DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1955 str. 35 <-- 35 --> PDF |
nije i najvrednije, a sa gospodarskog gledišta i najvažnije. Osobito spomena vrijedne su one po dubrovačkim otocima, kao i razne druge na kopnu. Od štetnih kukaca najviše ´napadaju alepski bor: Myelophilus piniperda (veliki borov potkornjak), Myelophilus minor (mali borov potkornjak) i Ips erosus, a od leptira Thaumatopoea pityocampa (borov četnjak) i Evetria buoliana (borov savijač). Pinus Pinea — pinj ili pitomi bor — je tipično, do 25 m visoko stablo primorskih, suncu izloženih predjela sa blagim podnebljem. Prema tome pinj pripada pojasu »Lauretuma«, te ga se može uzgajati gdjegod uspjevaju masline i agrumi. Od prirode ga nalazimo u šumama alepskog bora na otoku Mljetu (južno od Korita i Maranovića, osobito u Sablonari) i u Konavlima (između Poljica i Mikulića) ; dakle samo na izrazito mediteranskom području dubrovačkog kotara, gdje je sijanje sunca (insolacija) veoma veliko. Često se uzgaja u primorskim nasadima radi ukrasa i ploda, a trebalo hi ga uzgajati i uzduž obale zajedno sa alepskim borom kao živi obrambeni zid u svrhu zaštite onih poljoprivrednih kultura koje su izložene veoma štetnom, jetkom djelovanju posolice. U ovom slučaju, a radi zaštite ponika pinja, preporuča se, neposredno uz more, sadnja tamarika (Tamarix gallica i T. africana), kojima posolica ne škodi, jer su halophitne biljke. Cvjeta u mjesecu ožujku. Sjeme, zvano »pinjol«, dozrijeva u trećoj godini, dok kod ostalih četinjara u drugoj, a sakuplja se svršetkom jeseni i preko zime. Od 30´ kg zdravih i zrelih češera može se dobiti 1 kg pinj ola ili oko 1200 sjemenki, a to je glavni proizvod pitomog bora. Sastojine pinja mogu biti od velike narodno-gospodarske koristi samo proizvodnjom pinjola, radi jestive jezgre. Malo je kultura koje bi na dalmatinskom kršu mogle hiti unosnije od sastojina pinja, pa bismo morali pinju i radi toga posvetiti mnogo i mnogo više pažnje. Pinj ima krupno sjeme, dugo je 1,5 do 2 cm, prema tome mlade biljke imaju dugačko korijenje (srčanicu), pa lakše podnose sušu. Zato pošumljavanje jednogodišnjim ili dvogodišnjim sadnicama ne uspijeva, ukoliko se ne vrši sadnicama sa hljebom, naime odgojenim u loncima, što naravno znatno poskupljuje rad. Najbolje i najefikasnije pošumljavanje je sjetvom u mjesecu rujnu. Onda sjeme klije u roku od najviše dvije sedmice, a to radi još uvijek visoke temperature zemljišta i radi povoljnog djelovanja ekvinokcijalnih kiša. Onda se ponik brzo razvije i dovoljno ojača, osobito u rahlim i pjeskovitim zemljištima, tako da se prije nastupa ljeta biljke toliko zakorjene da lakše izdrže sušu. Ni u kojem slučaju ne preporuča se sjetva koncem jeseni ili usred zime, jer onda sjeme kasnije klije, a ponik je više izložen / pticama i oštrini zime, a ukoliko odmah ne niče, sjeme je onda još više izloženo miševima. Ako se pinjoli zakišaju dan prije sjetve, može se klijanje pospješiti za koji dan. Uspijeva i u običnom kršu. Prije sjetve treba zemlju razrahliti i ukloniti gusti, živi pokrov, jer pinj je izrazita heliofilna biljka, koja već u prvim godinama ne trpi ni zasjenu ni bilo koju zaštitu, a traži mnogo svjetlosti. Prema tome jedna četrdesetgodišnja sastojina pinja ne bi smjela imati više od sto stabala po hektaru, jednolično porazdijeljenih. |