DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 78 <-- 78 --> PDF |
Zahvaljujući tome, borova šuma je i očuvana u ovom kraju. Onde gde se potreba u drvenoj građi javila pre nego što se uopšte mogao razviti, iz bilo kojih razloga, onaj oblik korišćenja živog borja i sa njim u vezi onaj pomenuti naročiti odnos prema borovom drvetu, tamo je borova šuma nemilosrdno sasečena i potamanjena čim su se pre rata pojavili trgovci sa svojim ponudama za otkup drveta i šume. Zato pisac.s pravom kaže: Da nije borova smola korišćena za pečenja katrana, malo bi koji bor bio danas u životu u Studenici. Međutim, ni kod Studeničana nije odvajkada bio u upotrebi isključivo ovaj proizvodni postupak o kome je reč. Kod njih je prirodnim putem došlo do napuštanja prvobitnog, zlatiborsko-polimskog postupka i prelaska na katrandžisko smolarenje kao najracionalniji primitivni oblik dobijanja smole i katrana. To značajno i jedino pomeranje, kako je pisac utvrdio, izvršeno je negde još oko 1870 godine i to zato što je nestalo stare i krupne gore, a potrebe se u katranu zbog povećanog stanovništva umnožile. Jedini je izlaz u tom pogledu bio krajnje ekonomična (razume se za postojeće uslove svoga vremena) proizvodnja. Ali s obzirom na stalni priraštaj stanovništva i to nije bilo dovoljno. Proizvodnja se iz razno-raznih uzroka nije mogla u nedogled povećavati, pogotovu primitivnim sredstvima i tehnikom. Na toj osnovi savlađivanja privrednog siromaštva i nesrazmernog razvitka stanovništva u odnosu na materijalna, proizvodna sredstva razvila se i pojava kiridžiluka. Ona je predmet jednog piščevog odeljka koji se čita s naročitim interesovanjem. Uzroke kiridžijanja pisac lako otkriva u privrednoj gladi i ekonomskom siromaštvu kraja. Ali nastaje pitanje kako su studeničke kiridžije preuzele prodaju čak i užičkog katrana, najviše po Istočnoj Srbiji. Da bi to objasnio, pisac zalazi u najstariju prošlost studeničkih kiridžija i otkriva im poreklo i tradiciju u Srednjem veku. Stara kiridžiska tradicija i poslovna gotovost produžavala se i u tursko vreme, kao i po oslobođenju od Turaka, zadobijajući u terenu i tržištu. Tome je išla na ruku i povoljnost prilika. Ali postoje i neposredniji razlozi za ovakvo inteziviranie u kiridžiluku. II >.\i Naime, kiridžijanje se i ranije, bez obzira na to što je proizvodnja i prodaja katrana bila jedan od njegovih osnovnih stimulusa, javljalo i spontano kao oblik dopunskog privređivanja. Kakva će se i čija roba raznositi postepeno i vremenom postalo je sporednije od same činjenice i mogućnosti da se kiridžijanjem dopune osnovni ali nedovoljni prihodi. Proizvodnja studeničkog katrana, kao što je rečeno, nije se povećavala, a usto proizvođači su i sami raznosili katran. Usled toga što se stanovništvo stalno povećavalo, veliki broj kiridžija morao je da prodaje tuđi, tj. užički katran. Koliko se kiridžijanje razvilo kao dopunski oblik privređivanja pokazuje i okolnost što- bi kiridžije, kadgod bi iskrsla prilika za lepom zaradom, ne samo na katranu već na bilo kojoj i čijoj robi, uvek polazile na put bez obzira na sezonu seoskih poljoprivrednih radova. Interesantni su oblici poslovnog prijateljstva i uzajamnog poverenja koji su se razvili među kiridžijama i između kiridžija, s jedne strane, i mehandžija sa druge. Kiridžijie jedan drugom poveravaju svoju robu i ovaj se o njoj isto tako stara kao i da je njegova. A između mehandžija i katrandžija-kiridžija stvorio se u toku vremena uzajaman odnos potpunog poslovnog poverenja koji uključuje u sebe sve oblike novčano-poslovne manipulacije, uključujući tu i kreditiranje i veresiju. Ali pisac vrlo realno i egzaktno objašnjava zašto je do ovoga došlo. Svojim raznim uslugama mehandžija obezbeđuje sebi u kiridžiji stalnog i sigurnog mušteriju. Ali, on u stvari skoro ništa i ne reskira. Linije kretanja i raznošenja robe bile su poznate i utvrđene tradicijom i saobraćajnim mogućnostima, mesta za otsedanje pri takvom stanju stvari uvek ista, određena prema rastojanjima koja se u jednom mahu mogu prevaliti, te biti nepošten u takvim okolnostima značilo je jednom zauvek se onemogućiti kao kiridžija. A napomenuli smo da je kiridžijanje bilo nužan i neophodan oblik dopunskog privređivanja. Na kraju svoje monografske studije pisac daje osvrt o prelazu na savremene varijante smolarenja, iznoseći svoja zapažanja o procesu usvajanja i odomaćivanja 616 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 79 <-- 79 --> PDF |
novog radnog i proizvodnog postupka. Njega dobijanje katrana ne interesuje kao specifičan primer jednog arhaičnog bizariteta, već kao praktički i racionalni oblik proizvodnje koji se i u savremenim uslovima može produžiti, negovati i razvijati s obzirom na tehnološke osobenosti i prednosti u održanju i dugom upotrebljavanju borovog drveta. Pisac ne smatra da je sa nekolikogodišnjom posleratnom praksom završena i rešena stvar u tom pogledu. Još uvek ima lutanja, ispitivanja i možda opravdane nedoumice, ali on je uveren da će praksa i iskustvo studeničkih katrandžija savladati i ovu trenutnu krizu prelaska sa katrandžiskog na savremeno smolarenje. , ´ Pisac pominje literaturu o svom predmetu, ali ona je očito nedovoljna. Međutim, i ne samo- zbog toga, on ,se oslanja isključivo na svoja sopstvena opažanja i ispitivanja. On primenjuje najegzakti.iji mogući metod u ovom slučaju: neposredno posmatranje i informisanje od živih očevidaca i učesnika u proizvodnji i prodaji. Sve što je izneo´ kao činjenice i zaključke, rezultat je jednog dugogodišnjeg, pomnog i sistematskog proučavanja, smisla za stvari i pojave kao i osobite privrženosti materiji kojom se bavi. I rezultat je vidan i značajan: ako se u tehničko-sistematizirajućem pogledu mogu staviti izvesne primedbe:, ovaj rad i nije obična deskripcija i tako- da, tim merilima ga i ne treba prosuđivati. Ovo nije samo opisivanje, već i naučno objašnjavanje. Materija nikada ne zavodi nisca da ne vidi istinu i sebi progleda kroz prste. Njega, pre svega zanima materijalna istina, i on je daje. U tom pogledu jedino je za žaljenje što se više i dublje nije zadržao i na tehnološko-tehničkoj strani prelaska na savremeno smolarenje. Možda ga je i nedovoljno iskustvo sprečilo u tome. Jer pisac radi samo na osnovu bogatog i neposrednog kolektivnog iskustva. I to se vidi u svemu, pa čak i u načinu pisanja. Izlaganje je kod njega uvek konkretno, živo i zanimljivo (a tu živost i neposrednost uvećavaju piščevi ilustrativni prilozi u fotosima) i satkano na plastičkom materijalu iz kruga živih pretstava i pojmova koji su u upotrebi i -svesti ljudi ovoga kraja gde se ukrštaju savremenost i dotrajali arhaični oblici života. Ali pisac nije zanet arhaičnošću. On svuda prima i uvažava samo ono što ima svoju racionalnu vrednost i korist. Zato će i njegova studija biti od nesumnjive koristi. Zoran Glušćević VRDOLJAK ING. ž.: Eukalipti — mogućnost njihovog uzgoja i upotrebe u brodogradnji. — Mornarički glasnik br. 3, 1954., str. 329—333. Mornarički glasnik, stručni časopis Jugoslavenske ratne mornarice, u 3. ovogodišnjem broju objavio je pod gornjim naslovom članak ing. Ž. Vrdoljaka o eukaliptima sa svrhom upoznavanja tog vrijednog roda. Kako je poznato, eukalipti su uneseni u Evropu početkom XIX. vijeka (u Francusku 1810.) , dok su kod nas zabilježeni prvi pokušaji sadnje 1868. godine. Izgleda, da se prigodom unošenja eukalipta nije posvetila dovoljna pažnja izboru vrsta i lokaliteta za sadnju, pa je bilo dosta neuspjeha. To je osobito došlo do izražaja u najsjevernijem dijelu Jadrana, gdje klimatske prilike nisu povoljne za uzgoj eukalipta. Naprotiv eukalipti, koji su poslije toga sađeni u Južnoj Dalmaciji i na Crnogorskom Primorju, dobro su se održali. Autor je u kratkim crtama dao pregled raširenosti eukalipta u svijetu, te podatke o drvnoj masi i prirastu po ha za E. globulus i E. rostrata iz Kalifornije i Italije. Pored općih podataka o upotrebi drveta, kore i lišća, posebno su opisane neke vrste eukalipta koje bi, između ostalih, došle u obzir za naše krajeve radi otpornosti na niske temperature kao i radi brzog rasta i kvalitetnog drva. To su E. bicostata, Blakelyi, Dalrympleana, gigantea, fastigata, globulus, Maideni, melliodora, Robertsoni, rostrata i tereticornis. D- J. |