DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1955 str. 39 <-- 39 --> PDF |
POKUŠAJ SUZBIJANJA BOROVA ČETNJAKA (CNETHOCAMPA PITYOCAMPA SCHIFF.) PATOGENIM BAKTERIJAMA I VIRUSIMA U novije vrijeme mnogi su entomolozi mišljenja, da je kemijska metoda borbe protiv štetnih insekata dvosjekli mač, te da je ova metoda u mnogim slučajevima više štetna nego korisna. Pogrešno bi bilo misliti da ova metoda ne iziskuje neko dublje proučavanje i da je dovoljno samo pronaći kemijsko sredstvo, koje sigurno ubija štetnog insekta. No teško je pronaći insekticid, koji bi bio u toliko specifičan, da bi djelovao samo na štetnika, a da pri tome ne stradaju i neki drugi korisni članovi biocenoze. To je tim teže postići ukoliko se radi o kontaktnim otrovima. Utvrdivši štetnost kemijske metode suzbijanja postoji sve jača tendencija primjene biološke metode borbe protiv štenika. Na ovaj su način u nekim slučajevima postignuti zadovoljavajući rezultati, ali u većini slučajeva ostalo se sanio kod eksperimenata. Ovdje se ne mislimo baviti predmetom zaštite svih neprijatelja štetnika i favoriziranjem njihova razmnažanja. Namjera nam je reći nešto ,više o korišćenju patogenih mikroorganizama u borbi protiv štetnika. Primjena borbe putem entomofitnih gljiva nije dala u prošlosti neke značajnije rezultate. Iako postoje neki pozitivni rezultati, oni su tako malobrojni prema ogromnom broju slučajeva, koji nisu uspjeli, tako da se ovaj način općenito ne smatra podesnim za suzbijanje štetnika u većim razmjerima. Mnogo veća pažnja poklanja se suzbijanju pomoću patogenih bakterija i virusa. Rezultati, koji su dobiveni u laboratoriju veoma su ohrabrujući, no u praktičnoj primjeni otišlo se tek nešto dalje nego sa entomofitnim gljivama. Teškoće je lako razumjeti ako se potsjetimo, da je razvoj bakterija ovisan između ostaloga u prvome redu o sredini u kojoj one žive. Kako se tu radi o insektima, koji su kako znamo, poikilotermni, proizlazi, da je stvaranje umjetnih zaraza (epizootija) ovisno o vanjskim uslovima (klima) na koje mi nemožemo utjecati. Kod vertebrata to nije slučaj, jer oni imaju ili manje konstantnu temperaturu tijela, koja pogoduje razvoju mikroorganizama, pa je primjena ovog načina borbe kod takvih organizama mnogo uspješnija (Borba sa Bacillus typhi murium protiv Microtus arvalis). U prirodi igraju virusne bolesti insekata značajniju ulogu od bakterioza, pa se proučavanju virusa, koji kod insekata prouzrokuju epizootije, poklanja velika pažnja. To proučavanje j´e od dvostrukog značenja: 1. kao sredstvo za izazivanje umjetnih epizootija u svrhu uništavanja štetnih insekata; 2. kao bolest, koju treba sprječavati kod uzgoja korisnih insekata (pčela, svilene bube i t. d.). Laboratorijski pokusi umjetne infekcije virusima putem inokulacije ili per-os dali su zadovoljavajuće rezultate. Danas se već dosta zna o kemijskom sastavu virusa, o njihovoj rezistentnosti prema raznim kemijskim spojevima, ponašanju prema raznim temperaturama, svijetlu i t. d. Ipak o genezi virusa nemamo još teoriju za koju bi se sa sigurnošću moglo tvrditi da je točna. Uzme li se bakteriofag kao tipični virus onda se može reći, da postoje 3 karakteristične osobine po kojima se virus razlikuje od stanice: 1. Fagi sadrže desoxyribonukleinsku kiselinu, dok stanice pored toga sadrže još i ribonukleinsku kiselinu; 2. stanice reproduciraiu sve svoje konstituente; bakteriofag reproducira njegova vlastita nukleinska kiselina;. |