DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1955 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Produktivnos t (proizvodnost) jest stvaralačka (proizvodna) sposobnost ljudske radne snage u zajednici sa raspoloživim proizvodnimsredstvima, koja se očituje u korisnom učinku određene kvalitete pri optimalnom ili maksimalnom naprezanju njihovih snaga u jedinici radnog vremena uz određene radne uvjete. Za prosuđivanje produktivnosti neke radne jedinice (čovjeka, radionice, poduzeća i t. d.) služi koeficijent optimalne (maksimalne) proizvodnosti, t. j . odnos između optimalnog (maksimalnog) korisnog učinka u naturalnim pokazateljima (na pr. m3 drvnih sortimenata, tona nafte, kim i t. d.) i optimalno (maksimalno) utrošene energije u jedinici vremena uz određene radne uvjete. Kod optimalne proizvodnosti ljudska radna snaga i sredstva rada opterećuju se u granicama racionalnog iskorišćavanja, a utrošak energije po jedinici mjere korisnog učinka je srazmjerno najmanji, dočim se kod maksimalne proizvodnosti od radnih ljudi i sredstava rada traži maksimalni učinak, ne vodeći računa o racijonalnom iskorišćavanju kako ljudske radne snage, tako i sredstava rada. Granice maksimuma, a naročito optimuma proizvodnosti teško se mogu ustanoviti, ali napredno gospodarstvo mora stalno poduzimati mjere, da ustanovi i da prati granice njihovih zona, koje se promjenom proizvodnosti stalno mijenjaju. Većinom se zona optimalnosti kod industrijskih poduzeća nalazi pri iskorišćavanju kapaciteta (maksimalne proizvodnosti) od 80—90% (11). Ako je odnos između ostvarenog korisnog učinka neke radne jedinice i količine stvarno utrošene energije (koeficijent racionalnosti) manji od njenog koeficijenta optimalne proizvodnosti, tada su proizvodne snage te radne jedinice neracionalno (nepotpuno ili previše) iskorištene. U danim prilikama najmanji mogući koeficijent racionalnosti neke radne jedinice istovremeno je i njezin koeficijent optimalne proizvodnosti. Efikasnos t (djelotvornost) ljudskog rada neke radne jedinice, uz određenu kvalitetu upotrebijenog materijala za reprodukciju, ovisna je od produktivnosti proizvodnih snaga te radne jedinice i od intenzivnosti rada. Ostvareni korisni učinak po jednom radniku (radniku-danu) jest koeficijent efikasnosti rada. Koeficijent je efikasnosti rada neke radne jedinice u konkretnim uslovima, uz određenu produktivnost proizvodnih snaga te radne jedinice i određenu kvalitetu upotrebljenog materijala za reprodukciju, to veći, što je intenzivnost rada veća, t. j . najveći je kod maksimalnog naprezanja proizvodnih snaga (maksimalne proizvodnosti). Ako su proizvodne snage neke radne jedinice nepotpuno iskorištene, tada se koeficijent racionalnosti, a i koeficijent efikasnosti rada kod te radne jedinice, može povećati intenziviranjem rada (4). Intenziviranjem podiže se korisni učinak rada napornijim radom uz povećanje utrošene energije. Intenziviranje može se provesti ili u granicama racionalnosti odnosno optimalne proizvodnosti, ili do maksimuma, ne vodeći računa o racionalnom iskorišćavanju ljudske radne snage, tehničke opreme i materijala. Na intenziviranje ljudskog rada, bilo dužim ili bržim radom, povoljno utječe stimuliranje rada putem pravilnih plaća i nagrada. Općenito se smatra, da princip optimuma mora biti primijenjen u svakoj društvenoj djelatnosti, a naročito u sektoru proizvodnje, pa prema tome i u šumskom gospodarstvu. Stoga, cilj šumskog gospodarstva ne može biti isključivo u što boljem podmirenju društvenih potreba socijalističke privrede sa potrebnim proizvodima, što se može postići primjenom principa |