
nepoljoprivredno stanovništvo u Jugoslaviji poraslo za 97% na račun
poljoprivrednog stanovništva, koje je za to vrijeme palo za 2°/o, iako je
ukupno stanovništvo za to vrijeme poraslo za 21%. Dakle, za to vrijeme
se je u Jugoslaviji dio proizvodnih snaga iz poljoprivrede prebacio u druge
privredne grane (13), koje su se počele naglo razvijati da bi društvo na
taj način bilo prosječno što bolje podmireno sa svima poljoprivrednim, šumskim,
industrijskim i ostalim proizvodima prema sadašnjim potrebama društva
(države) i životnom standardu stanovništva.


Ni u kojem slučaju, dakle, ne može biti opći cilj
šumskog gospodarstva, da se na temelju danih (postojećih)
proizvodnih snaga u šumskom gospodarstvu
vodi tako, kako bi potrebe društva ili socijalističke
privrede bile trajno što bolje podmirene drvni
m sortimentim a (12, 13). Takva stalnost proizvodnih snaga u
šumskom gospodarstvu, kao i u svakoj drugoj privrednoj grani, onemogućavala
bi pravilan razvoj narodne privrede u cjelini, a posebno pak bio bi
onemogućen razvoj novih, kao i dosada slabo razvijenih privrednih grana,
koje imaju tendencu jačeg razvoja. Rezultat toga bila bi također neuravnotežena
struktura ukupne proizvodnje sa strukturom potrošnje. Osim toga,
u takvoj formulaciji cilja šumskog gospodarstva nije dovoljno izražena neophodnost
međunarodne razmjene dobara.


Međunarodna trgovina rezultat je općeg kulturnog i privrednog
razvitka čovječanstva, kao i stanja privrede u pojedinim državama,
a posebno pak različitih materijalnih uslova u raznim državama, koje opet
uzrokuju preveliku ili premalenu (odnosno nikakvu) proizvodnju pojedinih
vrsta roba u dotičnim državama. Bez međunarodne trgovine čovječanstvo
se više ne može ni zamisliti. Radi zategnutih međunarodnih odnosa, međutim,
sada sve države nastoje da smanje svoju ekonomsku ovisnost od inozemstva
što boljim iskorišćavanjem svojih prirodnih bogatstava, odnosno
proizvodnjom što većeg broja proizvoda potrebnih za njeno društvo, razvijajući
po mogućnosti i proizvodnju sintetičkih proizvoda, a osim toga provode
razna ograničenja uvoza-izvoza, što nanosi veliku štetu međunarodnoj
trgovini. Povodom toga, nakon Drugog svjetskog rata, koji je znatnim dijelom
uništio kulturna i privredna dobra Evrope, sve se više javlja ideja o