DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1955 str. 50     <-- 50 -->        PDF

starost do hiljadu i više godina), ipak je spram njih biološki inferiorna. To se očituje
u poteškoćama razmnažanja, sporom rastu, i osjetljivosti na mraz i vjetar.


Po Hegi-u, tisa će u Evropi zbog slabog podmlađivanja izumrijeti u geo^ško
dogledno vrijeme. Rađa relativno malo sjemena. Prvo zato što moraju biti prisutni,
jer je dvodomna, muški i ženski primjerak (oprašivanje vjetrom). Drugo, ženski
cvijet stoji pojedinačno i iz njega se razvija samo jedna sjemenka. Rasprostranjuje
se endozoohorno s pticama (drozdovi i dr.). Sjeme preleži jednu do tri godine, i kroz
to vrijeme često strada od glodavaca. Samo mali broj sjemenaka dospije u povoljan
položaj za klijanje. Mlada biljka raste (po Willkomu) do šeste godine 2,5—3 cm godišnje,
a kasnije nešto brže, ali još uvijek manje od svih evropskih četinjara. Što se
tiče debljinskog prirasta, Conwentz je našao iz mnogobrojnih mjerenja u Zapadnoj
Prusiji slijedeće podatke:


starost 1— 20 godina, prosječna širina goda 0,33 mm


21— 60 „ „ „ „ 0,64 „


61—100 „ „ „ „ 0,58 „


„ 100—150 „ „ „ „ 0,49 „


Za naše prilike zanimljivi su podaci Schollmayera (1890), koje u svojoj raspravici
donosi Šivic. Po njemu tisa ima ove debljinske priraste:


od 1— 30 godina 0,94 mm
„ 31— 60 „ 1,41 „
„ 61— 90 „ 0,57 „
„ 91—120 „ 1,82 „
„ 120—150 „ 1,56 „


V povoljnim slučajevima prirast je veći, no u prosjeku nikad iznad nekoliko milimetara.
Mnoga opažanja govore o osjetljivosti tise na mraz i vjetar. Tisa je bila oštećivana
i onda kad su sve ostale četinjače bile pošteđene.


Nadalje je primjećeno, da ju oštećuje divljač, jer je zimzelena. To se kosi sa
činjenicom da je tisa otrovna. Međutim, otrovno djelovanje njenih dijelova nije jasno.
U nekim se je slučajevima njihovo uzimanje od domaćih životinja svršilo fatalno,
a u drugim, bez ikakvih vidljivih posljedica. Vjerojatno da postotak toxina varira u
pojedinim primjercima.


Inače otrovnost je poznata još iz Starog vijeka. U iglicama, kori, drvetu i sjemenkama
izuzev arilus, sadrži alkaloid gorka okusa, taxin (C37HglOioN). Otrovanje
se očituje u srčanim i respiratornim teškoćama. Najosjetljiviji su sisavci, a najviše
konj. Gulland i Virden (1931) dokazali su u tisi prisustvo efedrina značajnog za rod
Ephedra.


Sukcesija
U Evropi dolazi tisa unutar bukovih šuma. Njeni točniji ekološki i fitosocijalni
odnosi utvrđeni su u pojedinim evropskim zemljama suvremenim biljno-sociološkim
istraživanjima. Rezultati tih istraživanja u znatnoj se mjeri razlikuju od dosadašnjih
shvaćanja.
U Engleskoj je fitosocijalni položaj tise prikazao Tansle y prema istraživanjima
A. S. Watt-a . Sukcesija u jugoistočnoj Engleskoj, od livade i vrištine do
bukove šume, zbiva se u ovisnosti prema tipu i dubini tla na četiri različita načina.
Tisa je prisutna u svim razvojnim stadijima od" livade pa do bukove šume, ali samo
u sukcesiji na rendzini i plitkom smeđem tlu, dok na dubljem smeđem tlu i podzolu
ne dolazi. Zanimljivo je, da dolazi obilnije u bukovoj šumi na plitkom karbonatnom
tlu, nego na dubljem. Na mjestima zaštićenim od vjetra, mogu se iz šikare kalcifitnih
grmova na kredi, stvoriti male čiste sastojine tise. Svoj postanak zahvaliuju
odsustvu invazije bukve i svojoj velikoj zasjeni. Zbog toga je na tim mjestima daljnja
sukcesija onemogućena. Takve sastojine su česte u Zap. Sussexu i susjednim dijelovima
Hampshirea.


48