DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1955 str. 39 <-- 39 --> PDF |
POKUŠAJ SUZBIJANJA BOROVA ČETNJAKA (CNETHOCAMPA PITYOCAMPA SCHIFF.) PATOGENIM BAKTERIJAMA I VIRUSIMA U novije vrijeme mnogi su entomolozi mišljenja, da je kemijska metoda borbe protiv štetnih insekata dvosjekli mač, te da je ova metoda u mnogim slučajevima više štetna nego korisna. Pogrešno bi bilo misliti da ova metoda ne iziskuje neko dublje proučavanje i da je dovoljno samo pronaći kemijsko sredstvo, koje sigurno ubija štetnog insekta. No teško je pronaći insekticid, koji bi bio u toliko specifičan, da bi djelovao samo na štetnika, a da pri tome ne stradaju i neki drugi korisni članovi biocenoze. To je tim teže postići ukoliko se radi o kontaktnim otrovima. Utvrdivši štetnost kemijske metode suzbijanja postoji sve jača tendencija primjene biološke metode borbe protiv štenika. Na ovaj su način u nekim slučajevima postignuti zadovoljavajući rezultati, ali u većini slučajeva ostalo se sanio kod eksperimenata. Ovdje se ne mislimo baviti predmetom zaštite svih neprijatelja štetnika i favoriziranjem njihova razmnažanja. Namjera nam je reći nešto ,više o korišćenju patogenih mikroorganizama u borbi protiv štetnika. Primjena borbe putem entomofitnih gljiva nije dala u prošlosti neke značajnije rezultate. Iako postoje neki pozitivni rezultati, oni su tako malobrojni prema ogromnom broju slučajeva, koji nisu uspjeli, tako da se ovaj način općenito ne smatra podesnim za suzbijanje štetnika u većim razmjerima. Mnogo veća pažnja poklanja se suzbijanju pomoću patogenih bakterija i virusa. Rezultati, koji su dobiveni u laboratoriju veoma su ohrabrujući, no u praktičnoj primjeni otišlo se tek nešto dalje nego sa entomofitnim gljivama. Teškoće je lako razumjeti ako se potsjetimo, da je razvoj bakterija ovisan između ostaloga u prvome redu o sredini u kojoj one žive. Kako se tu radi o insektima, koji su kako znamo, poikilotermni, proizlazi, da je stvaranje umjetnih zaraza (epizootija) ovisno o vanjskim uslovima (klima) na koje mi nemožemo utjecati. Kod vertebrata to nije slučaj, jer oni imaju ili manje konstantnu temperaturu tijela, koja pogoduje razvoju mikroorganizama, pa je primjena ovog načina borbe kod takvih organizama mnogo uspješnija (Borba sa Bacillus typhi murium protiv Microtus arvalis). U prirodi igraju virusne bolesti insekata značajniju ulogu od bakterioza, pa se proučavanju virusa, koji kod insekata prouzrokuju epizootije, poklanja velika pažnja. To proučavanje j´e od dvostrukog značenja: 1. kao sredstvo za izazivanje umjetnih epizootija u svrhu uništavanja štetnih insekata; 2. kao bolest, koju treba sprječavati kod uzgoja korisnih insekata (pčela, svilene bube i t. d.). Laboratorijski pokusi umjetne infekcije virusima putem inokulacije ili per-os dali su zadovoljavajuće rezultate. Danas se već dosta zna o kemijskom sastavu virusa, o njihovoj rezistentnosti prema raznim kemijskim spojevima, ponašanju prema raznim temperaturama, svijetlu i t. d. Ipak o genezi virusa nemamo još teoriju za koju bi se sa sigurnošću moglo tvrditi da je točna. Uzme li se bakteriofag kao tipični virus onda se može reći, da postoje 3 karakteristične osobine po kojima se virus razlikuje od stanice: 1. Fagi sadrže desoxyribonukleinsku kiselinu, dok stanice pored toga sadrže još i ribonukleinsku kiselinu; 2. stanice reproduciraiu sve svoje konstituente; bakteriofag reproducira njegova vlastita nukleinska kiselina;. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1955 str. 40 <-- 40 --> PDF |
3. stanice se dijele i rastu; virusna partikula je nesposobna da raste i ne može da se dijeli. Ona se formira organiziranjem materijala, kojega je proizvela stanica domaćin (Lwoff). Tretiranje borova virusima pomoću Pasterova atomizera. Na šlicu su francuski stručnjaci Grison i Vago. Foto: D. van Nieukerken Veoma je zanimljiva koncepcija o umnožavanju virusa prema kojoj se, nakon prodiranja virusa u organizam dešava slijedeće: 1. virusna nukleinska kiselina izaziva produciranje specifičnog proteinskog materijala za novu partikulu faga; 2. virusna nukleinska kiselina prihvati se za bakterijski kromosom i djeluje kao normalni stanični konstituient, vlada se kao gen i kod diobe se prenosi na svaku bakteriju kći. Mi kažemo da se nalazi kao provirus u latentnom stanju. To stanje traje sve dotle, dok virus ne bude aktiviran nekim od agenasa, koji proizvode mutacije i koji mogu da premjeste genetski materijal virusa sa njegovog specifičnog mjesta. Pitanje geneze virusa od važnosti je za njegovu primjenu u borbi protiv insekata. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1955 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Njegova će introdukcija u sastojine sa svrhom, da se izazovu epizootije kod štetnika, bili samo onda uspješna, ako kod ovih postoji predispozicija, a uvjeti za razmnožavanje virusa i održanje njegove viralentnosti budu povoljni. Virusi se kod insekata obično nalaze u inkluzijama sferičnog ili poliedričnog oblika (odatle ime poliedrija). Inkluzivni materijal nije infekciozan. To svojstvo pripada samo virusnim partikulama. Virusi su specifični. Tako na pr. virusi, koji su patogeni za gubara nemaju djelovanja na borova četnjaka i obrnuto. Godine 1947. Bergold je uspio izolirati poliedre iz gusjenica. Francuski istraživač Vago izolirao je poliedre gusjenica borovog četnjaka. Za dobivanje poliedara on je upotrebio masno tkivo i traheje, koje ih obično najviše sadrže. Taj materijal pomješa se sa vodom, napravi se kaša, a onda sa 5—6 puta sadržaj sedimentira gravitacijom, a zatim centrifugom (do 3.000 okretaja u min.). Na dnu epruvete nakon centrifugiranja ostaje bijela masa poliedara. Suspenzija poliedara se liofilizira (stavi se pod niski pritisak i na veoma nisku temperaturu), i ostavi na hladno mjesto i u tami. Na taj način se sačuva virulentnost dugo vremena. Francuzi Grison i Vago izvršili su koncem 1958. god. pokus suzbijanja borova četnjaka patogenim bakterijama i virusima. Pokus je izvršen nedaleko Bordeaux-a kod mjesta Caudos. Tu se nalazi na maloj površini kultura vrste Pinus caribea, sa kojim se ovdje vrši pokus aklimatizacije. Od poliedara, koji su bili priređeni na prije opisani način i hermetički zatvoreni u ampule napravi se suspenzija u vodi, a zatim se pomoću Pasterova atomizera tretiraju stabla, koja su bila napadnuta od borova četnjaka. Gusjenice su bile u 2. i 3. stadiju. U isto vrijeme i na isti način tretirana su stabla sa patogenim bakterijama (Bacillus cereus var. Alesti T. i V.). Nakon 24 sata pretraživale su se gusjenice s obzirom na sadržaj bakterija, dok se sadržaj virusa može ustanoviti tek nakon nekog duljega vremena. Rezultati ovih pokusa nisu još objavljeni, ali je ovo veoma značajno spomenuti upravo s toga, jer su to prvi pokusi ovakve vrste u Evropi. U Americi su izvršeni slični pokusi i na taj način uspjelo se spriječiti zarazu borove pilatke (Neodiprion sertifer). Uspjeh ovih pokusa značio bi preokret u borbi protiv štetnika. Radi svoje specifičnosti virusne bolesti pogađale bi samo štetnike i ne bi predstavljale u isto vrijeme i opasnost za korisnu entomofaunu. Nema sumnje, da bi i sa ekonomskoga gledišta ovaj način borbe bio poželjan, jer bi troškovi iznosili kud i kamo manje od onih kod kemij skih metoda. A n d r o i ć SAVJETOVANJE O PROBLEMATICI ŠUMARSTVA DALMACIJE 22. studenoga 1954. god. održano je u Splitu savjetovanje o »problemima i perspektivi razvitka šumarstva Dalmacije«. Inicijator ovog savjetovanja je Pododbor za šumarstvo i drvnu industriju Odbora za privredu Sabora NRH, pa je savjetovanjem i rukovodio predsjednik ovog pododbora narodni zastupnik A. Domandžić . Savjetovanju su prisustvovali i predstavnici republičkog Sekretarijata za privredu i to podsekretar J. Bilić i načelnik Uprave za šumarstvo ing. A. Lovrić. S područja Dalmacije sudjelovali su narodni zastupnici: predsjednici i. o. NO kotara, upravitelji šu39 |