DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1955 str. 48     <-- 48 -->        PDF

Nadzor pak državnih šumarskih organa nad eksploatacijom takovih šuma u državnoj,
zadružnoj i privatnoj svojini vr-ši se u cilju zaštite šuma, a to znači u javnom interesu.
Takav se nadzor provodi putem izdavanja odobrenja za sječu, odredivanjexn.
stabala za sječu i žigosanjem posječenih drveta. Razumije se da je nakon ovoga pravilno
zaključiti da se niti ne naplaćuje nikakova taksa od privatnih vlasnika kod izdavanja
odobrenja za sječu njihove vlastite šume, kako je to gore već napomenuto, a što
bi bilo u skladu i s propisom člana 6 točke 1 Zakona o taksama koji kaže, da se taksa
ne plaća na predstavke u javnom interesu, t. j . na takve predstavke po kojima bi
državni organi u javnom interesu morali i po službenoj dužnosti da poduzmu zakonom
određene poslove. Razumije se, da su i svi prilozi uz ove predstavke takođe oslobođeni
od takse.


Dakle takovim predstavkama će se smatrati i zahtjevi privatnih vlasnika za
izdavanje odobrenja za sječu drva te se dosljedno tome ne će niti naplaćivati nikakova
taksa.


Međutim mi smo napomenuli da se za takove zahtjeve taksa ne će u pravil u
naplaćivati što znači, da će se u praksi ipak dogoditi slučaj da šumarski organi naplaćuju
taksu predviđenu u već citiranom zakonu o taksama.


To će se dogoditi, prema objašnjenju Državnog sekretarijata za poslove narodne
privrede FNRJ, u slučaju kad privatni vlasnik šuma traži, da mu nadležni šumarski
organ hitno , izva n uobičajenog od strane nadležnog šumarskog organa određenog
roka (određeni dani za prijem stranaka i uredovanje šumarije) izda odobrenje
za sječu šume i obavi ostale radnje u vezi s ovakovim odobrenjem. U takovom slučaju,
dakle za takovo odobrenje kao i za žigosanje treba naplatiti taksu po tarifnom broju
1,7 i 48 Zakona o taksama.


Kako smo ranije već razjasnili neka pitanja o primjeni Zakona o taksama u vezi
poslovanja šumarija (uključujući i neka tehnička pitanja), to ćemo objasniti sam»
naplatu takse po gore pomenutim tarifnim brojevima.


Po tarifnom broju 1 Zakona o taksama (ZoT) na sve pretstavke upućene državnim
organima plaća se taksa u iznosu od din. 30.— Svaka naknadna dopuna predstavke
u vidu novog podneska (kao i stavljanje pismenog zahtjeva na akt prilikom
saopćenja onoga što je po predstavci već riješeno) smatra se kao nova predstavka za
koju se mora takođe platiti taksa. Ne će biti od neke praktične važnosti, ali ipak
napominjemo, da se i za telegrafske predstavke mora naplatiti taksa.


Od praktične je pak važnosti, da napomenemo, da se za sve priloge uz pred


stavku plaća taksa po tar. br. 6 ZoT u iznosu od din. 25.— Ako se takovi prilozi pod


nose u originalu ili u ovjerenom prijepisu, pa su oni propisno kao takovi taksirani,


ne će se za njih posebno plaćati i taksa iz ovog tarifnog broja, bez obzira koliko iznosi


taksa na. originalu ili ovjerenom prijepisu priloga. Ako je na jednom tabaku prepisano


(bez ovjere) više pismena (dokumenata), pa se takav tabak podnese kao jedan prilog


platiti će se taksa iz tar. br. 6 onoliko puta koliko je bilo pismena u originalu.


Po tarifnom broju 7 ZoT plaća se taksa na ,sva rješenja za koja nije drugačije


propisano (nema neki poseban propis) u iznosu od din. 150.— Ova se taksa plaća


samo za formalna rješenja (odluke) koju izdaje državni organ, ali ne i za kratka


saopćenja na spisima (na primjer: »odobrava se« i s/l.).


Od praktične je važnosti ovdje napomenuti da, ako više osoba jednom molbom


traže da se svakome od njih izda kakovo (posebno) rješenje, u tom slučaju naplata


takse vrši se za svaki primjerak rješenja.


Po tarifnom broju 48 ZoT plaća se taksa u iznosu od din. 500.— za svaki izlazak


državnih službenika van kancelarije (hitno, izvan roka — u smislu objašnjenja Držav


nog sekretarijata), po zahtjevu privatne stranke, bez obzira na broj službenika, koji


izlaze na teren.


Nakon svega ovoga jasno je kako treba primjeniti u praksi objašnjenje pome


nutog Državnog sekretarijata t. j . kada treba za izdavanje odobrenja za sječu i žigo


sanje drveta naplaćivati taksu, a kada takav postupak odnosno izdavanje rješenja


osloboditi od svake naplate takse.


Kako će se u praksi dogoditi da će šumarije donositi rješenja sa i bez naplate


takse to je potrebno napomenuti na kraju, da su svi državni organi dužni prilikom