DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1954 str. 73 <-- 73 --> PDF |
industrije, te može vrlo dobro poslužiti stručnjacima kao pomoćno sredstvo pri predavanjima projekcijom transparenata u propagandne i naučne svrhe. Prirodna šuma je vječna ako je van domašaja čovječje ruke, s druge strane život čovjeka razmjerno kratak. Malena amplituda njegove efikasne periode djelatnosti sili ga da fiksira izvjesne markantne pojave u razvoju vegetacije (klijanju, nicanju, cvatnji, fruktifikaciji i punom rastu), neke naročito upadne i bizarne pojave okoline, solitere i prirodne spomenike i t. d. da bi sačuvao sebi i drugima uspomene na neke možda najljepše časove života provedene u njihovoj sredini. Mogućnost vjernije kopije prirode od običnog crno-bijelog filma, više stvarnosti, više plastičnosti i slikovitosti pruža jedino kolorfilm sa svojim kopijama i projekcijama pri pravilnom osvjetljenju. A tu vještinu treba da i šumari čim prije steku. Ing. Drago Radimir HORTIKULTURA. God. I. Br. 1. Zagreb, 1954 (strana 48). Nedavno je izašao prvi broj našeg najnovijeg časopisa »Hortikultura«. Časopis ima zadatak, da obrađuje tematiku proizvodnje i oblikovanja prirode (vrtna arhitektura). Još prije prošloga rata izlazio je u Zagrebu sličan časopis »Naš vrt«, a kasnije »Voćnjak, vrt i vinograd«, a iza oslobođenja »Vrtlarstvo« (1950 i 1951). Hortikulturni stručnjaci osjećali su u zadnje vrijeme neophodnu potrebu, da se pristupi ponovnom izlaženju hortikulturnog časopisa za cijelu Jugoslaviju. Ponovnim izlaženjem ovoga hortikulturnoga časopisa udovoljeno je i ovoj potrebi. Postavlja se pitanje, da li je novi časopis suvišan? Kušamo odgovoriti. Bian kini P. L. u knjizi od 1180 stranica: »O uzgoju i njegovanju cvijeća, uresnog grmlja i drveća« (Šibenik, 1888) veli slijedeće: »Malo je zemalja, koje bi se mogle podičiti podnebljem, kao što su jugoslavenske zemlje, a osobito Dalmacija i Istra. Sa svim tim vidimo da se kod nas cvijeće slabo goji. A prispodobimo bogatstvo, naše flore s onim u Belgiji, pa ako prispodobimo cvijeće Belgije s našim, opazit ćemo veliku razliku. Mi ne možemo navesti za opravdanje ništa drugo nego neznanje. Što se nebi moglo polučiti uz naše povoljno podneblje ? To je gotovo nevjerojatno. Sve ono bilje, koje se uzgaja po drugim zemljama, primorano´ je, da čami u postavama (serra, Glashaus), kod nas, malom iznimkom, uspijeva na prostom zraku. Mi bi mogli biti izgledom cijeloj Evropi«. Mišljenje Biankinij a potkrepljuje Bec k G. u članku »Gärtnerische Reflexionen über Dalmatien; Wien, illustr. Gärtnerzeit. Wien, 1894« i Wettstei n R. u sličnom članku »Die Hebung der Blumenkultur in Dalmatien. Oesterr. Rundschau. Wien, 1906«. Takva su postarija mišljenja jednoga našega stručnjaka i dvojice stranaca o našim hortikulturnim mogućnostima samo jednoga dijela naše zemlje. Nažalost mi za sada nemamo nijedne hortikulturne naše škole (niže, srednje ili više), a niti ijednoga naučnog hortikulturnoga punkta (stanice, zavoda). S druge strane kod nas se mnogo radi na raznim područjima hortikulture, a i priličan je broj stručnjaka. Da bi se stvorio jedan centar oko kojega bi ,se hortikulturni stručnjaci okupljali, međusobno izmjenjivali misli, dok se vjerojatno u skorijoj budućnosti ne pristupi u širem frontu oko osnivanja hortikulturnih ustanova (škola i zavoda), pokrenuto je izlaženje »Hortikulture « za sada jedinoga ove vrste časopisa u FNRJ. Prema popisu članaka prvoga broja vidjet ćemo najbolje i svrhu njegova izlaženja. Članci : 1. Ing. S. Bertović: »Stanje i problematika nekih parkova u Hrvatskoj«, 2. Arh. Smiljan Klaić: »Zelenilo u Starom Sarajevu«, 3. Ing. Zvonimir Frölich: »Neka nova područja hortikulture«, 4. Dr. ing. E. Polak: »Napredno vrtlarstvo Holandije«, 5. Prof. ing. C. Jeglić: »Arboretum — važan centar hortikulturne djelatnosti«, 6. Dr. J. Jelačić: »Božuri«, 7. Ing. G. Furač: »Sjenila na klijalištima«, 8. Dr. N. Šerman: »Sistem voćarenja nastiranjem tla«, 9. Ing. M. Panjin: »Virusne bolesti voća«, 10. |